Preko droge možete steći iskustvo, ali ne možete duhovno rasti. Iskustvo dođe samo do vas, vi ne morate ići k njemu.

To izgleda kao da ste vidjeli Himalaju u viziji, što je lijepo dok traje, ali ne traje dugo. Vi ostajete isti. Pomalo, ako vizija ostane vaša stvarnost, vi nešto gubite jer ćete se vezati za nju.

No, bolje je otići na Himalaju. To je doduše teško i naporno putovanje. Droga ga skraćuje. Ona je gotovo nasilna, traži da se nešto dogodi unaprijed. Bolje je ići duljim putem jer samo borbom rastete.

U vama se javlja potreba za uklapanjem u cjelinu, vi se kristalizirate. To je ono što je potrebno - iskustvo pri tom nije tako važno. Prava stvar je rasti duhovno.

Uvijek zapamtite da je ono što najviše naglašavam, rast a ne iskustvo. Um uvijek traži sve više novih iskustava, on je zaražen iskustvom - a mi se moramo vinuti iznad uma.

Dakle, prava duhovna dimenzija nije dimenzija iskustva. Zapravo, nema se što iskusiti. Trebate biti samo ono što jeste, čak ne niti to nego čista svijest bez granica, bez nekog cilja - samo čista subjektivnost, samo postojanje.

Ne doživljavate vi prekrasne stvari, vi sami ste prekrasni. Nevjerojatno ste lijepi. Ali ništa se ne događa. Sve oko vas je strašna praznina.