U Nalandi i Taksili izučavali su se sveti tekstovi, yoga, medicina, astronomija, astrologija, gramatika, logika, matematika, fizika, biološke i druge znanosti.
Džainistički hramovi Dilware u Rajastanu, potječu iz XI. do XIII. stoljeća i poznati su po predivno obrađenom bijelom mramoru. Džainizam se u Indiji razvija kad i budizam, u VI. st. pr.Kr., kao reakcija na iskrivljavanje izvornih učenja brahmanizma. Glavno obilježje džainizma je nastojanje za oslobođenjem od ciklusa rođenja i smrti putem prakticiranja vrlina, prvenstveno suosjećanja sa svim živim bićima i nepovređivanja drugih bića (ahimsa).
“Nikad, stvarno, u prošlosti
Nije bilo takvo vrijeme
U kom nismo postojali
Ja, ti i ta djeca ljudska -…
Kao tijela svog stanovnik
Čovjek u njem proživljava
Djetinjstvo, …, starost i smrt
Pa kad svršivši tako život
Prelazi u drugo tijelo.
Tko je mudar i postojan,
U svom duhu, taj to zna
Te se stoga ne žalosti.”
Bhagavad-Gita
Nalanda, ili u prijevodu “Mjesto koje daruje lotos”, je tijekom 1700 godina, od V. st. pr.Kr. pa sve do XII. stoljeća primala i učitelje i učenike iz udaljenih krajeva poput Japana, Tibeta, Koreje, Sumatre i Europe, a na vrhuncu razvoja imala je 10000 učenika i 1500 učitelja.
Primjerice, kineski dvorski učenjak Hiuen Tsang je na zahtjev cara T’ai Tsunga u Nalandi proveo pet godina istražujući budizam i brahmanizam, a pri povratku u Kinu sa sobom je ponio stotinjak sanskrtskih djela koja je do kraja života prevodio na kineski jezik.
Taksila je također osnovana u V. st. pr.Kr., no za učenike je ovo sveučilište bilo otvoreno “samo“ sedam stoljeća.
Na Zapadu je poznata po tome što je ondje 326. g. pr.Kr. boravio Aleksandar Makedonski upoznavši se djelomično s učenjima Istoka.
Vjeruje se, također, da su učenici ovog sveučilišta bili i oni koji će kasnije Tibetom širiti učenja mahayana budizma iz kojeg će se postepeno razviti tibetanski lamaizam.
Iz Nalande, Taksile i ostalih sveučilišta potjecali su budući vladari, poput Ašoke, ili njihovi politički savjetnici, kao Kautilya, liječnici, astronomi poput Aryabhate, arhitekti i mnogi znani i neznani koji su stvarali djela od kojih nam zastaje dah.
Ime boga Šive u prijevodu sa sanskrta znači
Konark je hram posvećen bogu Sunca ili Suryi.
Prema povijesnim bilješkama izgradio ga je u XIII. st. kralj Narasimha Deva, a prema legendi Samba, sin Krišne, u čast boga Sunca koji ga je izliječio od gube. Orijentiran u pravcu istok-zapad, sagrađen je u obliku ogromnih kola boga Sunca s 24 kotača koja vuče sedam konja. Hram je ponovno otkriven u kasnom XIX. stoljeću.Hramovi Navagraha – hramovi posvećeni devet osnovnih planeta hinduske astrologije. Na simboličkim prikazima u Konarku svaki od planeta nosi svoje atribute: Sunce (drži lotose, upravlja kočijom sa sedam konja), Mjesec (jaše labuda), Mars (drži sječivo), Merkur (sjedi na lotosu, drži luk i strijelu), Jupiter (sjedi na žabi ili lubanji), Venera (slijepa na jedno oko), Saturn (jaše na kornjači i drži prut), Mjesečevi čvorovi Rahu (uspinjući – lik čudovišta) i Ketu (padajući – drži zmiju i mač).
U Mahabharati razgovaraju kralj Yudhišthira i bog smrti Yama. Yama upita kralja:
“Što kad odbaciš, svi te zavole?
Što kad odbaciš, ne požališ?
Što kad odbaciš, postaneš bogat?
Što kad odbaciš, postaneš
sretan?“
I kralj odgovara: “Kad odbaciš ponos, svi te zavole. Kad odbaciš gnjev, ne požališ.
Kad želje odbaciš, postaneš bogat, a kad odbaciš lakomost, postaneš sretan.“
Ganeša, jedno od najštovanijih i lako prepoznatljivih indijskih božanstava.
On je bog početaka, zapreka i njihovih svladavanja te kasnije bog učenosti i zaštitnik umjetnosti i znanosti.
