Dogodilo se na današnji dan...20. svibnja 1799.

HONORÉ DE BALZAC

Rođen: 20. svibnja 1799. u Toursu
Umro: 18. kolovoza 1850. u Parizu

Realist kojemu su kritičari osporavali realizam, pa je i Baudelaire za njega rekao da nije realist već strastveni vizionar - Honoré de Balzac, slikar ljudskih sudbina za kojega je tek nakon pojave Flaubertove Gospođe Bovary kritici postalo jasno da je zaista pisac Ljudske komedije, prethodnik tog puta na koji nailazimo - rođen je 20. svibnja 1799. u mjestu Tours.

Honore s 25 godina i njegov sestra

Roditelji

Iz bogata Balzacova opusa spomenimo nekoliko važnijih djela: Eugénie Grandet, Otac Goriot, Sjaj i bijeda kurtizana, Izgubljene iluzije, Seljaci, Rođak Pons, satiričku zbirku Vragolaste priče, komediju Markade.

Balzac je želio napisati povijest cijele jedne epohe pa je u Ljudskoj komediji, čitavoj biblioteci od oko stotinu romana, koje je pisao 20 godina, realistički ocrtao veliku galeriju tipova francuskog društva, običaja i prilika: rojaliste, aristokraciju, buržoaziju i financijsku oligarhiju, birokrate, skorojeviće, svećenike, malograđane, provincijalce, karijeriste, ljubavnike, propale ljude, škrce...

Sam je rekao: Budući da je francusko društvo trebalo biti povjesničar, ja sam mogao biti samo njegov tajnik.

No nije bio običan tajnik - zapisničar poroka i vrlina, već onaj koji odabire najvažnije i stvara tipove spajanjem većeg broja oznaka istorodnih osobnosti.

Na taj način rekao je mnogo, s relativno malo riječi.

Premještajući svoje likove iz sela u grad, iz pokrajine u Pariz, napravio je temeljitu analizu francuskog društva u njegovoj cjelovitosti, pa ga Zola naziva pretečom naturalizma.

Evo odlomka iz romana Sjaj i bijeda kurtizana:

Ulica de Langlade kao i susjedne ulice nagrđuju Palais-Royal i ulicu de Rivoli.

Ovaj dio najsjajnije četvrti Pariza dugo će nositi ljagu sramote koju su mu utisnule hrpe smeća staroga Pariza na kojima su nekad stajali mlinovi.

Ove uske, mračne i blatne ulice, gdje se odvijaju poslovi kojima nije stalo do njihove vanjštine, dobivaju noću tajanstvenu fizionomiju, punu opreka.

Ako netko dođe iz osvijetljenih mjesta ulice Saint-Honore, iz ulice Neuve-des-Petits-Champs i Richelieuove ulice, u kojima se tiska neprekidno mnoštvo i u kojima sjaju remek-djela obrta, mode i umjetnosti, mora svakoga čovjeka kojemu nije poznat večernji Pariz obuzeti tužna tjeskoba, kad bi zapao u mrežu malih ulica koje okružuje ovo svjetlo što odsijeva do neba.

Neka nezdrava studen zebe te za kosti. Prolazi malo kolâ.

Općinska uprava dosad nije mogla ništa učiniti da očisti ovu veliku gubavnicu, jer je prostitucija već odavna tamo postavila svoj glavni stan.

Premda po uvjerenju konzervativac i rojalist, tradicionalist, u Balzacovu književnom radu prevladava strast za realnom, životnom istinom, pa su mu djela najuvjerljivija i najbogatija ilustracija i sociološka studija Francuske njegova doba.