DESTRUKTIVNE KRITIKE
Do razvoja sklonosti ka negativnim emocijama dolazi zbog dva iskustva kroz koja ste prošli u djetinjstvu. Jedno od najznačajnijih iskustava je destruktivna kritika.
Više štete je prouzrokovala i više ljudi uništila destruktivna kritika nego svi ratovi u povijesti svijeta. Razlika se sastoji u tome što ratovi ubijaju tijela ljudi dok destruktivna kritika ubija ličnost, ostavljajući tijela da samo tumaraju kroz život.
Praktično svaki problem koji imate sa samim sobom i drugim ljudima može se analizirati unazad tako da se dođe do njegovog izvora, do nekakvog incidenta u kojem je vaš sustav vrijednosti i vrijednost vaše ličnosti bila dovedena u pitanje ili napadnuta nekom vrstom kritike.
Djeca su do svoje šeste godine ranjiva i otvorena prema utjecajima onih ljudi koji su značajni u njihovim životima.
Ona nisu u stanju razlikovati što je ispravna, a što pogrešna procjena i kritika.
Dječji um je poput vlažne gline na kojoj njihovi roditelji i braća i sestre ostavljaju svoje tragove. I što je jača emocija, to je dublji trag.
Kada odrastete i razvijete sposobnost praviti razliku, tada ste u stanju razmotriti izvor negativne informacije koju ste primili.
Ako vas netko kritizira, ako se ne slaže s vama, možete zastati i prosuditi da li je procjena ispravna.
Možete birati što je u određenoj kritici prihvatljivo i korisno za vas, a ostalo odbaciti.
Međutim, kao dijete nemate takvu sposobnost.
Zato što još uvijek učite tko ste.
Vi ste poput male spužve.
Upijate procjene važnih ljudi iz svog okruženja tako kao da vam govore apsolutnu istinu, kao da znaju vaš pravi karakter i sposobnosti.
Što vam je više stalo do njihove ljubavi i poštovanja, to spremnije prihvaćate ono što kažu za vas kao validnu procjenu vašeg karaktera i vrijednosti.
A kada jednom prihvatite kao istinitu neku izjavu o vlastitoj osobnosti, počinjete gledati na sebe u svjetlu tog uvjerenja.
Vaš um pritom nastoji da vam služi tako što procjenjuje kao prihvatljivo ono što smatrate ispravnim sudom o vašoj ličnosti.
On razvrstava i izdvaja vaša opažanja.
Uzrokuje da vidite primjere koji “potvrđuju” vaša uvjerenja, dok u isti mah uzrokuje da ignorirate iskustva koja tome proturječe.
Ako su vam govorili da ste “zločesti”, da vam se “ne može vjerovati” ili da “puno lažete”, vi počinjete vjerovati u to da su kritike neporecive činjenice o vašoj suštinskoj prirodi.
Ako ih svjesno prihvatite, njih potom prihvaća i vaš podsvjesni um gdje bivaju zabilježene kao uputstva za buduća ponašanja.
Brian Tracy
Brian Tracy