SPUŠTANJE NA VENERU
Na planet Veneru 16. svibnja 1969. meko se spustila sovjetska svemirska automatska stanica Venera-5, kojoj je zadaća bila slanje podataka o sastavu Venerine atmosfere.
Prvi je put neposrednim mjerenjem ustanovljeno da se atmosfera na Veneri sastoji od 97 posto ugljikovog dioksida, koncentracija vodenih para je samo 1 posto, a dušika 2 posto.
Izmjerena je i temperatura koja na danjoj i noćnoj strani Venere iznosi oko 500 Celzijevih stupnjeva, dok je atmosferski tlak 100 puta veći od tlaka na površini Zemlje.
Sljedećeg dana na planet se spustila i automatska svemirska letjelica Venera-6, čija su mjerenja potvrdila ispravnost stanice Venera-5.
Bio je to velik uspjeh svemirskih istraživanja, čiji su rezultati znatno pridonijeli daljem izučavanju Sunčevog planetarnog sustava.
Oblaci u Venerinoj atmosferi
Tranzit Venere preko Sunčevog diska
Venera je dobila ime prema Veneri, rimskoj božici ljepote. Stari Grci su je zvali Afrodita, te Eosphorus za jutarnju pojavu i Hesperus za večernju.
U našim krajevima poznata je i pod imenom zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda, jer je vidljiva prije izlaska Sunca na istočnom nebu i odmah nakon zalaska Sunca na zapadnom nebu, a kad je u najsjajnijoj fazi može se vidjeti i preko dana.
bglavac
irida
edin.kecanovic
