Egipatska civilizacija bila je po svemu iznimna.
Herodot piše: “Tamo je sve drugačije.”
I doista, Egipat je uvijek bio vezan uz misterij i zagonetku.
Egipćanima se pripisuje poznavanje skrivenih snaga prirode te znanja koja u potpunosti nadilaze naša današnja.
Svaka magija (kako god je mi zamišljali!) ima veze s Egiptom, sve što na bilo koji način ima veze s tajnim znanjem i dan danas povezuje se s ovom drevnom zemljom.
Tako ćemo u literaturi naići da su astrologija, alkemija, teurgija, magijsko liječenje, poznavanje skrivenih svojstava minerala i biljaka, matematika, proricanje i mnoga druga znanja potekla iz Egipta. Zaista, teško je zamisliti bilo što, a da se na ovaj ili onaj način ne povezuje s Egiptom.
No, ključevi svih tih znanja su izgubljeni, jer naše oči gledaju, a ne vide, naše uši slušaju, a ne čuju…
Možda su mnoga od tih znanja pred našim očima, ali ih ne uspijevamo uklopiti u vlastito iskustvo i vlastiti život.
I dok mjerimo tone ovog ili onog kamena, veličinu ove ili one piramide, težinu ovog ili onog obeliska, dok se rađaju nove znanosti koje se pridružuju arheologiji, poput arheoastronomije, nalazimo sve više elemenata čuđenju.
Međutim, to čuđenje tek golica naš razum, broji kamenje, zvijezde ili godine, traži sheme koje će nam učiniti razumljivim ono što osjećamo.
Zaboravljamo da je ponekad bolje samo osjećati i dopustiti da nas nešto takne, da probudi u nama neko zaboravljeno sjećanje, prepoznavanje, da možda postoji neki put koji vodi do naše nutrine, da možda ne postoje granice vremena i prostora koje nas dijele od naših predaka, već da postoje karike koje nas s njima povezuju.
Taroti su jedna od takvih karika, upravo zato što su se sačuvali kroz tisuće godina jer je neka nepoznata ruka sudbine tako htjela.
Taroti
Iako se danas taroti izjednačavaju s “kartama za proricanje sudbine”, u davnini nisu tome služili.
Oni su služili tek kao podsjetnik ljudima koji su imali znanje o kozmosu, prirodi, smislu postojanja…
Taroti su bili poput svojevrsnog mehanizma za pokretanje, otvaranje vrata i ulazak u dubinu onoga što se već zna.
Kombinacija elemenata koji se na njima pojavljuju nije služila za proučavanje i interpretiranje, već je bila upućena onom dubokom, nevidljivom svijetu, ljudskoj sposobnosti intuicije koja zaobilazi igru razuma.
Tarot prenosi skriveno znanje kroz simbole koji su izravno povezani s čovjekovim kolektivnim nesvjesnim i koji su, osim toga, izraz cjelokupne kozmičke slike svijeta čije tragove nalazimo u većini starih civilizacija i mitologija.
Taroti se sastoje od dvadeset i dvije velike karte (Velika arkana) i pedeset i šest malih karata (Mala arkana).
Ove male karte danas su poznate kao igraće karte. Velike karte prikazane su uvijek u obliku kartuše koja sadrži određene elemente.
Kartuša sadrži svetu formu, kao jedan zaokružen život.
Sam naziv kartuša dolazi iz francuskog jezika, a označava skup hijeroglifa upisan u obliku koji zapravo predstavlja gornji dio svetog egipatskog križa ankha.
Podrijetlo tarota
Podrijetlo tarota je nejasno i vjerojatno nikada neće biti u potpunosti razjašnjeno.
Drevne tradicije govore da su u egipatskim hramovima postojale oslikane dvorane na čijim su zidovima taroti bili poredani na određen način.
Do danas niti jedna takva dvorana nije pronađena.
To nas ne treba čuditi, jer mnogo toga o čemu pišu Herodot i Strabon koji su posjetili Egipat u grčko doba nije pronađeno.
Čitavi gradovi, neki od njih čak i prijestolnice, još uvijek nisu otkopani.
Isto tako, moguće je da određeni natpisi, slike ili reljefi sadrže tarote, a da ih mi ne znamo locirati niti identificirati.
Pitanje je također jesu li bili u formi u kojoj su poznati danas.
Nismo li naivni u očekivanju da će se s nekog zida pojaviti slika potpuno identična onoj naslikanoj karti?
