Elephanta ili Gharipuri, što u prijevodu sa sanskrta znači “grad pročišćenja”.

Za kompleks hramova uklesa­nih u stijeni službeno se smatra da potječe iz VII. stoljeća, međutim brahmani u svojim tekstovima Elephanti pripisuju starost od 374 000 godina.

Prema Mahabharati, izgradili su ga sinovi Pandua koji su sudjelovali u ratu između dinastija Sunca i Mjeseca.

Indija sa svojim bogatim kulturnim i duhovnim naslijeđem nepresušna je riznica znanja i mudrosti koja već stoljećima magnetski privlači i nadahnjuje znanstvenike, umjetnike, te osobito one s duhovnim nagnućima u potrazi za istinom…

O Indiji su napisane bezbrojne knjige, snimljeni dokumentarni filmovi, mnoge su njene tajne otkrivene, ali ona podjednako očarava danas kao i u vrijeme svojih prvih istraživača.

ZABILJEŽENI POČECI INDIJSKE KULTURE

Etimološki naziv Indije potječe od latinskog indus, izvedenice staroperzij­skog hindu, a od sanskrtskog sindhu – naziva za rijeku Ind.

Prve urbane kulture koje bilježimo na području doline ove rijeke smatraju se dravidskima1. Veliku poteškoću u njihovom razumijevanju predstavlja još uvijek neodgonetnuto protoindijsko pismo, međutim čak i na temelju djelomičnih arheoloških ostataka možemo reći da se radi o visokim kulturama.

O tome svjedoče uređeni gradovi s kućama na kat od pečene standardizirane opeke, raščlanjeni tlocrti širokih ulica, razgra­nata mreža kanalizacije i vodovoda, bazeni za obredno kupanje i kupatila po kućama, uređeni riječni dokovi za brodove, žitnice sa sustavima ventilacije te tragovi simbola poput lotosa, sva­stike, pipala koje već tada pronalazimo na području Indije.

Najpoznatiji gradovi su Harappa, Lotal i Mohenjo Daro, a ono što iznenađuje jest povezanost sa susjednim narodima i razvije­nost trgovačkih putova. Zanimljivo je da nije pronađeno ništa što bi podsjećalo na novac.

Okosnice kronologije:

12000. g. pr.Kr. – Oslikane špilje
3300. g. pr.Kr. – Kulture doline Inda
1500. g. pr.Kr. – Dolazak Arijaca
540. g. pr.Kr. – Kraljevstvo Magadha
327. g. pr.Kr. – Aleksandar Makedonski u Indiji
262. g. pr.Kr. – Ašoka, kralj dinastije Maurya prihvaća budizam
I. do III. st. – Kušansko carstvo
III. do VI. st. – Kraljevstvo Gupta – “zlatno doba umjetnosti“
VIII. st. – Muslimanski sultanati i carstva
1498. g. – Prvo pomorsko putovanje Europljana u Indiju (Vasco da Gama)
1526. – 1857. g. – Mogulsko carstvo
1757. – 1947. g. – Engleski kolonijalizam
1877. g. – Kraljica Viktorija proglašena indijskom caricom
1947. g. – Osnovana Republika Indija

Antropološki nalazi ukazuju na mediteranske, protoaustraloidne i mongoloidne etničke tipove što suge­rira neprestano miješanje rasa.

Oko 1700. g. pr.Kr. snaga dravidske civilizacije počinje slabiti, a duhovni ostaci njihove kulture ostat će sačuvani u temeljima kasnijeg džainizma.

Dravide od oko 1500. g. pr.Kr. postepeno potiskuju Arijci koji sa sobom donose novi civilizacijski impuls, uvode vedski sanskrt, a od oko 1000. g. pr.Kr. bilježimo i nalaze željeznih predmeta.

Špiljsko slikarstvo Bhimbetke: 

U području Madhya Pradesh nalazi se nekih sedam stotina arhe­oloških lokaliteta s osli­ka­nim pećinama i špiljama datiranim do 12000 godina starosti.

Među najpoznatijima je Bhimbetka čije ime potječe od mitološke asocijacije s Bhimom, jednim od Pandava iz epa Mahabharate.

Špilja Bhimbetka oslikana je motivima lova, plesa, rađanja djeteta, Sunca, konja, slona, goveda, zmije, pauna, bizona, leoparda, geometrijskih apstra­ktnih znakova.

