Germani su jedan od indoeuropskih naroda koji je, prema nekim povjesničarima, oko I. st. pr.Kr. naseljavao Skandinaviju, i odatle se proširio prema zapadu i jugoistoku Europe.

Riječ je o brojnim plemenima bez jedinstvene države, ali sa zajedničkim jezikom, kulturnim vezama i religijskim simbolizmom.

Podaci o religiji i mitologiji starih Germana veoma su oskudni i gotovo sve što znamo potječe iz dva islandska teksta – oba se nazivaju Eddama.

Prvi od njih je Pjesnička ili Starija Edda, zbirka staronordijskih saga sakupljanih u razdoblju između VII. i X. st., da bi konačan oblik dobila u XIII. st.

Sastoji se od dvije vrste pjesama: mitoloških i junačkih.

Posebnu važnost imaju mitološke pjesme (Trymova pjesma, Hymirova pjesma, Grimnirove riječi, Vafthrudnirove riječi…), jer su vrijedan izvor poznavanju sjevernogermanske mitologije.

Jedna od najvažnijih mitoloških pjesama je Voluspa (Viđenje Proročice), monolog u kojem proročica vidi prošlost i budućnost svijeta od njego­vog postanka do propasti i ponovnog rođenja.

Posebno je zanimljiva pjesma Havamal (Riječi Uzvišenog) koja sadrži mudre izreke, pravila i savjete za svakodnevni život, ali i podatke o drevnim običajima.

Drugi tekst je Prozna ili Mlađa, tzv. Snorrijeva Edda. Naime, islandski poglavar i povjesničar Snorri Sturluson napisao je ovo djelo 1220. godine, i u njemu je sakupljena većina poznate građe o skandinavskim mitovima.

Služeći se pjesmama iz Starije Edde izgradio je mitološku sliku svijeta, a mnoge je stihove izravno navodio.

Snorrijevu Eddu čine prolog i tri dijela: Gylfaginning (Obmanjivanje Gylfija), Skaldskaparmal (Jezik poezije) i Hattatal (Popis stihova). U prologu Snorri iznosi svoj pogled na mitološki sadržaj koji prenosi.

Prvi i ujedno najvažniji dio Edde (Obmanjivanje Gylfija), sažeti je prikaz sjevernogermanske mitologije: od postanka svijeta, preko priča iz života bogova, do njihove konačne propasti – Ragnaroka.

U drugom dijelu (Riječ o pjesništvu) objašnjavaju se i ilustriraju složene metafore skaldske poezije, koje se temelje na mitološkim likovima i događajima.

Treći dio (Popis stihova) je Snorrijeva pjesma koja donosi primjere stotinjak vrsta skaldskih stihova, gdje svaku strofu karakterizira drugačija vrsta stiha.

Obmanjivanje Gylfija

Gylfi je mitski švedski kralj, mudar i upućen u čarolije.

Preodjeven i pod imenom Gangleri (Onaj koji hoda), Gylfi putuje u Asgard da bi upoznao Ase (bogove), zadobio njihovu mudrost i uspostavio vezu između njih i svoga naroda.

U Asgardu susreće trojicu bogova koji se zovu Visoki, Jednakovisoki i Treći.

Oni odgovaraju na njegova pitanja o postanku i propasti svijeta, o bogovima i njihovim djelima.

Nakon što su Asi iscrpe svoje znanje, rješavaju se Ganglerija, koji se uz tutanj grmljavine iznenada nađe sam na poljani s koje su iščezli i dvori i bogovi.

Ono što je doživio i čuo nastavilo se dalje prepričavati u njegovoj zemlji.

Stvaranje svijeta

Gangleri reče: “Kakav je bio početak, ili kako je sve nastalo i što je bilo prije?”
Visoki mu odgovori: “Onako kako se kaže u Viđenju Proročice (Voluspa):

‘U početku ničeg nije bilo;
ni pijeska, ni mora,
ni hladnih valova;
nije bilo zemlje,
niti gore neba,
samo bezdan Ginnungagap
– nije bilo vlati travke.’

Ginnungagap je bezdan koji se nalazio između carstva vatre i carstva leda.

Kada je topli zrak s juga susreo studen sjevera, nastali su div Ymir i krava Audhumla. Ymir se hranio mlijekom iskonske krave Audhumle.

Kad je Audhumla liznula led, pojavio se Buri, predak bogova.