Sljedeće što bitno otežava istraživanje podrijetla tarota su sami stari Egipćani.
Bojeći se zloupotrebe od strane neposvećenih, oni su sami sakrivali, a ponekad i uništavali svete simbole, predmete, zapise i mjesta.
Kršćanski i muslimanski osvajači nastavili su uništavati ono što je preostalo, a i srednji vijek je također učinio svoje donijevši neznanje, praznovjerje i zaborav.
Egipat je do francuskih osvajanja bio potpuno nepoznata zemlja.
Court de Gebelin
Nakon njihove vjerojatno magijsko-pedagoške upotrebe u Egiptu, prolazeći kroz ruke proricatelja sudbine, alkemičara, kabalista, astrologa, “vještica”, raznih bratstava i konačno Roma, stigli su do naših dana.
Ovi posljednji tradicionalno se povezuju uz umijeće proricanja i možda su upravo zahvaljujući njima taroti sačuvani.
Narod Roma dijeli sličnu sudbinu kao i taroti: njegovo podrijetlo je nepoznato.
Za englesku riječ Gypsies ili španjolsku Gitanos smatra se da su deformacije njihovih naziva za Egipćane (od Egypt ili Egipto).
Zanimljivo je da se i u našim krajevima, na dubrovačkom području, koristio naziv Jeđupak i Jeđupka, dok ih Mađari nazivaju Pharaok nepe (faraonski narod).
Smatra se da su Romi jedno od nomadskih plemena indijskog podrijetla koje je preko Egipta došlo u Europu u XIV. stoljeću.
Tarot kakav danas poznajemo pojavio se u XIV. ili XV. stoljeću.
Slike u potpunosti odgovaraju srednjovjekovnoj ikonografiji, a prikazi na njima odražavaju svjetonazor toga vremena.
Od tada je proživio neznatne promjene, premda se svakojako tumačio.
Godine 1781. francuski autor Court de Gebelin u svom eseju spominje tarote kao knjigu u kojoj je sačuvana čista mudrost drevnog Egipta.
To je prva pisana naznaka da je tajno znanje “kodirano” u kartama, premda su se one nalazile u upotrebi više od tri stotine godina.
Nakon toga uslijedilo je nekoliko književnih izdanja koja su koristila naziv Egipatski tarot, ili Knjiga Thota.
Unatoč nazivu “egipatski”, imali su malo toga egipatskog.
Egiptologija je bila mlada znanstvena disciplina, a Kamen iz Rozete neće biti otkriven sve do 1799. godine.
Egipatski bog Thot.
Godina 1863. sljedeća je bitna točka u povijesti tarota.
Tada je izdana knjiga L’homme rouge des Toileries (Crveni čovjek Tuileriesa), francuskog autora koji je pisao pod imenom Paul Christian.
Djelo govori o susretu između Napoleona i jednog benediktinca koji je imao rukopis okultnog sadržaja s detaljnim opisom sedamdeset i osam simboličkih kuća ili slika koje su odgovarale tarotu koristeći se egipatskim nazivima i opisima.
Prvi tarot koji će slijediti egipatsku ikonografiju pojavit će se 1896. kada je objavljena knjiga Les XXII lames hermetiques du tarot divinatorie (XXII. hermetičke karte proročanskog tarota) koju potpisuje R. Falconnier.
Slike je nacrtao M.O. Wegener služeći se detaljnim opisima koje je dao Christian. 1901. godine, samo pet godina nakon ovog izdanja, Edgar de Valcourt-Vermont izdao je knjigu Praktična astrologija (Practical Astrology) pišući pod pseudonimom Comte de Saint Germain.
Ova knjiga reproducirala je ranije Wegenerove ilustracije, a novost su dodane slike Male arkane ili 56 malih karata.
Razlika među slikama samo je u redizajniranoj karti Vrata Svetišta.
Ovih 78 slika je kasnije nekoliko puta ponovno izdano pod imenom Egipatski tarot.
Sva ostala izdanja, njih sve više i pod različitim nazivima, temelje se na ovom izdanju iz 1901. godine.
Velika i mala arkana
Pedeset i šest karata Male arkane su poput modernih igraćih karata koje su zapravo i nastale iz drevnog tarota. One podijeljene su u četiri “boje”.
Dvadeset i dvije karte Velike arkane, nazvane još i aduti, predstavljaju simboličke slike i svaka nosi jedno specifično ime koje je ujedno i ključ njenog tumačenja.