Poput grčkih muza, zaziva se prije poduzimanja kakvog posla.
Ganeša se kao božanstvo javlja u razdoblju Gupta.
Posvećeni su mu mnogi hramovi i svetkovine.
Danas se općenito prihvaća da je Indija majka nekoliko matematičkih koncepata – uključujući nulu, decimalni sustav, algebru, algoritam, korijen, tzv. Pitagorin poučak i trigonometriju.
Najstarije astronomske podatke pronalazimo u Vedama.
Poznato nam je da su Indijci izračunavali pomrčine Sunca i Mjeseca, razrađivali teorije o sili gravitacije, poznavali heliocentričan sustav i točan raspored planeta Sunčevog sustava.
Sunce su smatrali zvijezdom, a godinu odredili na 365,25635656 dana.
Agni je bog Vatre.
Predstavlja božansku bit ili nebesku vatru prisutnu u svakom atomu univerzuma.
U hinduističkim hramovima vatri se dvaput dnevno, prije izlaska i nakon zalaska Sunca, prinosila žrtva u mlijeku, ulju i zobenoj kaši.
Indijci su dobro poznavali tijelo i energije koje ga prožimaju i povezuju sa čitavim univerzumom.
Poznavali su ideju elementarne čestice atoma.
Djelo iz medicine koje je sastavio Charaka, sakupivši najveći dio dotadašnjeg znanja iz fiziologije, embriologije, imunologije i liječništva, prevodilo se na strane jezike, među ostalim latinski i arapski, i više od dvije tisuće godina bilo jedan od osnovnih medicinskih udžbenika.
Krišna je osma od deset inkarnacija boga Višnua.
Najpoznatiji je kao božanski savjetnik mladog ratnika Arjune u spjevu Bhagavat-Gita.
Omiljeni je lik indijske srednjovjekovne epske i lirske poezije u kojoj se javlja kao zaštitnik ljudi.
BUDDHA – SVJETLO ISTOKA
Budizam se u Indiji javlja u VI. st. pr.Kr., a gotovo u potpunosti nestaje prodorom muslimanskih osvajača i uništavanjem budističkih sveučilišta.
Buddha je za života osnovao redovničku zajednicu, sanghu, koja je živjela po pravilima navedenim u Vinayapitaki.
Svoje je učenike podučavao Srednjem plemenitom putu ili putu umjerenosti čije su karakteristike duhovna disciplina, moralnost i umjerenost.
Smatrao je da se čovjek treba kloniti krajnosti jer do oslobođenja od patnje ne vode niti pretjerani asketizam niti bezgranična tjelesna zadovoljstva.
Onaj tko se opredijelio za život duha, kaže Buddha, neka se kloni dvije krajnosti: života posvećenog prekomjernim zadovoljstvima, jer on je neplemenit i beskoristan, ali i života izloženog pretjeranom trapljenju, jer on je nedostojan čovjeka i jednako tako beskoristan na putu oslobođenja od patnje.
Surya, bog Sunca i svjedok ljudske karme, darovatelj života.
Svi drevni panteoni imali su božanstvo povezano sa Suncem, međutim štovala se duhovna snaga ili biće Sunca ponad nebeskog tijela koje je tek njegov fizički odraz. U Indiji mu je posvećeno nekoliko hramova od kojih je najpoznatiji hram Konark u gradu Konarku na obali Bengalskog zaljeva.
Surya, bog Sunca i svjedok ljudske karme, darovatelj života. Svi drevni panteoni imali su božanstvo povezano sa Suncem, međutim štovala se duhovna snaga ili biće Sunca ponad nebeskog tijela koje je tek njegov fizički odraz. U Indiji mu je posvećeno nekoliko hramova od kojih je najpoznatiji hram Konark u gradu Konarku na obali Bengalskog zaljeva.
“Kao što lotosov cvijet može izrasti na gomili smeća kraj puta, cvjetajući i šireći svoj čisti miris koji raduje dušu, tako i među slijepim mnoštvom sja čista svjetlost mudrosti učenika koji slijedi Buddhu, jedinog koji je zaista probuđen.”Dhammapada
Yama, kralj i sudac pokojnika u Rgvedi, najčešće prikazivan kako jaše bivola u crvenoj i zelenoj odjeći. Čuvar je zapisa ljudskih djela, misli i emocija tijekom života. Odgovara grčkom Hadu i rimskom Plutonu.
Yama, kralj i sudac pokojnika u Rgvedi, najčešće prikazivan kako jaše bivola u crvenoj i zelenoj odjeći. Čuvar je zapisa ljudskih djela, misli i emocija tijekom života. Odgovara grčkom Hadu i rimskom Plutonu.
