Dijamant na blatnjavom putu

Gudo bijaše učitelj caru koji je vladao u njegovo doba. Unatoč tome, putovao je uvijek sam poput prosjaka lutalice. Jednom prigodom, zaputivši se u Edo, kulturno i političko središte šogunata, zatekne se u blizini malog sela po imenu Takenaka. Bila je večer i pljuštalo je kao iz kabla. Gudo je bio mokar do kože. Slamnate sandale posve su mu se raspale. U nekoj seljačkoj kući u blizini sela opazi na prozorskoj dasci četiri-pet pari sandala, te odluči jedan kupiti.
Žena koja mu je prodala sandale, vidjevši ga onako pokislog pozove ga da prenoći u njezinu domu.

Gudo prihvati usrdno joj zahvalivši. Uđe i ispred obiteljskog relikvijara izrecitira sutru.

Žena ga zatim predstavi svojoj majci i djeci. Zamijetivši kako svi izgledaju nekako potišteno, Gudo upita nije li se dogodila kakva nesreća.
„Moj je muž kockar i pijanica“ objasni mu domaćica. „Kad mu se dogodi da pobijedi, napije se i spreman je udariti. Kad gubi, posuđuje novac od drugih. Ponekad, kad je mrtav pijan, čak se ni kući ne vrati. Što da radim?“
„Ja ću mu pomoći“ reče Gudo. „Evo ti nešto novaca. Daj mi pola litre dobrog vina i nešto za jelo što potiče tek. Onda pođite na počinak. Ja ću ostati meditirati ispred svetišta.“
Kad se oko ponoći, potpuno pijan, muž vratio kući, odmah počne vikati: „Hej ženo, kod kuće sam! Zar nema ništa za pojesti?“
„Imam ja nešto“ javi se Gudo. Uhvatila me kiša i tvoja mi je žena ljubazno ponudila da kod vas prenoćim. Kako bih joj zahvalio, kupio sam od nje malo ribe i malo vina, pa se možeš i ti osladiti.“
Čovjek bijaše zadovoljan. Ispije odmah vino i ispruži se na pod. Gudo ostane pored njega, udubivši se u meditaciju.
Kad se muž slijedećeg jutra probudio, ničeg se od prethodne večeri nije više sjećao.
„Tko si ti? Odakle dolaziš?“ upita Guda koji je još uvijek meditirao.
„Ja sam Gudo iz Kyota i na putu sam za Edo“ odgovori zen-učitelj.
Čovjek se silno posrami. Počne se učitelju svojega cara u beskraj iskreno ispričavati.
Gudo se nasmiješi.
„Sve je u ovom životu nepostojano“ objasni. „Život je kratak. Ako ti i dalje nastaviš kockati i piti, neće ti ostati vremena da radiš nešto drugo, a povrh toga, svojoj ćeš obitelji nanositi samo patnju.“
Mužu kao da se svijest naglo probudila iz nekog sna.
„Kako ću ti se ikad moći odužiti za tako divnu pouku? Dopusti mi da te otpratim komad puta i ponesem tvoje stvari.“
„Kako želiš“ pristane Gudo.
Obojica tako krenuše na put. Nakon pet kilometara Gudo reče čovjeku neka se vrati natrag.
„Još samo nekoliko kilometara“ zamoli ga ovaj. Nastaviše tako pješačiti.
„Sad se možeš vratiti natrag“ reče Gudo.
„Poći ću još desetak kilometara“ odvrati čovjek.
„Sad se vrati natrag“ reče Gudo kad su prešli deset kilometara.
„Želim te pratiti do kraja svojeg života“ izjavi na to čovjek.

Današnji učitelji zena u Japanu potječu od jednog glasovitog učitelja koji je postao Gudov nasljednik. Njegovo ime bijaše Mu-nan, čovjek koji se nikad nije vratio natrag.