Iz knjige - Rekonekcija

Dr Eric Pearl

 

Ego nismo dobili samo zato da bismo ga na smrt izgladnjeli. Dobili smo ga da bismo ga naučili uravnotežiti i ovladati njime. U mnogim slučajevima ego predstavlja identitet: daje nam odvojenost, oblik neophodan za funkcioniranje na ovoj razini.

 

Teško nam je shvatiti ideju da smo svi jedno. Kad bismo uistinu utjelovljivali tu ideju, ne bi bilo ni jedne pouke koju bismo trebali proživjeti. Ego nam daje identitet kako bismo iskusili pouku u smislu posve specifičnog stajališta – vlastitog.

 

Kao da situaciju promatramo kroz poseban prozor. Okvir prozora je naš ego. On nam daje oblik kroz koji promatramo (s posve specifične perspektive) taj vid toga problema. Kao da postoji obzorje, a usto i pogled na cijeli svemir. Ego postaje periskop kroz koji promatramo posebne dijelove toga svemira.

 

Uzmimo za primjer skakače uvis. Skakač mora preskočiti prepreku. Prepreka pšostoji kako bi je skakač mogao preskočiti. Prepreka postaje blokada, a preskok nagrada.

 

Dobili smo ego. Nagradu dobivamo kad smo u stanju otpustit ga…i sagledati širu sliku. Nije uvijek lako prisjetiti se svoje prave uloge u jednadžbi iscjeljivanja. Pacijenti koji dožive dramatične rezultate bit će sretni što svima mogu reći da ste ih vi iscijelili. U iskušenju ste da to i povjerujete. Nemojte.  

 

Ako sami sebi želite podmetnuti nogu, dovoljno je da počnete preuzimati zasluge za 'svoje' prvo veliko iscjeljenje, jedna od najgorih stvari koje nam se mogu dogoditi jest da sljedeći pacijent doživi još dramatičnije iscjeljenje, treći još veće i tako redom. Ubrzo će se naš osjećaj onoga što jesmo početi temeljiti na sustavu vanjskih vrijednosti.

 

Čim se pojavi prva osoba koja neće doživjeti iscjeljenje, bit ćemo očajni – jer, ako prihvatimo zasluge za iscjeljenje, automatski moramo prihvatiti i odgovornost za to što nije došlo do iscjeljenja.  Dopustite mi da iznesem analogiju koju će najbolje razumjeti oni koji su preživjeli 60-te godine.: ekstaza nije vrijedna 'pada u pakao'.

 

Ego se također pokazuje i u našoj sposobnosti da nešto poštujemo onakvo kakvo jest, da shvatimo kako je naš čin poštovanja naša uloga u tome. Kad shvatimo da smo u međuodnosu s nečim što nam se već predočilo u svoj svojoj punoći i savršenstvu, tada više nećemo željeti da pozlatimo ljiljan.

 

Kad pokušavamo promijeniti savršenstvo, 'dodati' mu nešto, 'poboljšati' ga, time njegovo očitovanje samo sve više udaljujemo – od sebe i od njegova savršenstva.

 

To je tipično za slučaj kad se naš osjećaj vlastite vrijednosti temelji na vanjskom, prema objektu orijentiranom svijetu, umjesto da se temelji na unutarnjem, ili da je orijentiran prema subjektu. 

 

Svi mi poznajemo takve ljude. Da bi se osjećali važnima, moraju biti u stanju povezati se sa stvaranjem promjene u nečemu – ne zbog unutarnje vrijednosti te promjene same po sebi, nego da bi imali vanjski dokaz, koji će priznati i drugi, svog utjecaja koji će dovesti do privida 'poboljšanja'.  To je oblik ega kojeg nazivamo duhovno nadmetanje.

 

Duhovno nadmetanje se pokazuje u mnogim situacijama, bez obzira na to je li riječ o osobi koja vam kaže da je moldavit  za vas previše kompliciran te da biste trebali početi s nekim jednostavnijim ili o osobi koja na vas pokušava svaliti kozmičku krivnju zato što se razboljela od gripe, ili o osobi koja ne može savršenstvo ostaviti na miru.

