Živo se sjećam dok sam bio sa znanim mi učiteljem kada je upitao svoje učenike što ih je dovelo do njega i zašto su mu vjerovali.

Jedna je žena rekla: „Došla sam do spoznaje da vi zaista hoćete, više nego išta, da mi shvatimo i primijenimo učenja, i kako ih umješno usmjeravate da nam pomognu tako činiti."

Čovjek pedesetih godina je rekao: „Nije me vaše znanje ganulo, nego to da vi uistinu imate nesebičnu i dobru dušu."

Žena u kasnim tridesetim je priznala: „Pokušavala sam vas pretvoriti u moju majku, mog oca, mog terapeuta, mog muža, mog ljubavnika; vi ste se tiho ostali tijekom drame svih ovih smišljanja i baš nikada me niste napu­stili."

Jedan je dvadesetogodišnji inženjer rekao: „Otkrio sam u vama da ste nepatvoreno iskren, da uistinu želite sve najbolje svima nama, da kao što ste učitelj nikada niste prestali biti učenik vaših uzvišenih učitelja."

Mladi je odvjetnik rekao: „Za vas je poučavanje najvažnija stvar. Ponekad čak mis­lim da bi vaš uzor bilo zamalo da vi postanete potpuno „izvan upotrebe", jednostavno da bi učenje prenijeli što je više moguće nesebično."

Jedan drugi student je plaho dodao:„U početku sam bio prestrašen da vam se otvorim.

Tako često su mi učinili nažao.

Ali otkako sam počeo, uočavao sam stvarne promjene u sebi, i polako sam vam postajao sve zah­valniji, jer sam spoznao koliko ste mi pomogli.

I onda sam otkrio u sebi toliko duboko povjerenje u vas, dublje nego što sam ikada zamišljao mogućim."

Na kraju je četrdesetogodišnji kompjuterski tehničar rekao: "Za mene ste bili tako izvanredno ogledalo, i pokazali ste mi dvije stvari: relativan aspekt o tome tko sam ja, i apsolutan aspekt o tome tko sam ja.

Mogu gledati u vas i vidjeti - ne zbog toga tko ste vi nego zbog toga što vi odražavate natrag meni - vrlo jasno, svu moju relativnu pometnju.

Ali također mogu vidjeti gledajući vas, odraženu u vama, prirodu uma, iz koje sve nastaje, trenutak za trenut­kom."

Ti nam odgovori pokazuju da su istinski učitelji ljubazni, suosjećajni, neumorni u svojoj želji da podijele svakoju mudrost koju su zadobili od svo­jih učitelja, nikada pod ma kojim uvjetima ih ne napuštaju, ne služe svojim vlastitim ciljevima nego veličini učenja, i uvijek ostaju skromni.

Pravo povje­renje može i trebalo bi rasti prema nekome o kome vi doznajete, kroz vrijeme, da utjelovljuje sve te kvalitete.

Shvatit čete da to povjerenje postaje temelj vašeg života i da vam daje snagu kroz sve poteškoće života i smrti.

U budizmu ustanovljujemo je li učitelj vjerodostojan prema tome je li vođenje koje on daje u skladu s Budinim učenjem.

Nikada se ne može istak­nuti prečesto da je istina učenja koja je svevažeća, a ne ličnost učitelja.

Zato nas Buda podsjeća u „Četiri povjerenja:"

Osloni se na poruku učitelja, ne na njegovu ličnost;

Osloni se na značenje, ne samo na riječi;

Osloni se na istinski smisao, ne na privremeni;

Osloni se na tvoj mudri um, ne na tvoj uobičajeni, prosuđujuči um.

Zato je važno sjetiti se da je pravi učitelj, kao što ćemo vidjeti, predstav­nik istine: njezin suosjećajni „otkrivač mudrosti".

Svi su bude, učitelji, proroci, u stvari, izviranje te istine, pojavljujući se u nebrojenim iskusnim, suosjećajnim pojavama da bi nas vodili, kroz njihova učenja, natrag našoj istinskoj prirodi.

Na prvom mjestu, dakle, važnije nego pronaći učitelja jest pronaći i slijediti istinu učenja, jer ćete kroz stvorenu povezanost s istinom učenja otkriti vašu živuću povezanost s učiteljem.