Svako dijete je susret neba i zemlje. Svako dijete je čudo. Dogodilo se nešto što se inače ne bi dogodilo:susret materije i svijesti, susret vidljivog i nevidljivog.

Zato svako dijete smatrajte čudom.

Poštujte djecu, cijenite ih.

Ne smatrajte ih kao nešto samo po sebi razumljivo.

Kad dijete prihvatimo kao gotovu činjenicu, počinjemo ga ubijati.

I tako je svako dijete ubijeno.

To se događa na cijelom svijetu, tako se događalo vjekovima – bilo je to veliko krvoproliće!

Nije samo Herod u Izraelu ubijao djecu, to se događa svaki dan.

Događalo se to i prije Heroda, događa e to i sada.

Svako dijete prolazi kroz psihičko ubojstvo – onoga časa kad ne poštujete dijete te mislite da pripada vama kao neko vlasništvo, dijete je ubijeno, uništeno.

Dijete trebate poštovati kao Boga jer ono i dolazi od Boga ponovno na svijet.

Svako dijete je Božja izjava da se još nije umorio, da mu još nije dosadilo čovječanstvo, da se još uvijek nada, da će i dalje stvarati ljudska bića, bez obzira što ona postanu.

Grešnici ili sveci, bilo što postanu.

On se još uvijek nada da će istinsko ljudsko biće biti jednom ipak stvoreno.

Bog uvijek uspijeva!

To je objava prigodom svakog dolaska djeteta na zemlju, u život.