Upisao:

mlabos

21. kolovoza 2016.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

530

PUTA

OD 14.01.2018.

DOŽIVLJAJ GUBITKA

Osoba koja izlazi na kraj sa sredovječnošću ili se bori protiv nje kupujući sportske aute, i ulazeći u izvanbračne veze, pokušava osporiti okrutnu činjenicu smrtnosti i slabljenja tijela. Osjećaji doživljeni u tim okolnostima, npr. uzbuđenje, zanos ili veličanje pobjede, stvarni su, ali njima pokušavamo potisnuti ili se obraniti od drugih bolnijih osjećaja. Jedno emocionalno stanje može se upotrijebiti da bismo potisnuli drugo.

Žalovanje je jedno od prvih područja emcionalnog iskustva s kojima se psihoanaliza počeka baviti.

Freud je smatrao da je učinak velikog gubitka u našim životima sličan osjećaju koji je poslije nazvao melankolijom i koji se danas obično naziva depresijom.

I u depresiji i u žalovanju, osoba se može povući u svoj svijet, činiti se bezvoljnom, samokritičnom i morbidno opterećenom događajima iz prošlosti te pokazovati druge slične simptome.

Freud je tvrdio da kad ne bismo znali uzrok njezinog ponašanja, osobu koja žaluje mogli bismo smatrati "bolesnom".

Gubitak se može proživljavati na različite načine, kako je tvrdio hasidski mudrac:

Postoje dvije vrste tuge...Kad čovjek razmišlja o nevoljama koje su ga snašle, kad se povlači u sebe i očajnički želi pomoć, to je loša vrsta tuge...Druga vrsta tuge je iskrena tuga čovjeka kojem je izgorjela kuća, koji osjeća potrebu duboko u svojoj duši i počinje je ponovno graditi.

Marion, 45-godišnja majka troje djece, bila je 18 godina udana za Petera kad je odjednom umro od srčanog udara.

Marion je u početku bila u stanju potpnog šoka i tuposti.

Nije mogla prihvatiti strašnu istinu o tome što se dogodilo i dugo nije htjela u to povjerovati.

Pripremala je večeru za Petera kao i obično, zaboravljajući nepodnošljivu stvarnost njegove smrti.

Poslije se u njoj javila grozna grižnja savjesti i pitala se kako je mogla spriječiti njegovu smrt.

Shvatila je da je ljuta na Petera.

"Zašto je tako mnogo radio?", zapitala bi se i dodala: "Kako sebično od njega da nas je tako ostavio."

Sramila se svojih osjećaja, iako su pod tim okolnostima bili normalni.

Njezini su se osjećaji stalno mijenjali, od tuge nevjerice, iracionalne opsesije prošlošću, bijesa i ljutnje na Petera i druge ljude i strašne boli.

Dugo se čnilo da se Marion povukla u svoj svijet i zapostavila svoju djecu, koja su je trebala više nego ikad.

Osobe koje su doživjele tragične događaje kao što je ovaj trebaju vremena da se oporave.

Vera Brittain dirjivo je pisala o svojoj tuzi zbog smrti ljubavnika:

...Bilo je suludo kako su mi svi govorili da će vrijeme sve zaliječiti.

Gorko sam prezirala te savjete...i uporno se držala svoje boli.

Tada nisam znala da, ako živi žele biti od ikakve koristi na ovom svijetu, moraju ostaviti mrtve na miru.

Preboljeti takav gubitak i nastaviti život s osjećajem zahvalnosti za sve što vam je voljena osoba pružila dug je i bolan proces.

Takvi gubici nastavljaju se proživljavati i ostavljaju trag za cijeli život.

Neki ne uspiju preboljeti takva iskustva.

Primjer iz književnosti je gospođica Havisham u Dickensovom romanu Velika očekivanja (1860).

Ljubavnik ju je ostavio na dan vjenčanja i vrijeme se za nju u tom trenutku zaustavilo.

Do starosti je živjela okružena raspadajućom vjenčanom tortom i kazaljkama sata zaustavljenima u trenutku izdaje.

Njezina je duša propadala kao i miševima napadnuta vjenčana torta - puna mržnje i gorčine, maštajući o osveti.

Ona je jasan primjer osobe koja nije mogla proći kroz bolan proces žalovanja i postupno nastaviti živjeti.

Tijekom cijelog života suočavamo se s različitim vrstama gubitka, od prestajanja sisanja do smrti naših kućnih ljubimaca i životnih promjena kao što su napuštanje škole ili selidba.

Neki ih bolje podnose od drugih.

Sian se suočavala s preobrazbom svoje kćeri u ženu i svojim prijelazom u srednju dob.

Približavanje srednje dobi označava neku vrstu gubitka - kraj mladosti i korak bliže smrti.

Teško se suočiti s takvim iskustvima i neki pokušaju izači s njima na kraj poricanjem.

Drugi očajnički pokušavaju odgoditi neželjenu stvarnost i posvete se različitim aktivnostima - naporno rade, započinju izvanbračne veze ili oponašaju mladenačku modu ili stil života.

Osoba koja je napustila školu s prezirom omalovažava svoje mlađe bivše školske kolege i bezglavo se upušta u noćne zabave i opijanja, pokušavajući potisnuti bolne osjećaje o gubitku sigurnosti i poznatog okružja, korisnih odraslih osoba i voljenih prijatelja.

Osoba koja izlazi na kraj sa sredovječnošću ili se bori protiv nje kupujući sportske aute, i ulazeći u izvanbračne veze, pokušava osporiti okrutnu činjenicu smrtnosti i slabljenja tijela.

Osjećaji doživljeni u tim okolnostima, npr. uzbuđenje, zanos ili veličanje pobjede, stvarni su, ali njima pokušavamo potisnuti ili se obraniti od drugih bolnijih osjećaja.

Jedno emocionalno stanje može se upotrijebiti da bismo potisnuli drugo.

Psihoanaliza je tradicionalno tvrdila da se bol u životu ne može izbjeći bez cijene, nego se s njom moramo suočiti te da time obogaćujemo svoj život.

Thomad Hardy je rekao:

...put prema boljem zahtijeva potpun uvid u najgore.

Kad razriješimo mučne osjećaje i ne pobjegnemo od njih, možemo osjetiti veliko olakšanje, npr. kad se bijesno i nemirno dijete čija voljena baka umre konačno slomi i izrazi tugu, koju su svi osim njega uočili u njemu.

Ponekad možemo podnositi ili suočiti se s neugodnom stvarnošću.

Većina suvremenih teoretičara psihoanalize rekla bi da ljudima može pomoći njihova unutarnja sposobnost prerađivanja emocionalnog iskustva.

Ta se sposobnost često smatra nečim živim unutar uma - prijateljskom osobom, koja se često naziva "dobrim unutarnjim objektom" i koja nam može pružiti pomoć kad je trebamo.

Drugi imaju manje sreće.

Ponekad su takve psihološke sposobnosti prisutne, ali su narušene, dok ih neke osobe nikad nisu ni razvile, ili zbog genetskih čimbenika ili zato što nisu imale sreće da njihovi emocionalni životi budu shvaćeni ozbiljno tijekom formativnih godina.

U tim slučajevima, osim što ima ulogu savjetnika za žalovanje koji omogućuje da se otkrije prirodan proces tugovanja, psihoanalitičar mora pristupiti pacijentu kao malom djetetu i s puno suosjećanja i napora pomoći mu da razviju osnove preživljavanja i suočavanja s emocionalnim životom.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano u mom dugogodišnjem radu kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!