Novobabilonsko carstvo (626.-539. pr. Kr.)

Babilon, Ištarina vrata. Danas u muzeju Pergamon u Berlinu.

Iz pepela što su ga ostavili nemiri i ratovi s Asirijom, u Babiloniji se izdiže nova dinastija čiji je rodozačetnik Nabopolasar (625.-605. pr. Kr.),

Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon podbjede nad Asirijom kod Nipura i Babilona, 626. pr. Kr. Prvi njegov potez kao kralja bio je taj da je Elamitima vratio kipove bogova što su im ih Asirci oduzeli i pohranili u Babilonu, čime su potvrđene jake veze između dvije države.

Kad je Nabopolasar potisnuo asriske snage sve do gornjeg toka Eufrata, Egipat se zabrinuo i poslao pomoć Asiriji (616. pr. Kr.).

Istvremeno, Medijci, koji su se nalazili na području zapadnog Irana i sada se širili prema Anatoliji, sklapaju savez s Babilonijom.

Godine 610. pr. Kr. Babilonci uz pomoć Medijaca osvajaju Haran i potiskuju Asirce i Egipćane na područje Sirije.

Odlučujuća je bila bitka kod Karkemiša, 605. pr. Kr. u kojoj s babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin i nasljednik Nabukodonozor II.,

 

koji i odnosi konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon bitke, na vijest da mu je otac umro, vraća se u Babilon i ondje biva okrunjen.

Medijci

Medijci

Medija

Medijci stari iranski narod srodan Perzijancima koji se na područje Medije što se prostirala između Kaspijskog mora i Mezopotamije nastanio negdje u ranom sedamnaestom stoljeću prije Krista. Ovaj kraj danas pripada suvremenom Iranu i Iraku.

Njihovo ime prvi puta spominje se u asirskim natpisima 836. prije Krista. U VIII. stoljeću prije Krista sastoji se od nekoliko manjih kneževina, a njihova plemena ujedinit će vladar Dejok (Δηιόκης; Dayukku od 728-675 pr. krista) i postat prvi vladar Medije.

Naslijedit će ga njegov sin Fraort (675-653 pr. krista) koji ulazi u anti-asirsku koaliciju sa Kimerijcima i kroz čiji će se period (možda) oslobodit asirske vlasti.

On je međutim u napadu poražen a i sam je poginuo. Povijest spominje i Fraorta uzurpatora koji je vladao kraće vrijeme a pogubljen je u Ecbatani.

Do 625. godine izgleda da je Medija bila pod skitskom invazijom, i to od 653-625 kada njome vlada Madije Skitski.

Posljednja dva vladara su Kijaksar (Κυαξαρης; 625-585 prije Krista), Fraortov sin koji će proširiti teritorij Medije i Astijag.

Kijaksar je imao kćer ili unuku koja se zvala Amitis a postala je ženom Nabukodonosora II. kojoj je ovaj izgradio Viseće vrtove Babilona.

Kijaksar je modernizirao svoju vojsku i uništio Ninivu 612. prije Krista. Naslijedio ga je njegov sin, posljednji medijski kralj, Astijag, kojega je detronizirao (srušio sa vlasti) njegov unuk Kir Veliki. Zemljom su zavladali Perzijanci.

Povijest Ninive sastavni je dio povijesti Asirije.

Glavno božanstvo i zaštitnica grada bila je Ištar, božica ljubavi i rata, koja je ujedno bila i zaštitnica Arbele.

Mjesto je bilo naseljeno već u prapovijesti, no ništa nije poznato o njegovoj povijesti sve do sredine 3. tisućljeća pr. Kr. (oko 2400 pr. Kr.), kad je Niniva došla pod političku kontrolu akadskih kraljeva s juga, te je zabilježeno da je jedan od tih kraljeve, Maništušu (oko 2269.-2255. pr. Kr.) obnovio Ištarin hram.

Sljedeći put će Niniva imati značajniju ulogu u povijesti u doba Šamši Adada I. (oko 1813.-1781. pr. Kr.), koji je također obnovio Ištarin hram, a u svome natpisu spomenuo i djelo Maništušuovo.

Osim u ta dva razdoblja u kojima su Ninivom gospodarili strani vladari, ona je bila neovisan grad-država bez značajnijih političkih veza s ostalim gradovima središnjeg dijela Asirije.

Sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. Niniva je došla pod vlast kraljevstva Mitani, no potom su je preuzeli vladari Ašura.

Bio je to početak stvaranja Asirija, a od kraljevanja Ašur Ubalita I. (1363.-1328. pr. Kr.) Niniva je, zajedno s ostalim gradovima središnje Asirije, smatrna sastavnim dijelom asirske zemlje.

U vrijeme Srednjeg asirskog carstva, asirski veliki kraljevi poduzimali su opsežne građevinske radove u gradu, uvijek pokazujući osobitu pažnju hramu božice Ištar. S istom su politikom nastavili i kraljevi Novoasirskog carstva.

U 7. st. Niniva je, Sanheribovom (704.-681. pr. Kr.) odlukom, postala prijestolnicom Asirije.

Istovremeno je u gradu počeo i veliki program obnove i izgradnje.

Sanherib je tako dao izgraditi veličanstvenu palaču, te svečanu ulicu koja je središtem grada vodila od palače prema mostu preko Tigrisa.

Njegovi su graditelji ostvarili složeni sustav vodovoda i kanala kako bi u grad doveli vodu i omogućili navodnjavanje kraljevskih vrtova. Usto, grad je opasan velikim obziđem s nekoliko utvrđenih vrata, čiji ostaci su još vidljivi.

Niniva je ostala prijestolnica Asirije, sve do pada carstva i samoga grada (612. pr. Kr.) pod vlast Medijaca i Babilonaca.