Ova špilja ne bi bila toliko posebna da ne postoje određeni zajednički elementi s europskim špiljskim kulturama.

N. Kameswara Rao s Indijskog instituta za astro­fiziku u Bangaloreu povezuje svoja istraživanja iz 2005. g. s otkrićima europskih znanstvenika, poput npr. onih Michaela A. Rappengluecka.

Rappenglueck je suvremenim metodama istraživanja uspio povezati crteže na svodovima špilje Lascaux (17000 godina starosti, magdalenijanska kultura) sa slikama neba u točki proljetnog ekvinocija, ljetnog solsticija i za sada najstarijim otkrivenim prikazima Mjesečevog prolaska kroz zviježđa tijekom ciklusa od 28 dana.

U godinama koje slijede ova istraživanja tek treba potvrditi, a rezultati do kojih će se doći zasigurno će mijenjati naše predodžbe o povezanosti i međusobnim kontaktima takozvanih primitivnih prapovijesnih kultura.

Kraljevinu Magadhu sa snažnom administracijom, planskim gospodar­stvom i razvijenom cestovnom infrastrukturom osnovao je kralj Bimbisara u VI. st. pr.Kr.

Ova prva arijska kraljevina prostirala se od Bengalskog zaljeva prema unutrašnjosti, na područje današnje države Bihar.

Najveći dio indijskog potkontinenta ujedinit će u III. st. pr.Kr. kralj Ašoka iz dinastije Maurya, gorljivi zagovornik budizma, čija je vladavina ostala upamćena po mudrosti, samilosti i toleranciji, kao i gospodarskom, političkom i kulturnom uzletu.

Prema zapisima Plinija Starijeg, Ašoka je na svom dvoru ugošćavao veleposla­nike egipatskog vladara Ptolemeja II.

Prikaz lista svetog stabla bo ili pipala, pod kojim će prema legendi tisućama godina kasnije Sidharta Gautama postati Buddha ili Prosvijetljeni, pronalazimo podjednako u najstarijim sačuvanim gradovima Harappi i Mohenjo Daru, kao i u novijoj indijskoj povijesti.

Na slici otisak lista pipala pronađen u drevnoj Harappi.

Zlatnim dobom indijske kulture obično se smatra razdoblje dinastije Gupta (320. – 510. g.) tijekom kojega cvjetaju umjetnost, znanost, filozofija, pomorstvo, trgovina s okolnim zemlja­ma i zanatstvo.

Njihovo se carstvo da­nas smatra modelom klasične indijske civilizacije. Međutim, u V. st. započinju napadi Huna i osipanje carstva u ma­nje države, a ova politička, gospodarska i vojna rascjepkanost države olakšat će prodor muslimana.

Oni će se počevši od VIII. st. postupno širiti Indijom da bi vrhunac dosegli za vladavine mogulskih careva (1526. – 1857. g.).

Mogulsko je carstvo zauzimalo većinu Indijskog potkontinenta, a kraj mu je označio dolazak britanskih kolonizatora.

Ostaci Mohenjo Dara

OD ŠPILJA AJANTE DO KAMENE ČIPKE DILWARE

U Indiji gotovo na svakom kora­ku pronalazimo spomenike znanja i vještine indijskih graditelja.

Iako je teško razdijeliti osnovne elemente pojedinih stilova, možemo istaknuti da su najstariji hinduistički hramovi često isklesani iz jednog komada stijene, a kasniji piramidalni ili lagano šiljasti uvijek bogato ukrašavani likovima božanstava i prizorima iz njihova života.

Za budističku arhitekturu najznačajnije su stupe i vihare (samostani) te Ašokini stupovi ukrašenih kapitela.

Džainistički hramovi oživljavaju elemente drevnog dravidskog stila, a ukrašeni su mramorom i džainističkim idolima.

SVETI TEKSTOVI

Kulturno naslijeđe indijskih svetih tekstova neizmjerno je bogato – samo se u biblioteci Sarasvati Mahal u Thanjavuru nalazi 40000 tekstova na palminom lišću – a na tisuće ih je još neprevedeno.

Prema riječima starih brahmana, mnogi tekstovi su skriveni od očiju Zapadnjaka, a za gotovo sve davno su izgubljeni ključevi tumačenja!

