FREUD
U tekstu Dovršiva i nedovršiva analiza, napisanom potkraj života, Freud opisuje kako pacijent može odbiti analitičarevu pomoć.
On drži da je razlog tome muškarčev strah od pasivnosti i ženina zavost na penisu.
„Buntovna nadkompezacija muškarca stvara jedan od najjačih otpora prijenosu.
On se odbija podvrgnuti zamjeni za oca i ne želi smatrati da mu išta duguije, te stoga odbija od liječnika prihvatiti svoje izlječenje.
Iz ženine želje za penisom ne može nastati nikakav analogan prijenos, ali to je izvor njezine teške depresije, zbog uvjerenja da od analize neće biti nikakve koristi i da joj se ničim ne može pomoći. (naglasak moj!)
Premda se Freudovo gledište zasniva na penisu kao simbolu goleme psihičke moći i vrijednosti, on je ipak istaknuo najvažniji klinički problem povezan sa zavišću: zavidna osoba po definiciji ne može prihvatiti pomoć jer ne može podnijeti da joj se nešto da.
Poteškoća s oba spola je nesposobnost prihvaćanja od nekoga drugog.
Prikaz razvoja psihoanalitičkih poimanja zavisti ne bi bio moguć a da se ne spomene jedan od najspornijih Freudovih priloga psihoanalitičkoj teoriji, o kojem se od samoga početka vode žestoke debate: “zavist na penisu“.
Tvrdio je da djeca znaju samo za jedan spolni organ, penis.
Prema njegovu gledištu, djevojčica vidi sebe kao nekoga kome nedostaje penis, ili čak kao kastriranog dječaka, a ne kao nekoga tko ima nešto svoje.
Smatrao je da njezina zavist prema penisu može stvoriti poteškoće u prihvaćanju penisa u spolnom odnosu.
Premda bi se mnogi analitičari složili da zavist na penisu postoji u oba spola – napokon, dječačić može zavidjeti ocu na njegovu razvijenom penisu – pojam prvenstva penisa vrlo je sporan.
Kao što ću opisati, pojam djetinje zavisti proširio se i sada obuhvaća i zavist na majčinim dojkama, do koje dolazi pri prvom dojenju.
Taj pojam razvio se i u tom smislu da obuhvaća i jedinstvene funkcije organa na kojemu se zavidi, ili roditelja kojemu se zavidi.
Dakle, penisu se zavidi na potenciji, prsima na sposobnosti hranjenja, majčinu tijelu na sposobnosti da sadrži novorođenče, a obama roditeljima na tome što su izvor života, svaki na svoj način.
Feministice argumentiraju da se zapravo zavidi povlasticama muškaraca u društvu, a ne penisu kao takvom.
Isto tako, biološke i društvene povlastice žena koje rađaju djecu, hrane ih i njeguju, potiču zavist muškaraca prema ženama.
Jer, izvor zavisti je razlika, posebice ako o toj razlici ovisimo.
nastavlja se...