Prije negoli pristupimo ovoj temi, trebamo nešto pojasniti: u životu, u živim bićima pa, prema tome, i u ljudskim bićima, nema apsolutnih vrijednosti. Ne pozivamo se na arhetipove Pravde, Ljepote ili Istine jer u svijetu ideja oni postoje kao apsoluti, ali u manifestiranom svijetu stvari postaju relativne kada dođu u dodir s drugima. Stoga, ono što je dobro za jednu osobu, možda neće biti dobro za drugu.
Sve negativne emocije imaju svoj pozitivan aspekt; mi ih činimo negativnima kada ih potiskujemo. Moramo prihvatiti emocije koje smatramo negativnima kao dio sebe, promatrati ih i transformirati. Svijest o vladavini osjećaja može imati učinak sličan onome koji uzrokuje promatrač u svijetu kvantne fizike, a to je transformacija objekta promatranja.
Napokon, postoje li emocije štetne po zdravlje? Koje su to emocije koje nas povrjeđuju?
Emocije koje razaraju
Prema dr. Edwardu Bachu, postoje dvije moguće velike pogreške: jedna je otpor emocionalnog i mentalnog tijela prema duši. Kada se naša osobnost odupire težnjama duše, tada se razbolimo. Druga pogreška je okrutnost ili zlo prema drugima, jer to su prijestupi protiv Jedinstva. Bilo koja od ovih pogrešaka uzrokuje sukob koji dovodi do bolesti.
Mržnja je suprotnost ljubavi, suprotna zakonu stvaranja. Protivna je čitavoj božanskoj zamisli i samo vodi u djelovanje i razmišljanje štetno za Jedinstvo i suprotstavljeno onima vođenim ljubavlju.
Egoizam je također negacija jedinstva, to je kada vlastite interese pretpostavljamo dobru čovječanstva i brizi i zaštiti najbližih.
Neznanje je neuspjeh u učenju, odbijanje da se vidi istina kada nam je za to ponuđena prilika, što dovodi do mnogih pogrešnih djela koja mogu postojati samo u mraku, a koja nisu moguća kada smo okruženi svjetlošću istine i spoznaje. Nesvjesnost je udobna. Sada postupam pogrešno, a ako se zbog toga i razbolim, to će biti sutra…
Nestabilnost, neodlučnost i slabost u nama se pojavljuju kada osobnost odbija da njome rukovodi više ja, i navodi nas na izdaju drugih zbog svojih slabosti.
Pohlepa vodi želji za vlašću nad drugima. Ona je poricanje slobode i individualnosti svake duše. Umjesto da prepozna da je svatko od nas ovdje zato da slobodno razvija vlastite načine izražavanja, u skladu sa zapovijedima duše, da povećava svoju individualnost i radi slobodno i bez prepreka, gramziva osobnost želi diktirati, ukalupiti i zapovijedati.
Strah je odsutnost ljubavi, jer ljubav je povjerenje. Ako nema povjerenja, postoji strah. Strah je velika bolest, zajednički nazivnik mnogih bolesti od kojih danas pati čovječanstvo. Trebamo se pouzdati u život i, iznad svega, razvijati pouzdanje u vlastite sposobnosti izražavanja.
Ljutnja se pretvara u razdražljivost, agresivnost, ozlojeđenost, mržnju, što se okreće protiv nas i negativno utječe na jetru, probavu i imunološki sustav.
Tuga je osjećaj koji nas može dovesti do depresije kada nas preplavi, a ne izražavamo je.
Sve više ljudi pati od anksioznosti. Anksioznost je osjećaj praznine. To je egzistencijalna praznina koja nastaje kada odgovore tražimo izvan sebe, umjesto unutar sebe. Pojavljuje se kada tražimo vanjske događaje, vanjsku potporu, kada koristimo “štake umjesto nogu”, kada ne posjedujemo čvrstoću nutarnje potrage. Ako ne prihvatimo samoću i ne postignemo nutarnje ispunjenje, doživjet ćemo tu prazninu i pokušati je ispuniti stvarima i posjedovanjem.
Ali, budući da se ta praznina ne može ispuniti stvarima, ona se samo povećava. Tjeskoba se ne može prevladati uzimanjem čokolade, kalorija ili iščekivanjem princa na bijelom konju. Tuga prolazi kad uđemo u svoju unutrašnjost, kada prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo i pomirimo se sa sobom. Tuga dolazi zbog činjenice da nismo ono što želimo biti, da ne radimo ono što trebamo raditi.
Stres je još jedan od zala našeg vremena. Nastaje zbog natjecanja, zato što želimo biti savršeni, zato što želimo biti bolji od drugih, zbog želje da izražavamo nešto što nije naše. U stvarnosti, možemo se natjecati samo sa samim sobom. Razorni stres oštećuje imunološki sustav. Dobar stres je poželjan, jer nam omogućuje da budemo oprezni i budni u kriznim situacijama.