Pečatnjaci Mohenjo Dara: Postoji nekoliko astronomskih interpreta­cija pečatnjaka i, iako je osnovna ideja ista, svaki je od znanstvenika razrađuje na svoj način.

Za pečatnjak oznake M-304 (na slici) smatra se da njegov središnji rogati lik predsta­vlja Prajapati Brahmu ili Gospodara godine, okruženog s četiri životinje koje označavaju najvažnije nebeske točke: slonom (jesenski ekvinocij), govedom (proljetni ekvinocij), tigrom (ljetni solsticij) i nosorogom ili veprom (zimski solsticij).

No, od onoga što imamo, što smo više ili manje dobro preveli na europske jezike i što djelomično razumijemo, svakako treba istaknuti Vede koje predstavljaju osnovu najstarijeg zabilježenog oblika brahmanizma.

Nepoznate su starosti, a nastale su na staroindijskom vedskom jeziku iz kojeg će se kasnije razviti sanskrt. Očuvale su se usmenom predajom, a u pismenom obliku zabilježile oko 2000 g. pr.Kr.

U prijevodu sa sanskrta označavaju sveto znanje ili nauk, a dijele se na četiri osnovne zbirke tekstova: Rgvedu, Samavedu, Yajurvedu i Atharvavedu.

U nabrajanju tekstova često se kao samostalni tekstovi ističu Upanišade, no također se radi o dijelu vedskog književnog korpusa.

Aleksandar Veliki – spona između Istoka i Zapada

U VI. st. pr.Kr. Darije započinje dvostoljetno perzij­sko osvajanje Indije, a prekinut će ga Aleksandar Makedonski čijim je prodorom 327. g. pr.Kr. ­otvoren put helenističkim kulturnim utjecajima.

Osnovana su brojna grčka naselja, a stari indijski grad Gandhara postaje važno središte trgovačke razmjene, ali i ostalih kulturnih utjecaja s Mediterana.

Na slici vidimo utjecaj helenizma na indijsku umjetnost.

Od ostalih indijskih književnih dragulja spomenimo velike epove Mahabharatu i Ramayanu.

Maha­bharata je zbornik u kojem osim moralno-psihološke priče o bitci na polju Kurukšetri između vojske Pandava i Kurava, pronalazimo zna­nja iz astronomije, učenje o yugama i naraštajima, priče o bogovima.

Najpoznatija je svakako Bhagavad-Gita ili Pjesma uzvišenoga u kojemu Krišna prenosi mladom Arjuni osnovna učenja indijske filozofije o životu i smrti, kotaču samsare i oslobođenju iz njega, iluzornosti svijeta materije, ­reinkarnaciji i vječnom životu, kastama i njihovim dužnostima. Ramayana je ep o kraljeviću Rami koji nakon progonstva i brojnih nezgoda uspijeva vratiti kraljevstvo.

“Prava yoga isključuje svaku pa­tnju, svaku muku, i takvo sjedi­njenje postići će samo onaj koji umjeren je uvijek u spava­nju i u jelu, zabavi i mirovanju: onaj, koji sve što radi, čini baš u pravoj mjeri.

Kad je misli nad­vladao, i u sebi se sabrao… onda se za njega kaže: usklađen je – yogom spregnut.”

Bhagavad-Gita

Od svetih tekstova budističkog kanona pre­ostali su ulomci zbirke djela pod zajedničkim naslovom Tipitaka ili Tri košare nazvana tako jer se sastoji od tri osnovna dijela: Vinayapitaka (Košara redovničke di­scipline), Sotrapitaka (Košara poučnih razgovora) i Abhidharmapitaka (Košara razmatranja o nauci), čiji je dio i poznata Dhammapada.

Kralj Ašoka

U indijskoj budističkoj književnosti postoje mnoge legende o kralju Ašoki.

Jedna od njih kaže da je kralj, uvidjevši što je učinio u jednom od svojih krvavih vojnih pohoda, odlučio zauvijek pro­mijeniti način vladavine te se odrekao osvajanja i preobratio na budizam.

Slao je budističke misionare i izvan Indije da šire Buddhino učenje, a po čitavom carstvu dao izgraditi oko 84 000 ispisanih stupova visine do 20 m, najčešće okrunjenih lavljim kapitelima.

