Već smo naglasili da bismo kao "poprište" emocije mogli odrediti tijelo, dok je "poprište" osjećaja um.
Danas znanstvenici u laboratorijima mogu eksperimentalno stimulirati osobe da stvore neke osjećaje i promatrati popratne reakcije u mozgu.
Osjećaji imaju tjelesni ekvivalent, bilo da je riječ o mozgu ili znakovima kao što su kratki i površni udisaji u stanju napetosti.
Neki psihoanalitičari odbacuju neobjašnjene tjelesne simptome frazom "sve je u glavi".
To nije primjereno objašnjenje jer osobe često imaju stvarne tjelesne simptome, npr. umišljene trudnoće, koji se ne mogu objasniti.
Druge tjelesne poteškoće ili poremećaji ponekad se opisuju kao psihosomatski ili "uzrokovani stresom".
Često se smatra da su uzročnici psihosomatskih bolesti emocionalni, a ne tjelesni.
Riječ "psihosomatski" može podrazumijevati da je "stvaran" uzrok bolesti u nečijoj glavi, a time se pogrešno želi reći da tjelesni simptom nije stvaran.
Psihoterapeuti moraju biti svjesni opasnosti sveznajučeg stajališta da se svi tjelesni simptomi mogu psihološki objasniti.
Shvaćati um i tijelo kao dva zasebna entiteta prejednostavna je ideja, usprkos činjenici da je zapadnjačka intelektualna tradicija prije i od Descartesa obično razlikovala um ili dušu od tijela.
Emocija ima srodan tjelesni element, ili u obliku mjerljivih reakcija u našim neuronskim putovima i sinaptičkim vezama ili u drugim tjelesnim očitovanjima.
Jednostavnije je shvatiti osjećaje i tijelo kao dvije strane istog novčića.
Osjećaj je subjektivan aspekt onoga što se može opaziti kao tjelesna reakcija.
Nemir, posramljenost, strah ili ljutnja imaju tjelesne korelate.
Robert, koji se bojao zvuka sušilice, pokazivao je znakove straha i panike.
Ali, nije znao da osjeća nešto što se naziva "panikom".
Njegova ga je majka smirila i objasnila mu njegovo iskustvo.
Nije izvela nikakvu čaroliju.
Njezina je uloga je bila emocionalno iscrpljujuća i teška.
Uočila je i protumačila znakove iz Robertovih gesti i tjelesnog stanja.
Drugim riječima, tjelesna stanja mogu se shvatiti kao simptomi ili znakovi psiholoških stanja.
Robert će, nadamo se, postati osoba koja će uspješnije od većine nas tumačiti svoje tjelesne znakove.
U novije vrijeme pojačava se suradnja između psihoanalitičkih mislilaca i istraživača psihosomatskih stanja.
Većina nas slaže se da se emocije prvo doživljavaju tjelesno, kao fiziološka stanja.
One mogu postupno postati tzv. subjektivna stanja (osjećaji emocionalnog iskustva), ali je polazište takvog pogleda na emocije "međusubjektivno".
Drugim riječima, u početku trebamo pomoć da bismo prepoznali da nam se događa emocionalno stanje, npr. uznemirenost, ljutnja ili tuga.
Novorođenčad i djeca koja ne dobiju tu pomoć možda će ostati na razini fizioloških osjeta.
Neke osobe ne poznaju svoj emocionalan život i čine se ravnodušnima ili bezosjećajnima.
Ponekad se nazivaju "aleksitmičnima" i mogu isključiti osjećaje s kojima se ne mogu nositi te postoji veća vjerojatnost da će patiti od "psihosomatskih poremećaja".
Zanimljivo je da te osobe često imaju premalu sposobnost brige o sebi ili samoregulacije.
Nalaze se na razini ispod potiskivanja emocija ili prenošenja emocija na druge i imaju problema već na početku prerađivanja emocionalnog iskustva.
U tim slučajevima može se reći da je učinak koji se ne može psihološki doživjeti smješten u tijelu.
Istraživanja pokazuju ono što su psihoanalitičari odavno tvrdili - da su psihosomatski simptomi ponekad ili možda uvijek primjer neprerađenih emociobnalnih stanja "nataloženih" u tijelu.
Onda i izreka kao "tijelo nikad ne laže".
Naš svakodnevni jezik pun je primjera koji aludiraju na veze između tjelesnih i emocionalnih stanja, npr. "gadi mi se", "trn u oku" ili "dignuti živce".
Takve su osobe ekstremni primjeri nečega što svi mi doživljavamo u različitim stupnjevima - nesposobnosti razrješenja emocionalnog stanja koje prijeti da nas preuzme i njegovog učinka u obliku bolesti ili simptoma.
Psihoanaliza je često padala u zamku objašnjavanja stvarnih tjelesnih problema kao popratnih proizvoda psiholoških stanja.
Međutim, emocionalno i somatsko međusobno su povezani, isprepleteni i spojeni na složene načine.
Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!
TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!
Prijave i info:
Maja Cvjetanović Laboš
098/953 7245
Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!
(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i putem skype-a!)
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116736