DRUGI JEZIK
Tri dana po mom rođenju, dok sam ležao u svilom prekrivenoj kolijevci, gledajući sa zaprepaštenjem i nevjericom u novi svijet koji me je okruživao, moja majka upita dojilju: “Kako je moje dijete?”
A dojilja odgovori: “Dobro je, gospo, nahranih ga tri puta. Nikad prije ne vidjeh tako maleno dojenče, a tako veselo.”
Rasrdih se i povikah: “Nije točno, majko! Postelja mi je tvrda, a mlijeko koje pijah gorko je ustima mojim, smrad dojke gadan je nozdrvama mojim, i veoma sam jadan i nesretan.”
Ali, moja majka ne shvaćaše, kao ni dojilja, jer jezik kojim govorah bijaše jezik svijeta iz kog dođoh. Dvadeset i prvog dana mog života, dok su me krstili, svećenik reče majci mojoj:
“Trebalo bi da uistinu budeš sretna, gospo, što je tvoj sin rođen kao kršćanin“ iznenadih se i rekoh svećeniku:
“Onda bi tvoja majka na Nebesima trebalo biti nesretna, jer ti nisi rođen kao kršćanin“
Ali ni svećenik ne razumješe moj jezik. I nakon što se pun mjesec pojavi sedam puta, jednog dana prorok me pogleda i reče majci mojoj: “Tvoj će sin biti državnik i veliki vođa ljudima”
A ja povikah: “To proročanstvo je lažno, jer ja ću muzičar biti, i ništa osim toga!”
Ali, čak ni tada moj jezik ne bijaše razumljiv, i moje zaprepaštenje bijaše veliko. Nakon tri i još trideset godina tokom kojih mati moja, dojilja i svećenik bijahu umrli, prorok još uvijek bijaše živ. I jučer ga sretoh u blizini kapije hrama, i dok razgovarasmo, on reče:
“Oduvijek sam znao da ćeš postati veliki muzičar. Još u djetinjstvu tvom prorekoh ti sudbinu”
I ja mu povjerovah, jer i ja u međuvremenu zaboravih jezik tog drugog svijeta.
Halil Džubran