Tekst na stupovima obično bi započinjao riječima: “Kralj blizak bogovima izriče proglas ministrima gradskih uprava.”

Ašokini proglasi pisani su na jeziku pra­krti: “Poštovanje prema majci i ocu je dobro; velikodušnost prema prijateljima, poznanicima, rodbini, brahmanima i asketima je dobra; ne ubijati živa bića je dobro; umjerenost u trošenju i umje­renost u štednji je dobra.“… “Činiti dobro je teško.

Uistinu, lako je činiti zlo.“… “Onaj tko slavi svoju vlastitu religiju, a proklinje tuđe … samo joj čini štetu. Zato je kontakt (između religija) dobar. Trebali bi slušati i poštivati učenja o kojima svjedoče drugi.“

TISUĆLJETNA SVEUČILIŠTA I NJIHOVI UČENICI

Među najpoznatijim sačuvanim ostacima indijskih sveučilišnih gradova su Taksila i Nalanda.

Vrata ovih sveučilišta bila su otvorena svima bez obzira na dob, spol, vjeroispovijest ili klasnu pripadnost.

Jedino što je bilo potrebno bilo je poznavanje sanskrta i prolazak na usmenom prijemnom ispitu!

Špilje-hramovi Ajante urezane u stijeni najpoznatije su po freskama s prizorima iz života Buddhe. Datirane su u II. st., iako tradicionalni tekstovi spominju daleko veću starost.

Na slici je prikaz Bodhisattve s lotosom u ruci.

Prema budističkoj filozofiji Bodhisattva je biće koje će u jednoj ili nekoliko inkarnacija postati Veliki Buddha.

Umjesto da odabere zasluženi odmor nirvane, Bodhisattva se vraća u samsarički krug života i smrti kako bi pomagao svim bićima koja pate, do posljednjeg.

Tradicionalni tekstovi spominju i brojne podzemne hodnike i labirinte kojima su hramovi bili spojeni.

Zabilježeno je do sada ukupno 1200 hramova urezanih u stijeni i jedino što možemo reći je da ne znamo sa sigurnošću tko ih je i kako gradio.

Ostaci sveučilišta u Nalandi, pokraj Patne, glavnog grada indijske države Bihar koja graniči s Nepalom.

Složenost sanskrtskog jezika i slojevitost vedskog učenja te poteškoće u razumijevanju sanskrtskih svetih tekstova najbolje se očituju u imenima dva na prvi pogled ista pojma, čije značenje razlikuje tek naglasak na posljednjem glasu “a“.

To su brahma i Brahmã. Brahma (srednji rod) ili brahman (skt. brh – širiti se) označava jednu stvarnost, transcendentni apsolut, neosobno, vrhovno i nespoznatljivo počelo univerzuma iz čije biti sve emanira i u koju se vraća, koje je nerođeno, bez početka i kraja.

Za razliku od toga, Brahmã je član trojstva Brahmã-Višnu-Šiva, jedna od periodičkih manifestacija brahmana.

On je stvoritelj, oživljujuća, aktivna i muška snaga prirode.

Na početku svakog velikog ciklusa života Brahmã se širi i postaje univerzum istkan iz niti njegove vlastite supstancije. Brahmã je prijenosnik brahmana.

Brahmã se tradicionalno prikazuje sa četiri glave od kojih svaka izgovara riječi jedne od četiri Veda.

Obično se prikazuje na božanskom labudu.

“Mudri kažu da je snaga ogromna u osjetilima, ali da je u čovjeku ipak jača snaga duha, a od ove snage duha još je jača moć budnosti.

Tko je jači od tog svega, taj je vrhovni nad svima! … moraš sobom samim ukrotiti samog sebe!”

Bhagavad-Gita

U Nalandi i Taksili izučavali su se sveti tekstovi, yoga, medicina, astronomija, astrologija, gramatika, logika, matematika, fizika, biološke i druge znanosti.

Džainistički hramovi Dilware u Rajastanu, potječu iz XI. do XIII. stoljeća i poznati su po predivno obrađenom bijelom mramoru.

Džainizam se u Indiji razvija kad i budizam, u VI. st. pr.Kr., kao reakcija na iskrivljavanje izvornih učenja brahmanizma.

Glavno obilježje džainizma je nastojanje za oslobođenjem od ciklusa rođenja i smrti putem prakticiranja vrlina, prvenstveno suosjećanja sa svim živim bićima i nepovređivanja drugih bića (ahimsa).