Umorivši se od Ymirove okrutnosti i njegove sve veće gomile ledenih divova, Burijevi unuci, bogovi Odin, Vili i Ve ubijaju Ymira.

U njegovoj su se krvi utopili svi ledeni divovi, osim Bergelmira i njegove žene koji su uspjeli pobjeći. Odin, Vili i Ve odnijeli su Ymirovo tijelo u Ginnungagap.

Tamo su od njegova mesa načinili zemlju, od kostiju planine, od krvi mora i jezera.

Od njegove lubanje oblikovali su nebo koje su učvrstili s četiri strane, a na svakoj strani postavili četiri patuljka: Austri – Istok, Vestri – Zapad, Nordi – Sjever i Sudri – Jug.

ODIN

je bog junaštva i pobjede koji rješava sve što se odnosi na sudbinu ljudi.

Prikazivan je naoružan oklopom i zlatnom kacigom.

Nosi magično koplje Gungnir kojeg su iskovali patuljci i jaše osmonogog konja Sleipnira.

Odin je i bog mudrosti i kao takav zaštitnik pjesnika i mislilaca.

Njegova ljubav prema mudrosti bila je toliko velika da je žrtvovao jedno svoje oko da bi mogao piti s Mimirovog izvora (izvora mudrosti).

Odinu pripada uprava nad runama, koje su drevni Germani urezivali na koplja i stijene.

Sa svog uzvišenog prijestolja Hlidskjalfa vidi cijeli svijet. Prate ga dva vuka: Geri (Pohlepni) i Freki (Proždrljivi), a na ramenima mu se odmaraju dva gavrana: Hugin (Misao) i Munin (Pamćenje).

Oni mu šapću u uho sve što čuju i vide na svojim jutarnjim putovanjima po svim naseljenim kutevima Zemlje.

Boravi u Valhalli, palači sa zlatnim zidovima, gdje se okupljaju hrabri ratnici koji su pali na bojnom polju.

Predaje kažu da je Odinova namjera da ti ratnici pomognu bogovima u posljednjoj velikoj bitci protiv divova, te zato bira samo najbolje ratnike.

U tu svrhu mu služe Valkire, djeve-ratnice koje, kad ne poslužuju pivo i medovinu u Valhalli, na vukovima jašu bojnim poljem i izabiru ratnike koje će povesti sa sobom u Valhallu.

Prikazivane su s oklopom i kacigom, a u ruci im štit i koplje koje baca vatru.

Prema predaji, nevidljive su za sve osim za one čiju su smrt odredile, a odabrani junak vidi Valkiru neposredno prije smrtonosnog udarca.

Potom su Odin, Vili i Ve oživjeli jedan par nepokretnih stabala i tako su iz biljnog carstva nastali ljudi.

Odin im je dao dušu i život, Vili razum i pokretnost, a Ve oblik, govor, sluh i vid. Bogovi su ljudima dali Midgard (na staronordijskom Srednji svijet) da ga nastane, a za sebe su sagradili utvrdu i nazvali je Asgard (Svijet bogova).

Svijet ljudi i svijet bogova povezivao je most Bifrost (Duga ili Nebeski put).

THOR

je bog groma. Grmljavinu stvaraju Thorova kola koja vuku dva jarca: Tanngnjostr i Tanngrisnir.

On je i bog rata, jedan od najmoćnijih germanskih bogova i njihov nepokolebljiv zaštitnik od ledenih divova.

U borbi s divovima iskazao se kao jednostavan, častan, plemenit, neustrašiv i neumoran. Prikazivan je kao ratnik visokog stasa, crvene i kovrčave brade.

Njegovo oružje je čekić Mjollnir koji predstavlja Thorovu munju.

Nosi čudesan pojas koji udvostručuje nje­govu snagu i željezne rukavice koje mu olakšavaju ­rukovanje čekićem.

Edda spominje i druge svjetove.

Osim Asgarda i Midgarda tu su: Alfheim – svijet svijetlih vilenjaka; Vanaheim – svijet Vana, druge božanske obitelji; Jotunheim – svijet ledenih divova; Muspell – carstvo vječitog ognja, svijet vatrenih divova; Nidavellir – podzemni svijet pećina i špilja, zemlja patuljaka; Svartalfheim – zemlja tamnih vile­njaka; Niflheim – zemlja vječnog leda i magle u kojoj je smješten svijet mrtvih Helheim.