Iako se površno gledajući može pomisliti kako je redoslijed arkana slučajan, one se pokoravaju zakonu razvoja i rasta i njihov je simbolički jezik povezan s kozmičkom slikom svijeta.
U unutrašnjoj strukturi Male arkane ogledaju se četiri elementa drevne alkemije u četiri “boje”, i to na sljedeći način: žezlo za Vatru, mač za Zrak, kalež ili kupa za Vodu i dinar, pentakl ili kovanica za Zemlju.
Svaki element, odnosno “boja”, razvija se u deset brojeva, od asa do desetke. Četiri karte od svake boje, takozvane dvorske karte u koje pripadaju Kralj, Kraljica, Vitez (Princ) i Dama (Princeza), prikazuju četiri elementa: Vatru, Vodu, Zrak i Zemlju. (Ovo je u igraćim kartama reducirano na tri karte.)
Dvije od karata Velike arkane.
Karte Velike arkane dijele se u skladu sa svetim brojevima 12, 7 i 3.
Dvanaest ih je u vezi sa zodijakom, sedam je povezano sa sedam nebeskih tijela, a tri preostale vezane su uz tri čista elementa i tri svijeta srednjovjekovnih alkemičara: Vatru, Zrak i Vodu, odnosno Sumpor, Živu i Sol.
Ovdje se ne radi o stvarnom prikazivanju zodijaka, planeta ili elemenata, već o izražavanju tajnog sintetičkog znanja, koje kroz duboki simbolizam odražava strukturu univerzuma i upućuje na njegove zakone djelovanja, uključujući i poznavanje prirode čovjeka kroz njegov odnos prema nevidljivom i vidljivom, duhovnom i materijalnom svijetu.
U nastavku ćemo pokušati dati simboličku interpretaciju jedne od karata Velike arkane poznate kao Mag.
Mag
Ova karta prikazuje čovjeka koji korača prema kockastom postolju na kojem se nalaze kupa, mač i pentakl.
U desnoj ruci nosi žezlo, dok se na nebu iznad njega pojavljuje zvijezda repatica.
Na stranici kocke postolja nalazi se prikaz ibisa, svete Thotove ptice.
Mag – karta Velike arkane.
Mag utjelovljuje volju i jedinstvo. Karta prikazuje čovjeka koji je poput mosta ili stupa koji povezuje nebo i zemlju.
Na to upućuje položaj njegovih ruku. U desnoj ruci nosi prema nebu usmjereno žezlo koje ima završetak u obliku savršenog kruga, simbola Sunca.
Druga ruka usmjerena je prema dolje i pokazuje prema kocki koja je oduvijek simbol materije, tijela čovjekove persone. Na kocki se nalaze preostala tri simbola alkemijskih elemenata (kupa, mač i pentakl).
Mag ima kontrolu nad svojim tijelom, energijom, osjećajima i mislima. Istovremeno ovi simboli upućuju na ključeve pomoću kojih je on zavladao svojim tijelima.
Žezlo upućuje na volju, koja je najuzvišenija jer se jedino voljnim naporom može osloboditi od vladavine materije; to je vatra, najočitiji simbol transformacije u prirodi.
Mač ili sablja simbol su borbe koja je unutarnja i odvija se u samom čovjeku.
Kupa, kalež ili gral simbol su otvorenosti, sposobnosti primanja onog što je božansko, da se to nosi u sebi poput “svetih voda života”, s jedinom svrhom da se ponudi drugima kao vlastiti dar.
Dinar na kojem je utisnut pentakl je simbol zemlje, ali transformirane, usavršene zemlje koja jedina može nositi sveti alkemijski pečat: zvijezdu s pet krakova koja u svim tradicijama simbolizira čovjeka maga.
On je gospodar elemenata, gospodar samoga sebe.
Još su dva elementa koje valja dotaknuti: ptica Ibis i zvijezda repatica.
Ibis je ptica boga Thota.
On je tvorac svih znanosti, otac sveg znanja prenesenog ljudima.
On je stvorio hijeroglife, čuvar je svetih tajni, glasnik bogova, bog sjećanja, poznavatelj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Između ostalog, on je stvorio tarote.
Zvijezda repatica simbol je rođenja nove kvalitete, nade za čovječanstvo jer se jedan od njegovih sinova uzdigao iznad ljudske prolaznosti i dosegnuo vječnost. Istovremeno, ona je i simbol početka novog doba.
Autor: Daliborka Kiković
nastavlja se...
bglavac
irida