“Nikad, stvarno, u prošlosti
Nije bilo takvo vrijeme
U kom nismo postojali
Ja, ti i ta djeca ljudska -…
Kao tijela svog stanovnik
Čovjek u njem proživljava
Djetinjstvo, …, starost i smrt
Pa kad svršivši tako život
Prelazi u drugo tijelo.
Tko je mudar i postojan,
U svom duhu, taj to zna
Te se stoga ne žalosti.”

Bhagavad-Gita

Nalanda, ili u prijevodu “Mjesto koje daruje lotos”, je tijekom 1700 godina, od V. st. pr.Kr. pa sve do XII. stoljeća primala i učitelje i učenike iz udaljenih krajeva poput Japana, Tibeta, Koreje, Sumatre i Europe, a na vrhuncu razvoja imala je 10000 učenika i 1500 učitelja.

Primjerice, kineski dvorski učenjak Hiuen Tsang je na zahtjev cara T’ai Tsunga u Nalandi proveo pet godina istražujući budizam i brahmanizam, a pri povratku u Kinu sa sobom je ponio stotinjak sanskrtskih djela koja je do kraja života prevodio na kineski jezik.

Taksila je također osnovana u V. st. pr.Kr., no za učenike je ovo sveučilište bilo otvoreno “samo“ sedam stoljeća.

Na Zapadu je poznata po tome što je ondje 326. g. pr.Kr. boravio Aleksandar Makedonski upoznavši se djelomično s učenjima Istoka.

Vjeruje se, također, da su učenici ovog sveučilišta bili i oni koji će kasnije Tibetom širiti učenja mahayana budizma iz kojeg će se postepeno razviti tibetanski lamaizam.

Iz Nalande, Taksile i ostalih sveučilišta potjecali su budući vladari, poput Ašoke, ili njihovi politički savjetnici, kao Kautilya, liječnici, astronomi poput Aryabhate, arhitekti i mnogi znani i neznani koji su stvarali djela od kojih nam zastaje dah.

Ime boga Šive u prijevodu sa sanskrta znači “blagi”, “milostivi”. Uz Brahmu i Višnua on je treći član troj­stva – razaratelj svijeta i uništavatelj neznanja.

Onaj koji razara stare istrošene oblike kako bi ­oslobodio prostor za nove.

Konark je hram posvećen bogu Sunca ili Suryi. Prema povijesnim bilješkama izgradio ga je u XIII. st. kralj Narasimha Deva, a prema legendi Samba, sin Krišne, u čast boga Sunca koji ga je izliječio od gube.

Orijentiran u pravcu istok-zapad, sagrađen je u obliku ogromnih kola boga Sunca s 24 kotača koja vuče sedam konja.

Hram je ponovno otkriven u kasnom XIX. stoljeću.Hramovi Navagraha – hramovi posvećeni devet osnovnih planeta hinduske astro­logije.

Na simboličkim prikazima u Konarku svaki od planeta nosi svoje atribute: Sunce (drži lotose, upravlja kočijom sa sedam konja), Mjesec (jaše labuda), Mars (drži sječivo), Merkur (sjedi na lotosu, drži luk i strijelu), Jupiter (sjedi na žabi ili lubanji), Venera (slijepa na jedno oko), Saturn (jaše na kornjači i drži prut), Mjesečevi čvorovi Rahu (uspinjući – lik čudovišta) i Ketu (padajući – drži zmiju i mač).

U Mahabharati razgovaraju kralj Yudhišthira i bog smrti Yama. Yama upita kralja:

“Što kad odbaciš, svi te zavole?
Što kad odbaciš, ne požališ?
Što kad odbaciš, postaneš bogat?
Što kad odbaciš, postaneš
sretan?“

I kralj odgovara: “Kad odbaciš ponos, svi te zavole. Kad odbaciš gnjev, ne požališ.
Kad želje odbaciš, postaneš bogat, a kad odbaciš lakomost, postaneš sretan.“

Ganeša, jedno od najštovanijih i lako prepoznatljivih indijskih božanstava.

On je bog početaka, zapreka i njihovih svladavanja te kasnije bog učenosti i zaštitnik umjetnosti i znanosti.

Poput grčkih muza, zaziva se prije poduzimanja kakvog posla.

