Andrija Medulić

Andrija Medulić Schiavone / Andrea Meldolla Schiavone (Zadar ili Nadin, 1510.-1515. - Venecija, 1563.), Renesansni slikar i grafičar, jedan od najistaknutijih predstavnika talijanskog manirizma.

Kao mlađi suvremenik Julija Klovića, radio je uglavnom u Veneciji.

Pripadao je Tizianovom krugu, a svojim manirizmom preteča je baroka.

Njegovo je djelo pravi koloristički preobražaj, no potpuno će uvažavanje postići tek u retrospektivi u 17. stoljeću i kasnije.

Medeja

U njegovim crtežima i bakrorezima osjeća se snažan utjecaj Parmigianina kod kojega je vjerojatno učio u Bologni ili Parmi.

Medulić je u Veneciji bio jedan od najizrazitijih predstavnika manirističkog slikarstva, a sredinom 16. stoljeća utjecao je i na mladog Tiziana i Tintoretta.

U Italiji je među prvima radio samostalne pejzaže.

Također je radio i crteže, bakropise, freske i ulja na platnu.

U brojnim bakropisima uveo je novu tehniku suhe igle. Naglašenom dinamikom likova i neobičnim svjetlosnim efektima, nametnuo se kao jedan od najvažnijih slikarskih osobnosti talijanskog «cinquecenta».

Djela mu se čuvaju u najpoznatijim europskim muzejima i galerijama: u bečkom Kunsthistoriches Musemu, firentinskim Uffizi i galeriji Pitti, u Veneciji, ali i u fondu Grafičke zbirke NSK u Zagrebu.

Znamenita Medulićeva je i slika «Vjenčanje venecijanskog dužda s morem» u crkvi sv. Marka u Veneciji.

Vjenčanje Kupida i Psihe

Nedostatak izvornih podataka o Andriji Meduliću zvanom Schiavone razlog je što su uz njega još uvijek vezane mnoge nepoznanice.

Njegove slike nisu potpisane, a tek neke grafike nose umjetnikovo ime ili monogram.

Nije poznata ni točna godina rođenja, a niti izvori pravoga oblika imena, što je u prošlosti dovelo do reduplikacije njegova imena, Meldolla i Schiavone, kao ni kronologije i atribuiranja pojedinih djela.

Još uvijek se u stručnoj literaturi nailazi na podatke da je rođen između 1510. i 1515. (čak 1522.) u Zadru (o tome svjedoči slikareva oporuka iz 1563. godine, koju je slikar sam napisao), no sigurno se može potvrditi da u Veneciji djeluje kao priznati slikar prije 1540. godine.

Tome svjedoči Giorgio Vasari, talijanski slikar, arhitekt i književnik u svom djelu o biografijama umjetnika (Vite de' più eccellenti architetti, pittori, et scultori Italiani (1550.- 1568.).

Medulić je umro u Veneciji 1. prosinca 1563. godine.

Hrvatski oblik umjetnikova prezimena Medulić uvodi Ivan Kukuljević Sakcinski, bez znanstvene osnove i temeljem krive interpretacije arhivskog dokumenta, no taj se oblik imena uvriježio u hrvatskoj literaturi.

Istraživanja zadarskih povjesničara temeljena na arhivskim dokumentima od 1459. do 1505., utvrdila su da je slikareva obitelj porijeklom iz gradića Meldolla u okolici grada Forli u Romagni, odakle su preselili u Zadar obnašajući vojnu službu Mletačke Republike.

Upravo po tom gradiću svi su se Andrijini preci nazivali "de Meldula", "da Medola", "de Medolla", "de Meldola" ili "Meldola".

 

Sveta obitelj sa sv. Katarinom i malim Ivanom Krstiteljem 

Obraćenje Sv. Pavla (ulje na platnu, 205 X 265 cm), Venecija

 

Kip Andrije Medulića u Zadru

Spomenik Andriji Meduliću u Zagrebu