 

Čudesno jasan primjer posljednjeg slučaja je skupina o kojoj smo govorili u ovoj knjizi – ljudi koji su održali skup s namjerom da prizemlje energije arkhanđela Mihaela.  

 

(ovdje Dr.Pearl spominje slučaj koji se na skupu zbio kad se on ponudio da radi svoj tretman nekome od prisutnih,  koji je tijekom tretmana imao specifične reakcije koje su se kod njegovih tretmanima zbivale, a to je vrlo jako pokretanje tijela i govorenje. Tada je grupa zajednički 'slala' energiju na osobu i te manifestacije su se povukle)

 

Ta je skupina imala priliku doživjeti nešto što nikad prije nisu vidjeli, ali ih je njihova potreba da se osjećaju 'dijelom' toga događaj, u kombinaciji s njihovom nesposobnošću da shvate kako su uistinu dio toga već samim tim što ga promatraju, 'odvojila' od toga. 

 

Drugim riječima, to što nisu bili u stanju diviti se savršenstvu i međuodnosu u svojoj ulozi svjedoka, natjeralo ih je da se udruže zbog egoističnih razloga, što ih je u konačnici odvojilo od manifestacije toga iskustva, isti poriv je doveo i do razvodnjavanja reikija.

 

Veliki broj ljudi pokušao je ostaviti osobni 'pečat' na reiki, ubaciti neke svoje 'zahvate', svoje dodatke, promjene, 'poboljšanja' tako da je sad teško pronaći reiki u njegovom čistom i izvornom obliku.

 

Ego se hrani i na naizgled altruističke načine. Što kažete na osobu čije iscjeljenje ne potraje? To je rijedak slučaj, ali se ipak događa. Takva vam se osoba može vratiti tri do četiri tjedna poslije i zamoliti još jedan tretman. Taj puta rezultati traju dva tjedna ili možda i šest mjeseci. Onda se ponovno vrati.

 

Na jednoj razini naš ego iscjelitelja može biti ozlijeđen zbog toga što ta osoba, površinski gledano, nije primila ono što su primili naši drugi pacijenti: trajno iscjeljenje.

 

Na drugoj razini naš se ego može hraniti zadovoljstvom koje izvire iz osjećaja da smo dobar čovjek zato što nam je teško zbog tog pacijenta. A na trećoj razini naš ego možda razmišlja hoće li se pokušati nahraniti ponovno tako što će još samo jednom pokušati.

 

Ako mogu malo ostaviti priču o egu po strani, rado bih naglasio kako je vaša uloga u tome da otklonite smetnje ili prepreke na putu pacijenta. To ste učinili. Dvaput. A sad to namjeravate pokušati učiniti i treći put. Jednom kad otklonite prepreke, pacijentova je odgovornost da nastavi dalje svojim putem.

 

Katkad tako gorljivo preuzimamo zasluge za iscjeljenja da i ne shvaćamo povećan osjećaj odgovornosti koji si navaljujemo na ramena.

 

Vi i ja nismo iscjelitelji. Mi smo samo dio jednadžbe. Jednadžba se sastoji od pacijenta, nas i Boga.

 

Kad se Bog u nama susretne s Bogom u pacijentu, događaju se čudesne stvari. O toj jednadžbi katkad govorimo kao o 'moći Jednoga' ili o 'trojnoj moći'.

 

Zašto smo dio te jednadžbe? Zbog druge osobe? Vjerojatno ne.

 

Kao što sam već rekao, u tu smo se jednadžbu najvjerojatnije upleli zbog samih sebe.

 

(Vi koji dobivate napad kad čujete riječ Bog – prevladajte to. I to je vaš ego. Bog, Ljubav, Svemir, Izvor, Stvoritelj, Svjetlost – sve te riječi označavaju jedno te isto i u ovoj se knjizi međusobni zamjenjuju. Odaberite pojam koji vam se sviđa.)

 

Da biste dobili širu perspektivu toga procesa i uloge koju ego igra u njemu, možda biste mogli prihvatiti ovaj, vrlo intenzivan pristup svom sljedećem tretmanu: postanite jedno s pacijentom, a onda iscijelite sebe.