Kad postojao cilj u životu, život ne bi bio tako lijep. Jer jednog biste dana došli do njegovog kraja i tada bi bilo dosadno sve što bi se dogodilo poslije.

Sve bi se ponavljalo, ponavljalo, ponavljalo!

Nastavljalo bi se isto monotono stanje – a život prezire monotoniju.

On ide dalje i stvara nove ciljeve jer ih nema!

Horizont vam se stalno proširuje, a vi ga nikad ne možete dostići, uvijek ste na putu prema njemu – uvijek ga stižete, ali ne dostižete.

Ako to razumijete, nestaje sve napetosti u vama. Napetost postoji zato jer se vaš cilj traži, jer se želi stići nekuda.

Um neprestano čezne za stizanjem, a život je neprestano odlaženje i dolaženje – ali stići samo da bi se ponovno otišlo.

Tome nema kraja.

Život nije nikad savršen i u tome leži njegova savršenost.

On je dinamičan proces, a ne mrtva, statična stvar.

Život ne stagnira – on stalno teče, a ne postoji druga obala.

Kad to shvatite, počnite uživati u samom putovanju. Svaki korak je cilj. A cilja nema.

Kad se to saznanje spusti do najdublje vaše srži, postajete opušteni. Nestaje napetosti jer se nema kuda otići, zato nećete ni zalutati.