Mi polazimo na duhovni put da bi dokončali grotesknu tiraniju ega, ali domišljatost ega je gotovo beskrajna i može nas na svakom stupnju saboti­rati i izopačiti našu želju da ga se oslobodimo.

Istina je jednostavna, a učenja su krajnje jasna; ali sam uvijek iznova uvidio, s velikom tugom, da čim ona počnu utjecati na nas i poticati nas, ego ih pokušava otežati jer zna da je to za njega prijeteće.

U početku, kada prvo postanemo zadivljeni duhovnim putem i svim njegovim mogućnostima, ego nas čak može ohrabriti i reći: „To je zaista sjajno. Prava stvar za tebe! To učenje daje potpun smisao!"

A onda kada kažemo da želimo pokušati uvježbavanje meditacije, ili se povući u osamljeno utočište, ego će zapjevušiti: „Kakova divna pomisao!.. što da ja ne pođem sa tobom. Oboje možemo naučiti nešto."

Tijekom rije­ka provođenja „medenog mjeseca" našeg duhovnog otkrivanja, ego će nas nastavljati nukati: „To je divno - to je tako začuđujuće, tako nadahnjujuće."

Ali čim uđemo u, kako ja zovem „kuhinjski slivnik" razdoblje duhovnog vrtloga i učenje na nas počne duboko utjecati, neizbježno smo suočeni sa isti­nom o sebi.

Budući je ego otkriven, njegove ranjive točke dotaknute, počet će nicati sve vrste problema.

To je kao da je ogledalo s kojeg ne možemo skinuti pogleda jer je prilijepljeno ispred nas.

Ogledalo je posve očišćeno, ali jedno ružno, prijeteće lice u njemu, naše vlastito, zuri u nas.

Počinjemo se buniti jer ne volimo to što vidimo; mogli bismo u bijesu udariti i razbiti ogle­dalo, ali ono će se samo razbiti u stotine istovjetnih ružnih lica, sva ipak zureći u nas.

Sada je vrijeme kada počinjemo bjesnjeti i gorko se žaliti; gdje je naš ego?

Stojeći nepokoljebljiv pokraj nas, huškajući nas: „Posve si u pravu, to je pret­jerano i nepodnošljivo. Ne zalaži se za to!"

Dok slušamo zarobljeni, ego nasta­vlja dozivajući sve vrste sumnji i ludih osjećaja, dolijevajući ulje na vatru: „Zar sada ne uviđaš da to nije pravo učenje za tebe?

Govorio sam ti to sve vrijeme! Zar ne vidiš da on nije tvoj učitelj?

Na kraju, ti si inteligentna, moderna, kultivirana zapadnjačka osoba, i egzotične stvari kao zen, sufizam, meditacija, tibetanski budizam pripadaju stranim, istočnjačkim kulturama.

Kakova bi ti moguća korist od filozofije stvorene u Himalayama prije tisuću godina mogla biti?"

Dok nas ego promatra radosno, postajemo sve zapleteniji u njegovu mrežu; on će čak okriviti svu patnju, usamljenost, i poteškoće kroz koje smo prolazili dok smo sami sebe upoznavali na učenju, i čak učitelja: „Te gurue ionako nije briga, što god vi proživljavali.

Oni su došli samo da vas iskori­ste. Upotrebljavaju riječi kao „sućut" i „posveta" samo da vas dobiju pod svoju moć..."

Ego je toliko spretan da može obrnuti učenja za njegove vlastite nakane, na poslijetku „Sotona može citirati svete spise za njegove vlastite namjere."

Posljednje oružje ega je da uperi svoj prst licemjerno na učitelja i njegove sljedbenike i kaže: „Čini se da nitko ovdje ne živi prema istini učenja."

Sada se ego postavlja kao pravedan izabrani sudac svih postupaka i nastavlja lukavo potkopavati vašu vjeru, i nagriza svaku privrženost i pri­segu koju imate za duhovnu promjenu.

Ipak, ma kako bi snažno ego mogao pokušati sabotirati duhovni put, i ako ga vi uistinu nastavite i poradite intenzivno vježbom meditacije, polagano ćete početi uviđati kako ste samo bili nasamareni obećanjima ega: lažnim nadama i lažnim strahovima.

Polako započinjete spoznavati da su obje, nada i strah, neprijatelji vašega mirnog uma; nade vas prevare, i ostave ispraznim i razočaranim, a strahovi vas paraliziraju u ograničenoj ćeliji vašeg lažnog identiteta.

Počinjete također opažati kako je samo sveobuhvatni ego upra­vljao vašim umom, a u prostoru slobode otvorenog meditacijom, kada ste trenutno izbavljeni od požudnog posezanja, opažate načas prostranost vaše prave prirode.

Uvidite da vas je godinama, vaš ego, poput zanesenog prevarenog umjetnika, varao zamislima i planovima i obećanjima, i koji nikada nisu bili stvarni i samo su vas doveli do unutarnje propasti.

Kad to primijetite, u staloženosti meditacije, bez ikakve utjehe ili želje da prikrijete to što ste otkrili, svi planovi i zamisli pokažu se kao bezvrijedni i počnu se raspadati.

To nije čisto razoran postupak.

Jer, uz njega, jedno krajnje točno i pone­kad bolno poimanje o lažljivosti i pravoj kriminalnosti vašeg ega, i svačijeg, niče osjećaj unutarnjeg otvaranja, i jasne spoznaje o „bez-jastvu" i međusobne ovisnosti svega, i to živopisno i velikodušno raspoloženje, to je obilježje slobode.

Zato što ste učili kroz disciplinu pojednostaviti život i tako oslabiti mogućnosti ega da vas zavede, i zato što ste uvježbavali dubokoumnost meditacije, i kroz nju olabavili obuhvat agresije, prianjanja, i negativnosti na cijelo vaše biće, mudrost poniranja u razumijevanje može se polagano smiriti.

I u sve-otkrivenju jasnoće njenog sunčevog svjetla, to poniranje vam može pokazati, očito i neposredno, oboje, najtajanstvenije radnje vašeg osob­nog uma i prirodu stvarnosti.