Grigorij Raspućin

Grigorij Jefimovič Raspućin (Pokorovskoje, 10. siječnja 1869. - St. Petersburg, 30. prosinca 1916.)

Ruski svećenik i vidovnjak, ruski mistik koji je najvjerovatnije rođen kao dijete seljaka u malom sibirskom selu Pokrovskoje 10. siječnja 1869.

Jedan je od najkontroverznijih osoba ruske povijesti.

Rođen je i odrastao u Sibiru, gdje je postao ustjecajan član flagelantske vjerske sekte.

U prijestolnicu St. Petersburg, stigao je 1911. i svojim hipnotičkim moćima zaustavio krvarenje carevića Alekseja.

Zbog toga ga je pod svoju zaštitu uzela carica Aleksandra Fedorovna.

Aleksandra Fedorovna

Već u dobi od 11 godina propovijedio je vjerski nauk, a kada mu je bilo 18 godina tri je mjeseca proveo u samostanu Verkoturje gdje se navodno pridružio sekti Kristoveri.

Nedugo nakon napuštanja samostana posjetio je sveca Makarija koji će imati velik utjecaj na njega.

Vjenčao se 1889. s Praskovijom Fjodorovnom i s njom je imao troje djece (dvije kćerke - Mariju i Varvaru i sina) te još jedno dijete s danas nepoznatom ženom.

Raspućin s kćerkom Marijom, sasvim desno

Dvije godine kasnije (1901.) napustio je svoj dom u Pokrovskoju i upitio se kao hodočasnik u Grčku i Jeruzalem.

U Rusiju se vraća 1903. te sam sebe proglašava svetim čovjekom koji ima moć liječenja i predviđenja budućnosti.

Po povratku u domovinu do 1905. luta Sibiriom.

Tada stupa u kontakt s ruskim carom Nikolom i caricom Aleksandrom.

Njihov je sin od svoje prabake kraljice Viktorije naslijedio hemofiliju. Očajni roditelji pokušali su sve što je u njihovoj moći da izliječe sina.

Kako ništa nije pomoglo u očaju su pristali na Raspućinovu pomoć.

On je tvrdio kako pomoću molitvi može izliječiti carevića.

Skeptici su pak tvrdili kako se služi hipnozom.

Nakon što je pomogao cariću prebroditi bolest car Nikola, nazivajući Raspućina "našim prijateljem", stekao je neograničeno povjerenje u Raspućina.

Povjerenje je još više naraslo u ljeto 1905. kada je Raspućin pritekao u pomoć careviću kojeg su napale pčele vičući na pčele: "Ubodite ga i vi ćete umrijeti!"

I pčele su ustuknule, a svi su povjerovali u Raspućinove moći.

Nakon toga ništa nije moglo razuvjeri carski par kako nije riječ o božjem čovjeku i vjerskom propovjedniku.

Carica Aleksandra čak je vjerovala da joj se Bog obraća kroz Raspućina pa je tako postao i njezin savjetnik.

U međuvremenu Raspućn je postao kontroverzna ličnost koja je s jedne strane spašavala carsku obitelj, a s druge je imala privatan život kojim su dominirali seks i alkohol.

Često je viđan i u društvu prostitutki te kako pijan tetura i kući dolazi u ranojutarnje sate. Istovremeno znao je biti neugodan sugovornik.

Dok se pred carem i caricom prikazivao u gotovo svetačkom izdanju plemstvo je u njemu vidjelo osobu koja sramoti Rusiju.

Pogotovo je bila neugodna činjenica da je postao caričin savjetnik te da uživa potpuno povjerenje carske obitelji.

Pratio ga je i glas da djevicama s kojima ima seksualne odnose uzima uvojke kose.

Do 1977. to je bila samo glasina, a nakon što je tada kuća u kojoj je živio srušena, u vrtu kuće pronađeno je nekoliko kutijica s uvojcima kose.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata optuživan je za širenje nedomoljubnog utjecaja na carskom dvoru te da je u ljubavnoj vezi s caricom.

Čak je optuživan da je njemački špijun, a sama je carica (koja je bila njemačkog podrijetla) bila sumnjičena da u suradnji s Raspućinom planira uglaviti seperatni mir s Njemačkom.

Kada je Raspućin pokazao interes da osobno otiđe na bojišnicu kako bi blagoslovio vojnike veliki vojvoda Nikola usprotivio se tome prijeteći da će ga dati objesiti ukoliko se pojavi na bojišnici.

Potom je Raspućin obznanio kako je imao viziju da ruska vojska neće biti pobjedonosna dok car osobno ne preuzme zapovijedanje vojskom. Vjerujući Raspućinu car je osobno preuzeo zapovijedanje vojskom.

Dok je car boravio na bojišnici Raspućinov utjecaj na caricu Aleksandru povećao se.

Tako se pobrinuo da njegov sin bude osobni caričin savjetnik, a uvjerio je caricu i da nekoliko njegovih privrženika imenuje službenicima u državnim službama.

Zbog rata koji se rasplamsavao rusko je gospodarstvo ubrzano propadalo.

Mnogi su za to krivili caricu Aleksandru, ali i Raspućina čiji je utjeca počeo nadrastati caričin.

Mladi knez Feliks Jusupov i skupina boljara to više nisu mogli otrpjeti smatrajući Raspućina preopasnim za Rusiju.

U noći 31. prosinca 1916. domamili su Raspućina u osamljenu palaču s namjerom da ga ubiju.

Međutim stvari nisu išle planiranim tijekom.

Prvotno su zavjerenici planirali otrovati ga cijankalijem u vinu i kolačima, ali cijankalij nije djelovao.

Potom su pucali iz pištolja u Raspućina, međutim ni to nije pomoglo. Navodno je Raspućin nakon što je pogođen vikao: "Tužit ću vas carici!" i dao se u bijeg.

Zavjerenici su potrčali za njim, sustigli ga i udarali ga tupim predmeta po tijelu te je konačno pao na tlo.

Nakon što je svladan tijelo mu je vezano i bačeno pod led rijeke Male Nevke.

Kasnija obdukcija pokazati će da je Raspućin preživio i otrov i metak i udarce te da je umro utopivši se.

Prije nego što će biti ubijen u jednom je svom pismu nagovijestio da će biti ubijen i prorekao da će, ukoliko ga ubiju boljari, nestati carska Rusija.

Ni dvije godine nakon njegove smrti cara i njegovu ubitelj smaknuli su boljševici, a carska Rusija zauvijek je nestala.