Ove je svjetove povezivalo stablo Yggdrasill, vječno zeleni jasen, sveto drvo Germana. Yggdrasill je opisan kao najveće i najveličanstvenije stablo koje je ikada postojalo.

Gangleri upita: “Što se može kazati o tom mjestu?”

Na to odgovori Jednakovisoki: “Jasen je najveće i najbolje drvo od sviju. Njegove grane prostiru se preko čitavog svijeta i prekrivaju nebo. Uspravnim ga drže tri korijena koja se daleko šire; jedan se nalazi kod bogova Asa, drugi kod mraznih divova, gdje nekad bijaše Ginnungagap, a treći se pruža ponad Niflheima…”

Bogovi Germana

Stari Germani su univerzum doživljavali kao neprekidnu borbu između snaga reda – bogova i snaga kaosa – divova.

Stvaranje svijeta označava trenutak pobjede bogova nad divovima, ali svijetu i dalje neprestano prijeti opasnost iz zemlje divova.

Borba se između njih i dalje nastavlja sve do velike kozmičke bitke – Ragnaroka.

TYR

Tyr, ili Tiw, je bog rata, sin Odina i njegove žene Frigg, i po njemu u engleskom jeziku naziv nosi utorak – Tuesday (tiwesdaeg).

Naime, nakon što su Anglosaksonci (Germani) osvojili Englesku, uveli su i svoju nomenklaturu, pa je uto­rak, koji je zahvaljujući dugom utjecaju Rima u Engleskoj nosio naziv Martius, po rimskom bogu ratu Marsu, sada ponio naziv nordijskog boga rata Tiwa.

Moguće je da je ranije Tiw bio bog neba čije su funkcije i moći kasnije pre­nesene na Odina.

Starija grana germanskih bogova bili su Vani, dobrostiva božanstva plodnosti koja su dijelila svjetlost i kišu poljima.

Drugu, mlađu granu bogova predstavljali su Asi.

Nedugo poslije stvaranja svijeta za vlast su se borili Vani i Asi.

Nakon što su Asi pobijedili, razmjenom bogova i božica zapečaćen je mir.

Vani su u Asgard poslali boga mora Njorda i njegove blizance, sina Freya i kćer Freyu, boga i božicu plodnosti.

Među Ase predvođene Odinom pripadaju njegovi sinovi Balder i Bragi – bog poezije i govorništva Thor, bog pravde Forseti, Heimdall, čija će dužnost biti da svojim rogom pozove sva živa bića u Ragnarok, slijepi Hodr, Tyr, Odinova braća Vili i Ve, te još jedan Odinov sin, Vidarr, čija je sudbina osvetiti očevu smrt u Ragnaroku.

Od božica Asa, najpoznatije su Odinova žena Frigg, božica mudrosti, i božica Idun, čuvarica jabuka mladosti.

Gangleri upita:“Koji su to bogovi Asi u koje ljudima pripada vjerovati?“

Visoki odgovori: “Božanskih je Asa dvanaest.“

Na to će Jednakovisoki: “Ne manje svete su božice Asa, nit’ je njihova moć imalo manja.“

Tu će reći Treći: “Odin je najviši i najstariji od Asa: on vlada svime, i koliko god moćni bili ostali bogovi, oni ga služe kao poslušna djeca oca.“

Ragnarok – sumrak bogova

A sad reče Gangleri: “Što se može ispričati o propasti ­bogova?

O tome još nisam ništa čuo.”

Visoki reče: “Mnoge se i velike stvari mogu o tome reći.

Prvo će doći velika zima Fimbulvetr: snijeg vije iz svih smjerova, veliki mrazovi sve okivaju, a ledeni vjetrovi divlje grizu – Sunce će biti bespomoćno.

Bit će tri takve zime na kraju, bez ljeta da ih dijeli. Prije toga, međutim, tri druge zime će proći, a pratit će ih veliki ratovi koji će zahvatiti cijeli svijet.

Braća će ubijati jedni druge iz koristi, i nitko neće poštedjeti oca niti sina od ubojstva ili rodoskvrnuća. Kao što se kaže u Viđenju Proročice:

‘Brat će udariti na brata
I obojica će pasti,
braća i sestre
rod će oskrvnuti;
ljudi će upoznati bijedu i jad,
svijetom će se množiti blud,
doba sjekire, doba mača,
štitovi će pucati,
doba vjetra, doba vuka,
pred propast svijeta.’“

Nakon užasne zime, koja je potrajala tri godine, na ravnici Vigrid trebala se odigrati konačna bitka između bogova i divova.

