SVETI TEKSTOVI
Kulturno naslijeđe indijskih svetih tekstova neizmjerno je bogato – samo se u biblioteci Sarasvati Mahal u Thanjavuru nalazi 40000 tekstova na palminom lišću – a na tisuće ih je još neprevedeno.
Prema riječima starih brahmana, mnogi tekstovi su skriveni od očiju Zapadnjaka, a za gotovo sve davno su izgubljeni ključevi tumačenja!
Pečatnjaci Mohenjo Dara: Postoji nekoliko astronomskih interpretacija pečatnjaka i, iako je osnovna ideja ista, svaki je od znanstvenika razrađuje na svoj način.
Za pečatnjak oznake M-304 (na slici) smatra se da njegov središnji rogati lik predstavlja Prajapati Brahmu ili Gospodara godine, okruženog s četiri životinje koje označavaju najvažnije nebeske točke: slonom (jesenski ekvinocij), govedom (proljetni ekvinocij), tigrom (ljetni solsticij) i nosorogom ili veprom (zimski solsticij).
No, od onoga što imamo, što smo više ili manje dobro preveli na europske jezike i što djelomično razumijemo, svakako treba istaknuti Vede koje predstavljaju osnovu najstarijeg zabilježenog oblika brahmanizma.
Nepoznate su starosti, a nastale su na staroindijskom vedskom jeziku iz kojeg će se kasnije razviti sanskrt.
Očuvale su se usmenom predajom, a u pismenom obliku zabilježile oko 2000 g. pr.Kr.
U prijevodu sa sanskrta označavaju sveto znanje ili nauk, a dijele se na četiri osnovne zbirke tekstova: Rgvedu, Samavedu, Yajurvedu i Atharvavedu.
U nabrajanju tekstova često se kao samostalni tekstovi ističu Upanišade, no također se radi o dijelu vedskog književnog korpusa.
Aleksandar Veliki – spona između Istoka i Zapada
U VI. st. pr.Kr. Darije započinje dvostoljetno perzijsko osvajanje Indije, a prekinut će ga Aleksandar Makedonski čijim je prodorom 327. g. pr.Kr. otvoren put helenističkim kulturnim utjecajima.
Osnovana su brojna grčka naselja, a stari indijski grad Gandhara postaje važno središte trgovačke razmjene, ali i ostalih kulturnih utjecaja s Mediterana.
Na slici vidimo utjecaj helenizma na indijsku umjetnost.
Od ostalih indijskih književnih dragulja spomenimo velike epove Mahabharatu i Ramayanu.
Mahabharata je zbornik u kojem osim moralno-psihološke priče o bitci na polju Kurukšetri između vojske Pandava i Kurava, pronalazimo znanja iz astronomije, učenje o yugama i naraštajima, priče o bogovima.
Najpoznatija je svakako Bhagavad-Gita ili Pjesma uzvišenoga u kojemu Krišna prenosi mladom Arjuni osnovna učenja indijske filozofije o životu i smrti, kotaču samsare i oslobođenju iz njega, iluzornosti svijeta materije, reinkarnaciji i vječnom životu, kastama i njihovim dužnostima.
Ramayana je ep o kraljeviću Rami koji nakon progonstva i brojnih nezgoda uspijeva vratiti kraljevstvo.
“Prava yoga isključuje svaku patnju, svaku muku, i takvo sjedinjenje postići će samo onaj koji umjeren je uvijek u spavanju i u jelu, zabavi i mirovanju: onaj, koji sve što radi, čini baš u pravoj mjeri.
Kad je misli nadvladao, i u sebi se sabrao… onda se za njega kaže: usklađen je – yogom spregnut.”
Bhagavad-Gita
Od svetih tekstova budističkog kanona preostali su ulomci zbirke djela pod zajedničkim naslovom Tipitaka ili Tri košare nazvana tako jer se sastoji od tri osnovna dijela: Vinayapitaka (Košara redovničke discipline), Sotrapitaka (Košara poučnih razgovora) i Abhidharmapitaka (Košara razmatranja o nauci), čiji je dio i poznata Dhammapada.
Kralj Ašoka
U indijskoj budističkoj književnosti postoje mnoge legende o kralju Ašoki.
