Ekvinocijsku oluju donijele su munje,
more je izgubilo azurni sjaj,
a ptice se sklonile u žbunje,
ljetu je došao kraj.
S vjetrom se galebovi bore,
vijore krošnje lisnata svijeta,
dok na žalima šumi more,
i plače za čarima ljeta.
Iza zastrta neba proviri sunce.
Zasjaše kapi kiše na laticama ruža,
za tren jedan, i ništa više..
A zatim magla prekrije vrhunce,
i zadnji sunčev žar zastre,
a ekvinocijska noć po svuda se prostre..
15.10.1993.
Branko Cvjetanović