Odakle to dolazi?
Što je to što ljude koji slušaju (digitalni) radio, život povjeravaju konstruktorima aviona i anesteziolozima, tjera na vjerovanje u spontane odmake od prirodnih zakona?
Kako funkcioniraju čuda?
Prvo: po navici.
Praktično sve kulture poznaju događaje koji djeluju natprirodno.
Upravo kršćanstvu jezgra nije nauk o mudrosti nego priča o Bogu koji je postao čovjekom, pretvarao vodu u vino, hodao po vodi, liječio bolesne.
Uskrsnuo od mrtvih i pred očima svojih učenika vratio se u nebo.
Intervencija nadzemaljskog ne može biti drastičnija i plastičnija (ne računajući stvaranje svijeta ni iz čega i Isusov iščekivani apokaliptični povratak).
Antičkim suvremenicima ova je priča bila prilično pretjerana.
Naime, njihov je svijet bogova bio raznovrsniji i sličniji ljudima od jednog nadboga Židova i kršćana.
Grci rimljani poznavali su brojne riječi za neobično, čudovišta, zapanjujuću ljepotu, nebeske znakove i pomoć, herojska djela.
Priroda i metafizika glatko su se isprepletale, u polubožanskom statusu rimskih careva baš kao i kod medicinskih terapija.
Čudesno, u raznoraznim stupnjevanjima, bilo je dio svakodnevice poput kućnog oltara.
Grubi upadi u uobičajeni poredak stvari u stilu Isusa, koji je bolesne jednom riječju liječio ili čak podizao iz mrtvih, bili su većinom rezervirani za mit, umjetnost i narodna vjerovanja.
Kad su rani kršćani krenuli u misiju, obrazovani protivnici predbacili su im da prenose ili prevarantske trikove ili bajke.
Ipak, nova se vjera proširila među narodima Rimskog Carstva a s njom i pojam čuda crkvenih otaca: jedan Bog na jedan trenutak zaustavi uobičajeni poredak stvari u svom stvaralačkom djelu.
Ali samo taj Bog.
Neki bi poganski car poput Marka Aurelija pozvao svećenike iz cijelog svijeta u Rim kako ne bi uvrijedio nijedno božanstvo, a kršćani su krenuli u borbu s konkurencijom.
Sada je Isusova zajednica njihove magijske prakse odbacivala kao varku, đavolje djelo i praznovjerje - ili bi ih apsorbirala.
Crkva je rano naučila poganske tradicije obojiti kršćanski: nemali broj hodočasničkih mjesta ima pretkršćansku jezgru.
Ljubomorno pazeći na monopol, crkva je načinila prvi veliki korak: baviti se čudesnim, dovesti ga pod kontrolu.
nastavlja se...