Friedrich Max Müller (1823. – 1900. g.), orijentalist i mitolog, najpoznatiji je kao urednik izdanja Svete knjige Istoka koje obuhvaća 50 svezaka engleskih prijevoda svetih tekstova hinduizma, budizma, taoizma, konfucijanizma, zoroastrizma, džainizma i islama.
Max Müller je jedan od utemeljitelja europskih studija indologije i prvi profesor Katedre za komparativnu religiju oksfordskog sveučilišta.
Bio je vrsni poznavatelj latinskog, grčkog, arapskog, perzijskog te sanskrta kojeg je učio kod prvog sistematičara indoeuropskih jezika, Franza Boppa.
Za potrebe filozofa Friedricha Shellinga preveo je Upanišade, a veliki orijentalist Eugene Burnouf potaknuo ga je na prijevod Rgvede. Isticao je važnost komparativnog istraživanja religija, jer onemogućuje iskrivljavanje osnovnih religijskih ideja zbog nedovoljnog znanja ili osobnih predrasuda povjesničara, važnost pronicanja u bit religijskih ideja, te naglašavao potrebu ispravnog shvaćanja animalnih i biljnih simbola u starim kulturama.
Smatrao je da iako se indoarijski bogovi pojavljuju pod različitim imenima (primjerice, Zeus i Jupiter, dyaus pita – deus pater, lat.), svi oni imaju zajednički korijen koji je dyaus, a prevodi se kao zračenje, sjaj.
Poput Nietzschea, i Max Müller smatra da slabljenjem izvornog religijskog impulsa dolazi do personifikacije bogova, odnosno njihovog poprimanja ljudskih karakteristika.
Višnu, drugi član brahmanističkog trojstva Brahmã-Višnu-Šiva je održavatelj univerzuma, utjelovljenje milosti i dobrote.
Njegov simbol je čakra (krug, kotač).
Višnu je izvor lanca deset utjelovljenja ili avatara: Matsye (Ribe), Kurme (Kornjače), Varahe (Vepra), Narasimhe (Čovjeka-lava), Vamane (Patuljka), Parasu-rame (heroja Rame sa sjekirom), Rama-chandre (heroja iz Ramayane), Krišne, Gautame Buddhe i naposljetku Kalkija, avatara koji će se pojaviti na kraju ovog našeg doba koje Indijci zovu Kali yuga.
Prema riječima Krišne, avatari se pojavljuju kada svijetom zavlada nepravda kako bi ponovno obnovili pravdu i red, kako bi čovječanstvu prenijeli poruku jedinstva, ljubavi i mudrosti.
Buddha
Priča o uljanici
Buddha je često volio govoriti noću.
Ljudi bi u tim prilikama donosili uljanice i stavljali ih pred učitelja.
S vremenom su se počeli nadmetati tko će donijeti veću, ljepšu, raskošniju uljanicu.
Jednom prilikom Buddha je svoj noćni govor trebao održati u nekom selu.
Ljudi su se nestrpljivo pripremali za taj svečani trenutak.
Među njima, bila je i jedna starica.
Bila je toliko siromašna da nije imala uljanicu, a nitko joj je nije htio dati.
Zato je odlučila prodati jedinu vrijednost koju je imala – amajliju koju je dobila još od svoje majke.
Za novac koji je dobila mogla je kupiti sasvim malu uljanicu i malo ulja.
Usprkos tome, starica ju je sretna upalila i stavila je među ostale, velike, ukrašene i raskošne.
Njezino svjetlo u toj gomili luči gotovo da se nije ni primijetilo.
Ali, kad je Buddha počeo govoriti, podigao se strašan vjetar i započela oluja, a mnoštvo se razbježalo.
Sve svjetiljke su se pogasile osim jedne – staričine.
Kad je oluja prestala, a ljudi se vratili, Buddha im reče: “Sve vaše svjetiljke grije obično ulje i zato su se pogasile.
Samo ovu malu uljanicu hrani snaga ljubavi i žrtve koju je ova žena ulila u nju.
Dok ta ljubav traje, dok žrtva traje, plamen će gorjeti i niti jedna oluja ga neće ugasiti.
I dok god na svijetu postoji ijedan ovakav čovjek, nada nije izgubljena.” Priče iz budizma
Dharmačakra (na sanskrtu: “kotač nauka”) je simbol Buddhina učenja, a prikazuje se kao kotač s osam žbica koje predstavljaju osmerostruki plemeniti put.
Dharmačakra (na sanskrtu: “kotač nauka”) je simbol Buddhina učenja, a prikazuje se kao kotač s osam žbica koje predstavljaju osmerostruki plemeniti put.
.Autor: Ivančica Krivdić
bglavac
irida
edin.kecanovic
