Dragi ti!

 

Već dugo se spremam da ti napišem pismo. Možda je razlog tome što mi je puno lakše izraziti misao dok pišem nego kad nas dvoje razgovaramo. Ustvari, ovo je kao da me ti slušaš a ne možeš me prekidati, a samim time i odvlačiti s misli vodilje.

Ali ono što me je zaista nagnalo da sada sjednem i pišem je tvoja konačno izgovorena i odaslata poruka da je ipak došlo vrijeme da se nas dvoje “razriješimo”.

Kad bih išla “umovati” onda bih mogla nabrojiti dvadesetak ili više takvih trenutaka kada sam mislila, ili smo mislili, da je vrijeme. Ali nije onako kako mislimo već onako kako Bog određuje i prirodni ciklusi.

Nešto je započelo, odvrtilo se i sada bi bilo dobro da i “simbolično” pokažemo da je kraj. Bilo bi najidealnije da u sebi ne osjetimo ni minimum dugovanja ili krivnje prema drugoj osobi, ali ne znam koliko smo dorasli i sposobni da to izvedemo.

Ono što mogu za sebe reći je da ću se truditi da postupim tako. Znači sve ono vezano uz papire, - rastava, kredit, imovina, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i ne znam još koja meni “odvratna” stvar je na tapeti.

U biti sve ono od čega sam cijeli život na onaj ili ovaj način nastojala eskivirati i odlagati za “sutra” jer će sutra vjerojatno nešto ili netko iskrsnuti i riješiti moje dileme i probleme. Ti si donekle u jednom segmentu vršio tu ulogu (i još je tome tako).

Bio si mi neka sigurnost i luka u koju sam mislila da mogu na čas uploviti kada se oluje dignu. I za to ti doista hvala. I sad mi se srce stišće pri pomisli da će tome doći kraj, makar znam da je tako najbolje.

Neću analizirati zašto si to radio, jer možda ni ti sam sebi ne bi mogao u potpunosti odgovoriti na to pitanje.

Vjerujem da tu ima svega pomiješanog, i osjećaja krivnje, i etičnosti, i zamijeranja, i ljutnje ( na samog sebe i mene), i prijateljstva i ljubavi.

Ono što danas znam je da si mi ti bio najveća i jedina ljubav u životu, naravno i najveće razočaranje.

Toliko si obilježio moj život i u njemu ostavio traga (naravno ne svjesno) da se moj život promijenio za 180 stupnjeva.

Ti si bio vanjski faktor koji me je prisilo da se mijenjam. Ti si osoba zbog koje sam valjda isplakala suze i za nekoliko sljedećih života, ali meni je očigledno trebalo takvo iskustvo da me pomakne.

Ja znam da me ti ne razumiješ niti to doista očekujem, jer donekle poznajem tvoja mjerila vrednovanja (koja nisu ništa bolja ili lošija od mojih) ali su drugačija.

I znam da u potpunosti ne možeš prihvatiti moju tvrdnju da sam danas mnogo mirnija i sretnija, ali mislim da ti je drago čuti. Kad bi se sreća mjerila količinom novca, plaćenim računima i egzistencijalnom nesigurnošću, onda  bih ja bila najvjerojatnije najnesretnija osoba na svijetu.

Da, to su stvari koje doista zagorčavaju život, ali ne određuju sreću.

Ja bih željela da započnemo razgovor ili dopisivanje u vezi stvari koje nas čekaju da riješimo. Htjela bih čuti tvoje mišljenje i prijedloge, a ja ću ti također reći svoje.

 

Voli te Maja