Kada Shusai kaže:
„KAO PRELIJEPI OBLAK
NA DIVNOJ SLICI,
PRVI NOVOGODIŠNJI IZLAZAK SUNCA!”
Kakva zadivljenost sa: “Ja sam još živ!”
Kakvo oduševljenje sa: “ Ja ne zaslužujem tako divan izlazak sunca.”
A egzistencija nas ipak i dalje obasipa iz svih pravaca, na hiljade načina.
Ali vi ste nijemi, vi ste gluvi, vi ste slijepi.
Vi ne vidite izlazak sunca, vi ne vidite zalazak sunca.
Ja sam gledao ljude koji hodaju ulicama.
Tada je sunce zalazilo – tako očaravajuće boje svuda po horizontu – a niko ih nije gledao.
Neko je pričao sa sobom, možete vidjeti kako im se usne pomiču; neko je nešto računao, neko je gledao u zemlju.
Oni su sasvim bili nesvjesni tog velikog zalaska sunca koji se nikada više neće ponoviti…
Ali čovjek estetskog senzibiliteta i religiozne svijesti će sakupiti sve te ljepote, postaće sjedinjen sa zalaskom sunca, postaće sjedinjen sa izlaskom sunca, postaće sjedinjen sa zvijezdama na nebu, postaće sjedinjen sa ružama ili sa lotosima.
On će uživati u ovoj neizmjernoj tajnovitosti oko nas što nam se razotkriva svakog trenutka.
Sve je poezija, sve je muzika, i sve je veliki ples.
OSHO
bglavac
irida
edin.kecanovic
