Rio de Janeiro

Rio de Janeiro, pogled iz helikoptera

Grb

Rio de Janeiro (rijeka januara) je grad jugoistočnom Brazilu. Smatra se kao najljepši ili jedan od najljepših gradova u svijetu.

Rio je slavan po svojim plažama Copacabana i Ipanema, sa lancem hotela koji su smješteni pokraj tih plaža, zatim po džinovskom kipu Isusa, poznatom kao "Cristo Redentor", na planini Corcovado, te naročito po svom godišnjem Karnevalu.

Grad također ima najveću šumu unutar samog naseljenog područja, po imenu "Floresta da Tijuca".

Rio de Janeiro 1919. godine.

Zaljev Guanabara, mjesto budućeg grada, prvi put su vidjeli portugalski istraživači u ekspediciji koju je vodio Gaspar de Lemos, 20. siječnja, 1502. godine, odakle i potiče naziv Rio de Janeiro (Januarska rijeka).

Legenda kaže da su moreplovci ovaj zaljev nazvali rijekom zato što su i mislili da je u pitanju rijeka, međutim, to se teško može dogoditi iskusnim moreplovcima. Istina je da se u to vrijeme riječ rijeka koristila za sve veće vodene površine koje ulaze u kopno.

Ferdinand Magellan je 1519. godine, u zaljevu dopunjavao zalihe, a francuski krijumčari su ga koristili za šverc drveta pernambuco.

Kada je francuski vitez Nicolas Durand de Villegaignon došao u zaljev sa 600 vojnika i kolonista, osnovao je prvo europsko naselje u ovom dijelu Brazila, pod nazivom Francuski Antarktik (France Antarctique). Kolonisti su uglavnom bili Francuzi i Švicarci.

Službeno, grad je osnovan 1. ožujka 1565. godine, portugalski vitez, bratić tadašnjeg generalnog guvernera Brazila, Estácio de Sá.

Estácio de Sá

Prvobitni naziv grada je bio São Sebastião do Rio de Janeiro (Sveti Sebastijan Siječanjske Rijeke), u čast portugalskom kralju Sebastijanu I.

Osnovni razlog osnivanja grada je bilo protjerivanje Francuza iz Brazila. U godinama koje slijede Rio će biti meta gusara, naročito onih čije su zemlje bili protivnici Portugala u ovom dijelu svijeta, Holandije i Francuske.

Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava. Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovjekovne evropske gradove i njihovu strategiju odbrane.

Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad. RSS Feeds RSS Feeds RSS Feeds RSS Feeds RSS Feeds RSS Feeds

Na kraju 16. vijeka portugalska kruna je više pažnje posvetila brazilskim mjestima na Atlantiku.

Mjesta su postala vrlo bitne strateške tačke u brodskom prometu južnog Atlantika, između portugalskih kolonija u Africi i Americi, kao i u prometu ka Evropi.

Portugal gradi tvrđavu u Riju i sklapa saveze sa domorodcima kako bi branili grad od gusara. Uskoro je počeo i industrijski razvoj, u pitanju je bila proizvodnja i prerada šećerne trske, međutim, kako je sjeverni Brazil proizvodio kvalitetniji šećer, ova grana industrije je polako počela odumirati.

Do početka osamnaestog vijeka je napadan uglavnom od strane francuskih gusara.

Poslije 1720. godine, kada su portugalski istraživači u planinama današnjeg Minas Geraisa pronašli zlato i dijamante, Rio je postao mnogo pogodnija luka za izvoz od dotadašnje najveće Brazilske luke Salvadora u Bahiji.

1763 godine, Rio postaje i službeno administrativni centar Portugalske Amerike.

Kada je 1808. godine, portugalska kraljevska obitelj, bježeći pred Napoleonom, stigla u Rio de Janeiro, Rio je postao glavni grad čitavog portugalskog carstva, čime je postao jedina europska prijestonica izvan Evrope.

Mnogi stanovnici Rija su ovom prilikom istjerani iz svojih kuća kako bi plemići iz Portugala imali dovoljno komotan smještaj.

Kada je Pedro I. od Brazila proglasio nezavisnost Brazila, 1822. godine, odlučio je zadržati Rio kao prijestonicu njegovog novog carstva, ali je već tada grad počeo gubiti na značaju kako ekonomskom tako i političkom. Novigrad se uzdizao čak i iznad Rija, bio je to Sao Paulo.

Početkom 20. vijeka, grad je bio uglavnom ograničen na područje današnjeg historijskog centra na samim ustima zaljeva Guanabara.

Tada se težište gradskog života polako počinje pomjerati intenzivnije ka jugu i zapadu u današnju Južnu Zonu (Zona Sul), a prekretnica je bilo bušenje tunela koji povezuje četvrti Botafogo i Copacabana.

Prirodne ljepote plaže u kombinaciji sa luksuzom i stilom Copacabana Palace hotela, pomogao je Riju da stekne reputaciju grada zabave na plaži, primamljivog za turiste (iako je ova reputacija malo poljuljana u zadnje vrijeme, stvaranjem favela i nasiljem vezanim za trgovinu drogama).

Hotel Copacabana Palace na Copacabana plaži

Rio je ostao brazilska prijestonica i poslije 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku.

Ipak, planovi o preseljavanju prijestonice u središnje dijelove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vrijeme.

Napokon je 1955. godine, tadašnji predsjednik Juscelino Kubitschek, odmah po svom izboru na ovo mjesto obećao izgradnju nove brazilske prijestonice.

Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubitschek je uspio stvoriti novi grad Braziliju do 1960. godine. Iste godine, 21. aprila, prijestonica je i službeno prebačena iz Rio de Janeira u Brasiliju.

Slijedećih 15 godina, do 1975. godine Rio je bio grad-država (kao što su Hamburg i Bremen u Njemačkoj) pod nazivom Guanabara, po zaljevu koji ga okružuje.

1975. godine, predsjedničkim dekretom poznatim kao A Fusão (fuzija - spajanje), grad je izgubio federalni status i utopio se u državu Rio de Janeiro. I danas Carioce, traže da im se vrati općinska autonomija.

Pogled na Ipanemu sa Corcovadoa

Plaža Ipanema, u južnoj zoni

 Panorama Rija sa Corcovadoa