Ganeša se kao božanstvo javlja u razdoblju Gupta.

Posvećeni su mu mnogi hramovi i svetkovine.

Danas se općenito prihvaća da je Indija majka nekoliko matematičkih koncepata – uključujući nulu, decimalni sustav, algebru, algoritam, korijen, tzv.

Pitagorin poučak i trigonometriju.

Najstarije astronomske podatke pronalazimo u Vedama.

Poznato nam je da su Indijci izračunavali pomrčine Sunca i Mjeseca, razrađivali teorije o sili gravitacije, poznavali heliocentričan sustav i točan raspored planeta Sunčevog sustava. Sunce su smatrali zvijezdom, a godinu odredili na 365,25635656 dana.

Agni je bog Vatre.

Predstavlja božansku bit ili nebesku vatru prisutnu u svakom atomu univerzuma.

U hinduističkim hramovima vatri se dvaput dnevno, prije izlaska i nakon zalaska Sunca, prinosila žrtva u mlijeku, ulju i zobenoj kaši.

Indijci su dobro poznavali tijelo i energije koje ga prožimaju i povezuju sa čitavim univerzumom. Poznavali su ideju elementarne čestice atoma.

Djelo iz medicine koje je sastavio Charaka, sakupivši najveći dio dotadašnjeg znanja iz fiziologije, embriologije, imunologije i liječništva, prevodilo se na strane jezike, među ostalim latinski i arapski, i više od dvije tisuće godina bilo jedan od osnovnih medicinskih udžbenika.

Krišna je osma od deset inkarnacija boga Višnua.

Najpoznatiji je kao božanski savjetnik mladog ratnika Arjune u spjevu Bhagavat-Gita.

Omiljeni je lik indijske srednjovjekovne epske i lirske poezije u kojoj se javlja kao zaštitnik ljudi.

BUDDHA – SVJETLO ISTOKA

Budizam se u Indiji javlja u VI. st. pr.Kr., a gotovo u potpunosti nestaje prodorom muslimanskih osvajača i uništavanjem budističkih sveučilišta.

Buddha je za života osnovao redovničku zajednicu, sanghu, koja je živjela po pravilima navedenim u Vinayapitaki.

Svoje je učenike podučavao Srednjem plemenitom putu ili putu umjerenosti čije su karakteri­stike duhovna disciplina, moralnost i umjerenost.

Smatrao je da se čovjek treba kloniti krajnosti jer do oslobođenja od patnje ne vode niti pretjerani asketizam niti bezgranična tjelesna zadovoljstva.

Onaj tko se opredijelio za život duha, kaže Buddha, neka se kloni dvije kraj­nosti: života posvećenog prekomjernim zadovoljstvima, jer on je neplemenit i beskoristan, ali i života izloženog pretjera­nom trapljenju, jer on je nedostojan čovjeka i jednako tako beskoristan na putu oslobođenja od patnje.

Surya, bog Sunca i svjedok ljudske karme, darovatelj života.

Svi drevni panteoni imali su božanstvo povezano sa Suncem, međutim štovala se duhovna snaga ili biće Sunca ponad nebeskog tijela koje je tek njegov fizički odraz.

U Indiji mu je posvećeno nekoliko hramova od kojih je najpoznatiji hram Konark u gradu Konarku na obali Bengalskog zaljeva.

“Kao što lotosov cvijet može izrasti na gomili smeća kraj puta, cvjetajući i šireći svoj čisti miris koji raduje dušu, tako i među slijepim mnoštvom sja čista svje­tlost mudrosti učenika koji slijedi Buddhu, jedinog koji je zaista probuđen.”

Dhammapada

Friedrich Max Müller (1823. – 1900. g.), orijentalist i mitolog, najpoznatiji je kao urednik izdanja Svete knjige Istoka koje obuhvaća 50 svezaka engleskih prijevoda svetih tekstova hindu­izma, budizma, taoizma, konfucijanizma, zoroastrizma, džainizma i islama.

Max Müller je jedan od utemeljitelja europskih studija indologije i prvi profesor Katedre za komparativnu religiju oksfordskog sveučilišta.

Bio je vrsni poznavatelj latinskog, grčkog, arapskog, perzij­skog te sanskrta kojeg je učio kod prvog sistematičara indoeuropskih jezika, Franza Boppa.

