SVOJSTVA MINERALA

Minerale se mo­že razlikovati prema nji­ho­vim fizikalnim svoj­stvima.

Kristalnom strukturom određena su stalna fizikalna svojstva minerala kao što su cijepanje ili kalavost, tvrdoća, lom, elastičnost, savitljivost, specifična težina, te toplinska, optička, električna i magnetska svojstva.

Tvrdoća je otpornost minerala na udarac, tlak, paranje i brušenje, a ovisi o čvrstoći veza između atoma u kristalnoj rešetki.

Austrijski mineralog Friedrich Mohs godine 1812. osmislio je ljestvicu tvrdoće koja se još uvijek koristi.

Izabrao je deset mine­rala kao standarde i poredao ih tako da svaki mineral u ljestvici može zagrebati onaj koji se u ljestvici nalazi ispred njega.

Npr. kalcit (tvrdoća 3) će zagrebati gips (tvrdoća 2).

Intervali na skali tvrdoće nisu jednaki.

Apsolutna razlika u tvrdoći korunda (9) i dijamanta (10) daleko je veća od cijelog preostalog dijela skale (1 do 9).

Najveći broj minerala ima tvrdoću od 2 do 6.

Kremen ili kvarc poznat je po broj­nosti svojih varijeteta koji nose i zasebne nazive.

Pored oblika, boja je ono što najviše privlači pažnju kod minerala.

Boja minerala ovisi o njihovoj građi.

Neprozirni mine­rali apsorbiraju svjetlost, a prozirni je propuštaju.

Neki minerali pojavljuju se samo u jednoj boji dok se drugi mogu pojaviti u gotovo svim bojama spektra.

Uzrok obojenosti minerala je prisustvo kromofora u njihovoj strukturi.

Kromofori su kemijski elementi koji apsorbiraju samo određeni dio spektra bijele svjetlosti.

Ovisno o tome pripadaju li kromofori osnovnoj kemijskoj strukturi određenog minerala ili su prisutni samo u tragovima, razlikujemo idiokromatske i alokromatske minerale.

Idiokromatski minerali su oni koji imaju vlastitu boju.

To su prirodni pigmenti koji se od najstarijih vremena koriste u slikarstvu.

Ponekad isti element može biti uzrok različitih boja u različitim mineralnim vrstama.

Za alokromatske minerale ne možemo reći koja im je boja karakteristična.

Ako im sastav nije “onečišćen” malom količinom stranih elemenata, obično su potpuno bezbojni.

Gotovo svo drago kamenje ima ove karakteristike; tako su rubin i safir samo crvena i plava varijanta minerala korunda, a smaragd i akvamarin zelena i svijetloplava varijanta berila.

ELASTIČNOST

Elastičnost je svojstvo minerala da se djelovanjem neke sile savija, a prestan­kom njenog djelovanja vraća u prvobitni oblik.

Neki se minerali odlikuju velikom elastičnošću, npr. liskuni (tinjci).

Tanki listić tinjca, dobiven cijepanjem, toliko je elastičan da ga možemo savijati oko prsta, ali čim prestane djelovati sila kojom smo ga savijali, liskun ponovno prelazi u svoj prvobitni oblik.

Safirna zvijezda

Chatoyance (efekt mačjeg oka)

Manifestira se kao svijetla linija koja se dobro ističe na poliranim površinama kristala brušenog u kabošon obliku (franc. cabochon – oblo brušen dragulj).

Uzrok ovom efektu su paralelne šupljine ili mikroskopski uklopljeni kristalići minerala druge vrste. Opaža se kod krizoberila, kremena, berila i turmalina.

Mačje oko

Asterizam (efekt zvijezde)

Manifestira se kao šesterokraka sjajna zvijezda unutar kristala brušenog u kabošon obliku.

Uglavnom se pojavljuje kod safira i rubina, a uzrok su iglice minerala rutila uklo­pljene u njihovu kristalnu strukturu.

Dijamant, kao i grafit, građen je od ugljika, ali za razliku od grafita ima izuzetno čvrstu kristalnu rešetku, što ga čini najtvrđim mineralom.

VELIČINA I TEŽINA

Priroda atoma i unutrašnji atomski razmještaj u mineralu određuju nje­govu specifičnu težinu.

Ova su tri mineralna uzorka jednako teška.

Budući da su atomi u galenitu i kremenu teži ili gušće zbijeni, njihov je obujam mnogo manji u odnosu na tinjac.

Labradorit i opal

Labradoresencija

Manifestira se kao refle­ksna pojava živih boja u nekih glinenaca, a naročito labradorita.

Ovisno o kutu promatranja, boja se mije­nja od žutozelene do modre.

Dragulj izbrušen iz takvog varijeteta glinenca poznat je pod nazivom mjesečev kamen.

Opalesencija

Manifestira se kao “igra” različitih boja.

Pojavi je uzrok difrakcija svijetlosnih zraka na slojevima SiO2 sferula od kojih je mineral građen.

Slojevi manjih sferula daju modru, a većih žutu i crvenu boju.

DRAGO KAMENJE

Dijamant u prirodnom okružju. Dimenzije stranica iznose 15 mm.

Dijamant “Hope” (Nada). Poznat je po tragičnim sudbinama svojih vlasnika.

DIJAMANT

Riječ dijamant dolazi od grčke riječi adamas (nepobjediv), što mu potpuno odgovara jer je tvrđi od bilo koje prirodne ili umjetne tvari na Zemlji.

Zbog njegovih izuzetnih osobina, smatra se prvakom među draguljima.

U draguljarstvu se najviše cijene dijamanti “prve vode”, potpuno prozirni i bez grešaka.

Osim bezbojnih, u prirodi se ponekad pojave i žuti, zeleni, crveni, modri, smeđi i crni dijamanti.

Oni s punom i živom bojom vredniji su od bezbojnih dijamanata iste veličine.

Kod starih kultura dijamant je bio simbol savršenstva, a vjerovalo se da štiti od zlih čini, uklanja strah, omogućava pobjedu i pospješuje neporočnost.

Veliki dijamanti imaju svoja imena i povijest pisanu kroz stoljeća.

Ljudi su davno uočili kako između različitih, pa čak i istovrsnih minerala postoje primjerci koji se odlikuju izuzetnom ljepotom, prozirnošću, sjajem, igrom boja te velikom otpornošću na trošenje.

Upravo ti vrlo rijetki primjerci, darivani kao izraz ljubavi, nošeni kao nakit i ukras, ali i kao oznaka bogatstva, ugleda i moći pojedinaca ili organizacija, prozvani su dragim kamenjem ili draguljima.

BRUŠENJE DRAGULJA – Većina dragog kamenja, kada se izvadi iz stijene, izgleda neugledno.

Da bi se ukazali u svojoj punoj ljepoti, potrebno ih je rezati, brusiti i polirati, ističući njihova prirodna svojstva.

Umjetnost brušenja dragulja ima dugu povijest, a svaki stil ima svoje ime.

Danas je najcjenjeniji briljantni rez zato što maksimalno izražava lom svjetlosti i vatru bezbojnih dragulja.

Postoji oko stotinu vrsta minerala koji zadovoljavaju ovu prilično slobodnu definiciju. Najcjenjeniji su čisti kristali dijamanta, rubina, safira i smaragda.

Većinu ostalih lijepih minerala, npr. ametist, tirkiz, žad, jaspis, karneol, itd., koji se koriste u draguljarstvu, zovemo poludragim ili ukrasnim kamenjem.

Dijamant “Star of Africa” (Zvijezda Afrike) nalazi se u britanskom kraljevskom žezlu i teži 530,20 karata.

Dragulji u tradiciji

Iako danas dragulji imaju samo ukra­snu vrijednost, zbog izuzetne rijetkosti i neobičnih karakteristika u stara je vremena čovjek draguljima pripisivao magična, čudesna svojstva.

U svim starim civilizacijama kraljevi i svećenici koristili su izuzetne i složene dragulje, ne samo zbog njihove ljepote, već i zbog simboličke vrijednosti.

Vjerovalo se da dragulji, snagom koja je u njima zatvorena, mogu liječiti, štititi od uroka te pobuđivati u ljudima određene plemenite osobine, ali i donijeti čovjeku nesreću ako njima nepravilno rukuje. 

