Živo se sjećam dok sam bio sa znanim mi učiteljem kada je upitao svoje učenike što ih je dovelo do njega i zašto su mu vjerovali.

Jedna je žena rekla:

„Došla sam do spoznaje da vi zaista hoćete, više nego išta, da mi shvatimo i primijenimo učenja, i kako ih umješno usmjeravate da nam pomognu tako činiti."

Čovjek pedesetih godina je rekao:

„Nije me vaše znanje ganulo, nego to da vi uistinu imate nesebičnu i dobru dušu."

Žena u kasnim tridesetim je priznala:

„Pokušavala sam vas pretvoriti u moju majku, mog oca, mog terapeuta, mog muža, mog ljubavnika; vi ste tiho ostali tijekom drame svih ovih smišljanja i baš nikada me niste napustili."

Jedan je dvadesetogodišnji inženjer rekao:

„Otkrio sam u vama da ste nepatvoreno iskren, da uistinu želite sve najbolje svima nama, da kao što ste učitelj nikada niste prestali biti učenik vaših uzvišenih učitelja."

Mladi je odvjetnik rekao:

„Za vas je poučavanje najvažnija stvar.

Ponekad čak mislim da bi vaš uzor bilo zamalo da vi postanete potpuno „izvan upotrebe", jednostavno da bi učenje prenijeli što je više moguće nesebično."

Jedan drugi student je plaho dodao:

„U početku sam bio prestrašen da vam se otvorim.

Tako često su mi učinili nažao.

Ali otkako sam počeo, uočavao sam stvarne promjene u sebi, i polako sam vam postajao sve zahvalniji, jer sam spoznao koliko ste mi pomogli.

I onda sam otkrio u sebi toliko duboko povjerenje u vas, dublje nego što sam ikada zamišljao mogućim."

Na kraju je četrdesetogodišnji kompjuterski tehničar rekao:

"Za mene ste bili tako izvanredno ogledalo, i pokazali ste mi dvije stvari: relativan aspekt o tome tko sam ja, i apsolutan aspekt o tome tko sam ja.

Mogu gledati u vas i vidjeti - ne zbog toga tko ste vi nego zbog toga što vi odražavate natrag meni - vrlo jasno, svu moju relativnu pometnju.

Ali također mogu vidjeti gledajući vas, odraženu u vama, prirodu uma, iz koje sve nastaje, trenutak za trenutkom."

Ti nam odgovori pokazuju da su istinski učitelji ljubazni, suosjećajni, neumorni u svojoj želji da podijele svakoju mudrost koju su zadobili od svojih učitelja, nikada pod ma kojim uvjetima ih ne napuštaju, ne služe svojim vlastitim ciljevima nego veličini učenja, i uvijek ostaju skromni.

Pravo povjerenje može i trebalo bi rasti prema nekome o kome vi doznajete, kroz vrijeme, da utjelovljuje sve te kvalitete.

Shvatit čete da to povjerenje postaje temelj vašeg života i da vam daje snagu kroz sve poteškoće života i smrti.

U budizmu ustanovljujemo je li učitelj vjerodostojan prema tome je li vođenje koje on daje u skladu s Budinim učenjem.

Nikada se ne može istaknuti prečesto da je istina učenja koja je sve-važeća, a ne ličnost učitelja.

Zato nas Buda podsjeća u „Četiri povjerenja:

"Osloni se na poruku učitelja, ne na njegovu ličnost;

Osloni se na značenje, ne samo na riječi;

Osloni se na istinski smisao, ne na privremeni;

Osloni se na tvoj mudri um, ne na tvoj uobičajeni, prosuđujuči um."

Zato je važno sjetiti se da je pravi učitelj, kao što ćemo vidjeti, predstavnik istine: njezin suosjećajni „otkrivač mudrosti".

Svi su bude, učitelji, proroci, u stvari, izviranje te istine, pojavljujući se u nebrojenim iskusnim, suosjećajnim pojavama da bi nas vodili, kroz njihova učenja, natrag našoj istinskoj prirodi.

Na prvom mjestu, dakle, važnije nego pronaći učitelja jest pronaći i slijediti istinu učenja, jer ćete kroz stvorenu povezanost s istinom učenja otkriti vašu živuću povezanost s učiteljem.