Za potrebe filozofa Friedricha Shellinga preveo je Upanišade, a veliki orijentalist Eugene Burnouf potaknuo ga je na prijevod Rgvede.

Isticao je važnost komparativnog istraživanja religija. je onemogućuje iskrivljavanje osnovnih religijskih ideja zbog nedovoljnog znanja ili osobnih predrasuda povjesničara, važnost pronicanja u bit religijskih ideja, te naglašavao potrebu ispravnog shvaćanja animalnih i biljnih simbola u starim kulturama.

Smatrao je da iako se indoarijski bogovi pojavljuju pod različitim imenima (primjerice, Zeus i Jupiter, dyaus pita – deus pater, lat.), svi oni imaju zajednički korijen koji je dyaus, a prevodi se kao zračenje, sjaj.

Poput Nietzschea, i Max Müller smatra da slabljenjem izvornog religijskog impulsa dolazi do personifikacije bogova, odnosno njihovog poprimanja ljudskih karakteristika.

Yama, kralj i sudac pokojnika u Rgvedi, najčešće prikazivan kako jaše bivola u crvenoj i zelenoj odjeći. Čuvar je zapisa ljudskih djela, misli i emocija tijekom života.

Odgovara gr­č­kom Hadu i rimskom Plutonu.

Višnu, drugi član brahmanističkog trojstva Brahmã-Višnu-Šiva je održavatelj univerzuma, utjelovljenje milosti i dobrote. Njegov simbol je čakra (krug, kotač).

Višnu je izvor lanca deset utjelovljenja ili avatara: Matsye (Ribe), Kurme (Kornjače), Varahe (Vepra), Narasimhe (Čovjeka-lava), Vamane (Patuljka), Parasu-rame (heroja Rame sa sjekirom), Rama-chandre (heroja iz Ramayane), Krišne, Gautame Buddhe i naposljetku Kalkija, avatara koji će se pojaviti na kraju ovog našeg doba koje Indijci zovu Kali yuga.

Prema riječima Krišne, avatari se pojavljuju kada svijetom zavlada nepravda kako bi ponovno obnovili pravdu i red, kako bi čovječanstvu prenijeli poruku jedinstva, ljubavi i mudrosti.

Priča o uljanici

Buddha je često volio govoriti noću. Ljudi bi u tim prilikama donosili uljanice i stavljali ih pred učitelja.

S vremenom su se počeli nadmetati tko će donijeti veću, ljepšu, raskošniju uljanicu.

Jednom prilikom Buddha je svoj noćni govor trebao održati u nekom selu.

Ljudi su se nestrpljivo pripremali za taj svečani trenutak. Među njima, bila je i jedna starica. Bila je toliko siromašna da nije imala uljanicu, a nitko joj je nije htio dati. Zato je odlučila prodati jedinu vrijednost koju je imala – amajliju koju je dobila još od svoje majke.

Za novac koji je dobila mogla je kupiti sasvim malu uljanicu i malo ulja. Usprkos tome, starica ju je sretna upalila i stavila je među ostale, velike, ukrašene i raskošne. Njezino svjetlo u toj gomili luči gotovo da se nije ni primijetilo.

Ali, kad je Buddha počeo govoriti, podigao se strašan vjetar i započela oluja, a mnoštvo se razbježalo.

Sve svjetiljke su se pogasile osim jedne – staričine.

Kad je oluja prestala, a ljudi se vratili, Buddha im reče: “Sve vaše svjetiljke grije obično ulje i zato su se pogasile.

Samo ovu malu uljanicu hrani snaga ljubavi i žrtve koju je ova žena ulila u nju.

Dok ta ljubav traje, dok žrtva traje, plamen će gorjeti i niti jedna oluja ga neće ugasiti. I dok god na svijetu postoji ijedan ovakav čovjek, nada nije izgubljena.”

 Priče iz budizma

Dharmačakra (na sanskrtu: “kotač nauka”) je simbol Buddhina učenja, a prikazuje se kao kotač s osam žbica koje predstavljaju osmerostruki plemeniti put.

Autor: Ivančica Krivdić

http://nova-akropola.hr

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!

 

  TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!

Prijave i info:

Maja Cvjetanović Laboš

majalabos@gmail.com

 098/953 7245

Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!

(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i  putem skype-a!)

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
 https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook