PROČITANO

492

PUTA

Filozofija i religija

Danas postoji duboka podvojenost između tih dvaju područja i većina ljudi ih doživljava suprotstavljenima. Religija se, prema općem shvaćanju, odnosi na vjeru ili slijepo vjerovanje, dok se filozofija povezuje s razumom. Čini se da je vjera u suprotnosti s razumom. Može li ta opozicija ikada biti pomirena?

Danas postoji duboka podvojenost između tih dvaju područja i većina ljudi ih doživljava suprotstavljenima.

Religija se, prema općem shvaćanju, odnosi na vjeru ili slijepo vjerovanje, dok se filozofija povezuje s razumom.

Čini se da je vjera u suprotnosti s razumom.

Može li ta opozicija ikada biti pomirena?

U svojoj se biti religija ne odnosi na vjeru, nego na sjedinjenje s Bogom.

Pod time se podrazumijeva krajnji izvor svega, krajnji misterij, što god to bilo.

Ako se filozofa definira kao onoga koji voli mudrost, kao onoga koji traga za istinom, čovjeka u potrazi za znanjem, neće li ga tada zanimati krajnji uzrok svih stvari?

Nije toliko sporno hoće li filozofa zanimati to pitanje, nego može li filozofija voditi k otkriću tog neuzrokovanog uzroka.

Većina antičkih filozofa, osobito Platon i njegovi nasljednici, tvrdili su da je to doista konačni cilj filozofije: voditi do otkrića Stvarnosti.

Platon to gledište iznosi u svom Mitu o pećini u sedmom poglavlju knjige Država.

U toj alegoriji filozof slijedi put od tame neznanja preko varljivih sjena mišljenja do konačnog svjetla Istine, simbolizirane svijetom izvan pećine i osvijetljene sjajnom svjetlošću Sunca.

Ako se filozofa definira kao onoga koji voli mudrost, kao onoga koji traga za istinom, čovjeka u potrazi za znanjem, neće li ga tada zanimati krajnji uzrok svih stvari?

Poput indijskih filozofa, Platon opisuje kako umirujući osjetila i uvježbavajući um u smirenom razlučivanju i postojanosti, filozof može postići stanje unutarnjeg mira u kojem će moći jasno vidjeti Stvarnost.

U tom će stanju Istina obasjati um, poput Sunca koje, uzdignuto nad planinama, osvjetljava blistavu površinu mirnog jezera.

Filozofija je sredstvo postizanja tog stanja jasnog viđenja, koje se može usporediti s božanskim prosvjetljenjem, koje je također cilj religije.

Iako je vjerovao u neki oblik Boga, pa čak i bogova, Platona se ne smatra religioznim.

Istovremeno je bio vrlo kritičan prema religiji svoga vremena, njezinom pogledu na bogove kao na potkupljiva, nepredvidiva bića, sa strastima i manama vrlo sličnim našima, kao da su stvoreni prema našoj slici, a ne obrnuto.

Što je, dakle, religija i kako se razlikuje od filozofije?

Iako se u biti za religiju može reći da je put prema ponovnom ujedinjenju (lat. religare = ponovno se povezati), to je put k ponovnom ujedinjenju sa svojim istinskim Ja, sa svim bićima i s Bogom kao transcendentnim uzrokom svega, religije u praksi nude specifičan način života prožet obredima, molitvama i meditacijskim tehnikama, osmišljenima da vode tome cilju.

Obično se dijele na dvije ili više razina: jedna sadrži intenzivnu praksu, poput redovništva, gdje je cjelokupni život pojedinca posvećen tom cilju, ili manje intenzivan način u kojem se sljedbenicima nalaže pridržavanje moralnog kodeksa i obavljanje niza djela ili obreda, poput hodočašća, bogoslužja ili pohađanja vjerskih službi u crkvi, džamiji ili hramu.

Za mnoge vjernike to je način osiguranja sreće u zagrobnom životu, iako to nije bit religije, kao što ni puko racionalno rasuđivanje i rasprave o idejama nisu bit filozofije.

I religija i filozofija, na svojoj najvišoj razini, mistične su aktivnosti, u smislu da obje teže uspostavljanju dodira s najvišom Istinom koja obitava u području svetog.

Kako je, dakle, došlo do podjele između religije i filozofije?

Pretpostavljamo da je nastala u srednjem vijeku kao reakcija na prejaki utjecaj koji je religija tada imala nad svime, kada su ljudi spaljivani na lomačama zbog stavova koji su smatrani heretičkim ili suprotnim načelima vjere.

Dakle, onda kada se filozofija oslobodila okova koje joj je nametnuo uskogrudan oblik religioznosti.

Kada se tako oslobodila okova, sve se više i više udaljavala od nje, a u mnogim ju je slučajevima i potpuno odbacila, kao da je na nju postala “alergična”.

I religija i filozofija, na svojoj najvišoj razini, mistične su aktivnosti, u smislu da obje teže uspostavljanju dodira s najvišom Istinom koja obitava u području svetog.

U dvadesetom stoljeću brojni su znanstvenici poput Josepha Campbella i Mircea Eliadea započeli obnavljati mostove između religije i filozofije.

Jednog dana, siguran sam, izvorno će se jedinstvo obnoviti: religija će postati filozofskija, a filozofija će postati mističnija.

Razum i vjera prestat će međusobno ratovati i shvatit će da su brat i sestra, te da mogu zajedno skladno napredovati na mukotrpnom putu prema Istini.

Autor: Julian Scott

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!