Negativne emocije kao što su strah, bijes, zavist, mržnja, ljutnja ili obeshrabrenost slabe naš imunitet, našu obranu od štetnih izvanjskih elemenata. Ako ih ne preoblikujemo, one postaju psihičke i mentalne larve-paraziti. One uništavaju našu suosjećajnost i naše odnose sa svijetom, naše društvene odnose. One uništavaju naš nutarnji život. Razaraju našu radost, zdrav humor i ljubav, što su naša najbolja oružja protiv bilo koje bolesti.
Dakle, što možemo reći o kontroli emocija?
Kod većine ljudi postoji jedan ili više štetnih nedostataka koji ometaju njihov napredak, i taj nedostatak je upravo ono što trebamo pronaći u sebi. Dok u sebi nastojimo razvijati i proširivati ljubaznost prema svijetu, istodobno trebamo nastojati ukloniti taj nedostatak, preplavljujući svoju prirodu suprotnom vrlinom. Stvari ne nestaju, one se integriraju i transformiraju. Preobrazimo sebičnost u velikodušnost, razdvojenost u jedinstvo.
Emocije koje liječe
Postoje predivna sredstva za iscjeljivanje, postoje emocije koje liječe.
Najvažniji lijek je ljubav, to je snaga jedinstva. Ona predstavlja povinovanje univerzalnom zakonu. Bez sumnje, uvijek treba jaka i zdrava želja za biti bolji, biti korisniji, kao i inteligencija ili mudrost za oblikovanje svojih ciljeva. Pokušati svakog dana biti manje neznalica bez sumnje će nas učiniti sretnijima i zdravijima. Buddha je davno rekao da je uzrok boli neznanje.
Druga pozitivna emocija je povjerenje u sebe i u život u kojem se ništa ne događa slučajno, kako bismo ga razumjeli pozorno upijajući njegove poruke svakog dana.
Važno je praštati, to je iskustvo povezivanja i ponovnog usklađivanja, najprije psihe, a onda i tijela. “Onaj tko oprašta – liječi se”, liječi rane koje nosi u srcu. Ne oprostiti drugome ili sebi vodi uništenju ili samouništenju, i uzrok je autoimunih bolesti.
Možemo spomenuti sve uzvišene osjećaje, poput hrabrosti, koja briše naše strahove, ili skromnosti, koja nas stavlja u službu života. Mi smo ljudska bića i imamo osjećaje; apsurdno je pretvarati se da nas ne dotiču i poricati ih.
Razumijevanje, prihvaćanje, iskreno promatranje sebe iznutra neophodni su sastojci naše borbe za smirivanjem emocija i osvajanjem ravnoteže – vertikalnog sklada (prema nebu i našoj zemlji) i horizontalnog (prema onome što nas okružuje).
Da bi se ostvarila ta “harmonija”, taj stalan pokušaj usklađivanja, potrebno je da naše djelovanje bude kontrolirano našim osjećajima, a oni našim razumom, ali razum ne smije biti jedini koji nameće svoje kriterije. U tom slučaju stvaramo neravnotežu.
Za to je potreban bistar um, srce ispunjeno nadama i snovima i ruke spremne za učinkovito djelovanje. Tako nalazimo integritet: znati misliti, znati osjećati i znati djelovati. Ili, što je isto: razlučivanje, karakter i djelotvoran rad.
Postoji mnoštvo načina koji nam mogu pomoći u umirivanju i uzdizanju osjećaja:
– fizička higijena
– dovoljno odmora
– tjelovježba
– trbušno disanje
– dobra glazba: glazbena terapija
– čitanje dobrih knjiga, manje gledanja televizije
– dobro društvo
– osamljivanje radi meditacije
– svakodnevna obnova lišavanjem štetnih tereta, kao što su negativne emocije, kako bismo mogli mislili i osjećati lijepe, pravedne, dobre i istinske elemente.
Filozofija nam pomaže razmišljati i osjećati se dobro, kako bismo mogli učiti od mnogih učitelja koji su se pojavili kroz povijest. Nudi nam os stabilnosti koja nas podržava u nastojanju da ostanemo čvrsti pred životnim problemima.
Kada jednom počnemo govoriti jezikom zajedništva, više nećemo misliti kao psiholozi, neurolozi ili imunolozi, već ćemo se ponašati kao cjelovita ljudska bića koja govore cjelovitim ljudskim bićima, koja nisu samo jednostavan skup organa koji pobolijeva, nego biće koje osjeća, razmišlja, sanja, nada se i kroz te osjećaje oblikuje svoje tijelo i svoj život.
Holistička medicina dolazi do zaključka da naša psiha (osjećaji i misli) jasno i snažno utječe na rizik od obolijevanja ili mogućnost ozdravljenja. Zato moramo usmjeriti svu svoju pozornost na oblikovanje emocija, pomaganje drugima da ih prevladaju, usmjeravajući ih prema Lijepom, Istinitom, Pravednom i Dobrom. Na taj će način svijet prestati patiti. A do tada… imat ćemo jedan od najljepših ciljeva.
bglavac
edin.kecanovic