Smatralo se da se između dragulja i čovjeka koji ga nosi stvara savez duše, spoznaje i snage, ali snaga dragog kamena nije se mogla odvojiti od prirode onog tko ga nosi.

Onaj tko je htio kori­stiti određeni kamen morao je biti čvrst i čist iznutra, u protivnom ne bi mogao kontrolirati snagu kamena.

U drevnoj su Indiji, Kini, Perziji i Egiptu dragulji bili simboli ezoterijske spoznaje.

Stare civilizacije vjerovale su ne samo da su minerali živi, nego da svaki mineral nastoji evoluirati, dostići savršenstvo, postati dragulj, te da u tom smislu kroz milijune godina nastoje mijenjati svoju strukturu sve dok ne postane dijamantna.

SAFIR

Pod nazivom safir podrazumijevaju se zeleni, žuti, plavi, ružičasti, ljubičasti i bezbojni korundi, a male primjese željeza i titana odgovorne su za njihove boje.

U draguljarstvu se najviše cijene duboko modri, ali ipak prozirni primjerci.

Za safir se tvrdilo da, pritisnut na čelo, uklanja bol u očima, štiti od nesreće, prijevara, zavisti i strahova. U kršćanstvu je simbol božanske pravde i čistoće.

SMARAGD

Smaragd je zelena vrsta berila.

Uzrok zelenoj boji su male količine kroma u njegovu sastavu.

Plinije Stariji napisao je kako smaragd uzbuđuje naše oko, jer nijedna stvar u prirodi nema živahniju zelenu boju od njega.

U stara vremena nazivalo ga se kamenom proroka i obna­vljanja.

Vjerovalo se da je dobar protiv slabosti te da povećava pamćenje i veselje. Besprijekorni smaragdi vrlo su rijetki.

Jedan od najljepših primjeraka je Patricia, 632-karatni smaragd, pronađen u rudniku Chivor u Kolumbiji 1920. godine.

RUBIN
Rubin i safir su različito obojane vrste minerala korunda.

Mala količina kroma razlog je crvenoj boji rubina, a u draguljarstvu se najviše cijeni duboka, karminsko crvena boja, tzv. boja golubinje krvi.

Čisti rubin najrjeđi je mineral u prirodi, pa su ga možda upravo zato stari Indijci nazivali ratnaraja (car dragulja).

Vjerovalo se da uklanja tugu i zle misli, pojačava snagu i rad srca te štiti protiv otrova i kuge.

VELIČINA DRAGULJA

Prilikom prodaje dragulja, uz ostala svojstva, značajna je veličina dragulja koja se obično izražava težinom.

Težina dragulja mjeri se karatima (grč. keration – sjemenka rogača) – jedan karat iznosi 0,2 grama.

Briljanti u prirodnoj veličini, brojevi izražavaju veličinu u karatima.

POVIJEST DRAGOG KAMENJA

Povijest dragog kamenja puna je pustolovina, legendi, priča o dobroj sreći ili prokletstvu.

Na njih se oduvijek gledalo kao na nešto egzotično, rijetko i vrijedno.

Mnogi od njih dopremani su dugim i opa­snim trgovačkim rutama iz dalekih i nepoznatih zemalja, što ih je činilo još tajanstvenijima i vrednijima.

DRAGULJI I ZVIJEZDE

Postoji duga tradicija koja povezuje drago kamenje s astrološkim znacima i planetima, i pridaje im iscjeliteljska i duhovna svoj­stva.

Drevni Babilonci koristili su drago kamenje kao talisman, vjerujući da ono sadrži određene duhovne kvalitete koje prenosi i na svoju okolinu.

Ta se tradicija preko Grka i Rimljana nastavila i u srednjovjekovnoj Europi, a slična vjerovanja nalazimo i kod drugih drevnih naroda širom svijeta.

Srednjovjekovna europska tradicija ostavila je pisane rasprave o dragom kamenju, opisujući njihov simbolizam i veze s pla­netima, njihova skrivena svojstva te koristi koje dobivaju oni koji o njima kontempliraju ili ih nose.

Vjerovalo se npr. da plavi safir uzdiže misli prema nebeskim stvarima.

OPAL

Opal je amorfni mineral s djelomičnom kristalizacijom.

Sastav mu je sličan kremenu, ali s promjenjivim sadržajem vode.