Jedna od njih kaže da je kralj, uvidjevši što je učinio u jednom od svojih krvavih vojnih pohoda, odlučio zauvijek promijeniti način vladavine te se odrekao osvajanja i preobratio na budizam.
Slao je budističke misionare i izvan Indije da šire Buddhino učenje, a po čitavom carstvu dao izgraditi oko 84 000 ispisanih stupova visine do 20 m, najčešće okrunjenih lavljim kapitelima.
Tekst na stupovima obično bi započinjao riječima: “Kralj blizak bogovima izriče proglas ministrima gradskih uprava.”
Ašokini proglasi pisani su na jeziku prakrti: “Poštovanje prema majci i ocu je dobro; velikodušnost prema prijateljima, poznanicima, rodbini, brahmanima i asketima je dobra; ne ubijati živa bića je dobro; umjerenost u trošenju i umjerenost u štednji je dobra.“… “Činiti dobro je teško.
Uistinu, lako je činiti zlo.“… “Onaj tko slavi svoju vlastitu religiju, a proklinje tuđe … samo joj čini štetu.
Zato je kontakt (između religija) dobar.
Trebali bi slušati i poštivati učenja o kojima svjedoče drugi.“
TISUĆLJETNA SVEUČILIŠTA I NJIHOVI UČENICI
Među najpoznatijim sačuvanim ostacima indijskih sveučilišnih gradova su Taksila i Nalanda.
Vrata ovih sveučilišta bila su otvorena svima bez obzira na dob, spol, vjeroispovijest ili klasnu pripadnost.
Jedino što je bilo potrebno bilo je poznavanje sanskrta i prolazak na usmenom prijemnom ispitu!
Špilje-hramovi Ajante urezane u stijeni najpoznatije su po freskama s prizorima iz života Buddhe.
Datirane su u II. st., iako tradicionalni tekstovi spominju daleko veću starost.
Na slici je prikaz Bodhisattve s lotosom u ruci.
Prema budističkoj filozofiji Bodhisattva je biće koje će u jednoj ili nekoliko inkarnacija postati Veliki Buddha.
Umjesto da odabere zasluženi odmor nirvane, Bodhisattva se vraća u samsarički krug života i smrti kako bi pomagao svim bićima koja pate, do posljednjeg.
Tradicionalni tekstovi spominju i brojne podzemne hodnike i labirinte kojima su hramovi bili spojeni.
Zabilježeno je do sada ukupno 1200 hramova urezanih u stijeni i jedino što možemo reći je da ne znamo sa sigurnošću tko ih je i kako gradio.
Ostaci sveučilišta u Nalandi, pokraj Patne, glavnog grada indijske države Bihar koja graniči s Nepalom.
Ostaci sveučilišta u Nalandi, pokraj Patne, glavnog grada indijske države Bihar koja graniči s Nepalom.
Složenost sanskrtskog jezika i slojevitost vedskog učenja te poteškoće u razumijevanju sanskrtskih svetih tekstova najbolje se očituju u imenima dva na prvi pogled ista pojma, čije značenje razlikuje tek naglasak na posljednjem glasu “a“.
To su brahma i Brahmã.
Brahma (srednji rod) ili brahman (skt. brh – širiti se) označava jednu stvarnost, transcendentni apsolut, neosobno, vrhovno i nespoznatljivo počelo univerzuma iz čije biti sve emanira i u koju se vraća, koje je nerođeno, bez početka i kraja.
Za razliku od toga, Brahmã je član trojstva Brahmã-Višnu-Šiva, jedna od periodičkih manifestacija brahmana.
On je stvoritelj, oživljujuća, aktivna i muška snaga prirode.
Na početku svakog velikog ciklusa života Brahmã se širi i postaje univerzum istkan iz niti njegove vlastite supstancije.
Brahmã je prijenosnik brahmana. Brahmã se tradicionalno prikazuje sa četiri glave od kojih svaka izgovara riječi jedne od četiri Veda.
Obično se prikazuje na božanskom labudu.
“Mudri kažu da je snaga ogromna u osjetilima, ali da je u čovjeku ipak jača snaga duha, a od ove snage duha još je jača moć budnosti.
Tko je jači od tog svega, taj je vrhovni nad svima! … moraš sobom samim ukrotiti samog sebe!”
Bhagavad-Gita
bglavac
irida
edin.kecanovic
