PROČITANO

456

PUTA

FILOZOFIJA UPANIŠADA - Teškoće komparativne metode

Prema Veljačiću, prvi razlog koji iziskuje komparativno istraživanje na relaciji Grčka-Indija, jeste historiografske prirode, budući da su Heleni bolje poznavali istočnu baštinu, nego što se inače pretpostavlja.

Uočivši značaj komparativnog istraživanja i njegovu ulogu u većini prikaza istočne, posebno indijske misli, Veljačić je komparativnom istraživanju posvetio svoju disertaciju.

Drugi razlog su „zapanjujuće analogije" koje su, kako primjećuje Veljačić, „prvi istraživači prosvjetiteljskog i romantičarskog doba prebrzo i bez kritičkih osnova pokušali svesti na neposredne utjecaje".

Kao reakcija na to uslijedilo je odustajanje od tvrdnji o bilo kakvim historijskim vezama, pa se ostaje pri čisto doksografskim analogijama sa pretpostavkom da se razvoj indijske i grčke filozofije odvijao potpuno nezavisno.

(Doksografija (grč. δόξα = "mišljenje, stanovište" + γράφω = "pisati, opisivati") je termin koji se upotrebljava za djela antičkih povjesničara koji opisuju mišljenja i stanovišta ranijih filozofa i naučnika. Ovaj je termin prvi put upotrebio Herman Diels. Premda doksografija ne predstavlja posebnu naučnu ili filološku disciplinu, njen značaj je veoma veliki.)

Kasniji istraživači (npr. Masson-Oursel i S. Radakrishnan) najprije polaze od doksografske metode, koja se ne obazire na probleme posrednih ili neposrednih utjecaja, ali kasnije kronologiji posvećuju više pažnje.

Na osnovu svega, Veljačić zaključuje da metoda kronološke dokumentacije za komparativnu filozofiju vrijedi samo kao pomoćno sredstvo, a „doksografska metoda otkriva neposredne i polazne vrijednosti komparativnog filozofiranja".

Treći razlog da pribjegnemo komparativnom istraživanju može, po mom mišljenju, biti potreba za vrstom filozofske „ilustracije" ili „prijevoda".

Naime, kad se izlažu značenja termina i pojmovi filozofske tradicije koja je manje bliska europskom kulturnom krugu, kao što je slučaj sa većinom istočnih filozofija, onda pisac spontano pribjegava nekoj vrsti „prevođenja" u termine grčke ili kasnijih filozofija, ne radi analogije, nego da bi nešto što je manje poznato izrazio poznatim terminima.

Nesporazumi nastaju kad se ovaj „prijevod" shvati kao analogija i uzme kao polazište za neke općenitije zaključke.

1) Za istraživača koji polazi iz europskog kulturnog kruga, ako indijskoj misli pristupi sa kriterijima i problematskim okvirom izgrađenim na grčkoj misli, postavlja se i pitanje kako da izbjegne promašaj u polazu.

Nije li, naime, u težnji da je sagleda u svjetlu grčke misli, već na početku ispustio indijsku misao, prešutno je uvažavajući do granica sličnosti i analogija, tražeći u njoj filozofiju samo do međa sa kojima počinje i završava grčka filozofija.

Da li mu je uopće moguće da načini potreban iskorak, da napusti pretpostavku da u indijskoj misli filozofski vrijede samo one ideje koje može naći i kod Grka?

Može li pri tom očuvati uobičajene hermeneutičke i metodološke kriterije historije filozofije, budući da indijska misao pored sličnosti i zajedničkih tema sa grčkom filozofijom, nameće i posebne zahtjeve.

(Hermeneutika je znanost, doktrina, način ili vještina tumačenja značenja i/ili poruke(smisla) tekstualnog zapisa, govornog izričaja, umjetničke tvorevine ili obrasca ponašanja. Vjerojatno dolazi od grčke riječi ἑρμηνεύω ermeneuo : " rastumačiti " ili " prevesti " . Hermeneutika prema predmetu odnosno području na koje se odnosi može biti: tradicionalna, talmudska, biblijska, kur'an-ska, filozofska,znanstvena, apostolska, grčka, rimska, srednjeg vijeka...itd.)

U stvari — kako smo vidjeli na primjeru istraživača grčke filozofije — ovaj problem se u blažoj, ali ne i kvalitativno drugačijoj formi, postavlja i kad je riječ o pristupanju grčkoj misli.

Heidegger je, recimo, utrošio dosta truda ne bi li se izborio za jedno novo viđenje grčke, posebno pred sokratovske filozofije.

Tako dolazimo do reciprociteta, jer — ukoliko nije dogmatsko — istraživanje može krenuti od grčke ka razumijevanju indijske misli, da bi, zatim, dovelo u upitnost i ono sa čime se krenulo u propitivanje.

Uz tu pretpostavku, krenemo li da Indijce razumijemo preko Grka, razumjet ćemo na kraju bolje i same Grke.

Govoreći o teškoćama razumijevanja razvoja grčkih shvaćanja o prapočelu, Veljačić kaže: „Niz pitanja u vez s tim razvojem ostao je zagonetan, ponajprije ogromna razlika u formulaciji problema u dometu rješenja između Thalesa i Anaksimandra . . .

Tek usporedba s istočnim izvorima tih nauka može omogućiti neko obrazloženje ovakvog razvoja te problematike.

Usporedba vedskog i upanišadskog shvaćanja o prvim uzrocima zbivanja u svijetu, otvara nam uvid u bolje sačuvani sistem nauka o prapočelima, na osnovu razvoja ideja od kozmologijskih do čisto racionalno filozofskih formulacija. (...)

Na indijskoj su strani postepeni razvoj problematike prapočela, njihova jedinstva ili mnoštva, njihova pretvaranja iz jednog u drugo, a i racionalizacija obrade problema bitka i nebitka mnogo jasnije uočljivi zbog potpunije sačuvanih tekstova koji se odnose na posebne probleme, a i zbog njihove uvrštenosti u široki kontekst razvojnih tradicija odakle izviru.

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!