Često uključuje razne primjese koje mu daju raznoliku obojenost.

U draguljarstvu se koriste vrste koje se odlikuju prelijevanjem živih boja te vatreni opali crvene ili narančaste boje.

Što je uzrok prekrasnoj igri boja, nije u potpunosti objašnjeno.

Nestabilnog je sastava te, ako izgubi vodu, može promijeniti boju ili čak ispucati.

Ime vjerojatno duguje sanskrtskoj riječi upala (dragi kamen).

LAPIS LAZULI

Lapis lazuli je rijedak neprozirni meta­morfni mineral koji često sadrži zrnca pirita, zbog čega ispoliran podsjeća na modro nebo ispunjeno zvijezdama.

Upravo zbog te osobine stari su ga narodi veoma cijenili.

Kod Egipćana i Kineza bio je simbol pravde.

Danas se od svih dragulja najviše cijeni dijamant, ali nije uvijek bilo tako.

Tijekom povijesti mijenjali su se moda i ukus te su na cijeni bile različite vrsta dragulja.

Drevni su Egipćani najviše cijenili smaragd i lapis lazuli, dok su stanovnici pretkolumbovske Amerike, pored smaragda, najviše držali do tirkiza i žada.

Rubin, safir, dijamant i opal bili su traženi u drevnoj Indiji i Perziji.

U Mezopotamiji nalazimo naj­starije ukrase od lapis lazulija i tirkiza, a žad je bio omiljen u Kini.

Stari su Grci cijenili topaz, opal, gorski kristal i ametist, a Rimljani, pored smaragda i safira, najviše ametist, jaspis i karneol.

U srednjovjekovnoj Europi vjerovalo se da je plavi safir dragulj s najboljim svojstvima.

TIRKIZ

Tirkiz je, kao i lapis lazuli, neproziran metamorfni mineral čija boja varira od svijetlo modre do zelene.

U pretkolumbovskim srednjoameričkim kulturama simbol je dnevnog neba i snage Sunca.

Starim Egipćanima služio je kao talisman za zaštitu protiv nesreća i bolesti.

Mnoge priče o draguljima prenosile su se usmenim putem, a mnoge su zapisane u pismima i dnevnicima putnika, poput Marka Pola koji opisuje safire iz Ratnapura, ili francuskog trgovca Tavaniera iz XVII. st. koji se obogatio trgujući draguljima iz Indije.

ŽAD

Ovaj se naziv u draguljarstvu pri­pisuje dvjema vrstama metamorfnih minerala: piroksenu – jadeitu i amfi­bolu – nefritu.

Žad se sastoji od vrlo tankih, jako izduženih i isprepletenih kristala, poput vlakana, što mu daje izuzetnu čvrstoću i žilavost, stoga se može reći da je po tome prvak u mineralnom svijetu, kao što je to dijamant po tvrdoći. Najviše se cijeni “carski žad” prozirne, smaragdno zelene boje.

U staroj Kini cijenjen je kao simbol savršenstva i pet uzvišenih vrlina, te je bio glavno obilježje svega carskog.

Česte krađe, nestanci na određeno vrijeme i preoblikovanje poznatih dragulja čine njihovu povijest složenom i zagonetnom.

Najzanimljiviju i najstariju povijest nedvojbeno ima dijamant Koh-i-Noor (Brijeg svijetlosti) čije se ime spominje još u drevnom indijskom epu Mahabharata.

Legenda uz njega vezuje proročanstvo: “Tko ima dijamant, njegov je svijet. Ali samo bog ili žena smiju ga nositi nekažnjeno.”

Nakon više promjena vlasnika i pre­oblikovanja, danas se nalazi u vlasništvu britanske kraljevske obitelji.

AMETIST je ljubičasto obojeni kremen čija boja potječe od male količine feriona.

Ime mu potječe od grčkog naziva ametusios (koji nije pijan).

Vjerovalo se da čuva od svakog vida opijenosti i pijanstva.

Brdo otpadnog materijala iz rudnika zlata.

Ovaj otpad sadrži određenu količinu zlata i čuva se jer bi se poboljšanjem tehnologije mogao ponovno eksploatirati.

nastavlja se...

http://nova-akropola.hr