JURAJ HABDELIĆ

Jedan od najboljih pisaca 17. stoljeća, a svakako najpoznatiji što ga je dao tadašnji Zagreb, Juraj Habdelić rodio se u Turopolju, u Starim Čičama 27. studenoga 1609. godine.

Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, filozofiju u Grazu i teologiju u Trnavi te je službovao kao nastavnik u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu gdje je postao rektorom Isusovačkoga kolegija i upraviteljem sjemeništa.

U vrijeme njegova rektoravanja gimnaziju je polazio književnik i povjesničar

Pavao Ritter Vitezović koji će na svojevrstan način nastaviti Habdelićev jezikoslovoni rad, ali na drukčijim zasadama od onih što ih je pripisivala isusovačka gimnazija.

Iako bismo Habdelićeva prozna djela teško svrstali u ono što danas prispodobljujemo pojmu književnosti, u njima ipak ima snage i svježine, osobito u bogatstvu i jedrosti jezika.

To su djela moralno-didaktičke problematike, a prvo među njima Zrcalo Marijansko tiskano je u Grazu 1662. godine.

Kršćanski moral je glavna tema Habdelićevih književnih razmišljanja. No, kako je čovjek sklon kršenju zahtjevnih kršćanskih normi i lako se odaje grijehu, to je motiv kojim je Habdelić zaokupljen.

Njegova pučka moralka Prvi otca našeg Adama greh, knjiga koja sadrži 1200 stranica, a tiskala ju je Kongregacija za propagandu vjere, slika je čovjekova pada i sklonosti grijehu. No, u toj je knjizi osobito važna Habdelićeva sposobnost da kroz tu polazišnu temu provuče sve slojeve društva: plemiće, građane i seljake, a ne štedi ni svećenike. 

Očitujući se o događajima aktualnim u tadašnjoj Hrvatskoj, uroti Zrinsko-Frankopanskoj ili pobuni Matije Gupca i njegove mužadije, pokazuje se pristašom postojećeg reda.

Seljačku bunu smatra nestalnošću priprostega ljuctva, a urotu gizdošću velike gospode.

Habdelić je pisao kajkavskim i pokazao se odličnim znalcem narodnoga govora. Istodobno je bio protivnikom običnih, profanih stvari, u koje ubraja i narodne pjesme, navodeći svog čitaoca na to da se okani sramotneh, nepobožneh i nečisteh popijevaka.

Habdelić svojim djelom Dictionar ili reči slovenske iz godine 1670. zauzima istaknuto, iako laičko, mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja.

Naime, bez osobita lingvističkoga znanja, a pišući za školske potrebe, sastavio je hrvatsko-latinski rječnik.

Poput Pergošića i Vramca, i on je pod slovenskim podrazumijevao kajkavski govor, a pod hrvatskim govor Hrvata južno od Kupe.

Ukupno Habdelićevo djelo ogledalo je kršćanske pobožnosti s brojnim primjerima iz isusovačke i druge nabožne književnosti, ali i panoramska slika ondašnje Hrvatske.

Juraj Habdelić umro je 27. studenoga 1678. u Zagrebu.