Uz Odina i bogove stali su slavno umrli koji su pali u boju i bili odneseni u Valhallu.

Na drugoj strani, uz boga vatre Lokija i njegovu čudovišnu djecu, boginju Hel, vuka Fenrira i zmiju Jormungandr, borili su se ledeni i vatreni divovi.

Odin je znao da je ova bitka neizbježna, ali da ona nije i kraj svijeta.

Vuk Fenrir ubija Odina, Thor i Jormungandr ubijaju jedno drugo, i većina bogova herojski umire u uzajamno razarajućim sukobima s divovima. I Yggdrasill, stablo Reda, se ruši…

Ali, nakon svega, iz vode se ponovno uzdiže novi svijet.

Prije bitke, dvoje ljudi, Liv i Leiftrasir, sakrit će se na drvetu Hoddmimir i u novom svijetu od njih će dvoje poteći novi ljudski rod.

Preživjelo je i nekoliko bogova, a među njima Odinovi sinovi Vidarr i Vali te Odinov brat Honir, Thorovi sinovi Modi i Magni koji će naslijediti Thorov čekić, i Balder koji se vraća iz carstva mrtvih.

Ragnarok ili “Sumrak bogova” samo je kraj jednog ciklusa i početak novog.

Ragnarok je i slika neizbježnosti sudbine.

Germani su duboko vjerovali u sudbinu od koje nitko ne može pobjeći, pa niti bogovi.

Iako je Odin znao kakvu će sudbinu doživjeti bogovi u Ragnaroku, ipak je ušao u boj.

Mit o Balderu

Gylfaginning sadrži brojne priče o avanturama bogova Thora i Lokija, ali središnje mjesto zauzima mit o Balderu.

Mit o Balderu je vrlo stari germanski mit. Scene Balderovog ubojstva strijelom (kopljem) načinjenim od imele, pogrebnog spaljivanja, odlaska po njega u podzemni svijet mrtvih, često su nadahnji­vale srednjovjekovne pisce, ali i umjetničke rezbarije.

LOKI

je jedan od najzagonetnijih likova germanske mitologije.

On je sin divova, duh vatre.

Pomaže bogovima mudrim savjetima, ali im i često prkosi, uvaljujući ih u nevolje.

Sa ženom iz roda divova Angrbodom ima čudovišnu djecu: vuka Fenrira, midgardsku zmiju Jormungandr i vladaricu podzemlja Hel.

Odin se pobrinuo da se ta čudovišta dovedu u Asgard.

Potom je Jormungandr bacio u ocean, gdje je narasla toliko da je opasala cijelu Zemlju, Hel je bacio u Niflheim, svijet mrtvih, a vuka Fenrira dao je okovati.

ljepote koja sjaji oko njega. Kud god je išao, širio je svjetlo i dobronamjernost.

Jednom je Balder sanjao o vlastitoj smrti.

Bogovi su se prestrašili, a da bi ga zaštitila, njegova majka, božica Frigg, tražila je od svega što postoji da prisegne kako neće nauditi njenom sinu.

Kad je to bilo učinjeno, bogovi su se zaba­vljali iskušavajući razna oružja na Balderu i gledajući kako ona nemaju nikakvog učinka.

Svi su bili zadovoljni osim Lokija.

Loki je u razgovoru s božicom Frigg saznao da je dobila obećanje od svih stvari osim od imele, biljke koja joj se učinila previše mlada da bi prisezala.

Loki je pronašao imelu, načinio od nje magičnu strijelu, donio je u Asgard i dao slijepom bogu Hodru da je uputi na Baldera.

Strijela se zabola u Baldera i usmrtila ga. Balderova žena Nanna umrla je od žalosti, te su oboje bili spaljeni na pogrebnoj lomači na Balderovom brodu.

Bog Hermod odlazi u podzemni svijet kako bi doznao od božice Hel postoji li način da ona omogući Balderu povratak u Asgard.

Hel je obećala da će pustiti Baldera iz podzemnog svijeta bude li sve što postoji plakalo za njim.

Glasnici su bili odaslani i svi su oplakivali Baldera.

Ali jedna stara ledena žena-div nije htjela plakati – nitko drugi do prerušeni Loki.

I tako je Balder morao ostati u svijetu mrtvih, a Germanima je preostalo jedino čekati njegov povratak – povratak nade novog vremena.

http://nova-akropola.hr