Elephanta ili Gharipuri, što u prijevodu sa sanskrta znači “grad pročišćenja”.

Za kompleks hramova uklesa­nih u stijeni službeno se smatra da potječe iz VII. stoljeća, međutim brahmani u svojim tekstovima Elephanti pripisuju starost od 374 000 godina.

Prema Mahabharati, izgradili su ga sinovi Pandua koji su sudjelovali u ratu između dinastija Sunca i Mjeseca.

Indija sa svojim bogatim kulturnim i duhovnim naslijeđem nepresušna je riznica znanja i mudrosti koja već stoljećima magnetski privlači i nadahnjuje znanstvenike, umjetnike, te osobito one s duhovnim nagnućima u potrazi za istinom…

O Indiji su napisane bezbrojne knjige, snimljeni dokumentarni filmovi, mnoge su njene tajne otkrivene, ali ona podjednako očarava danas kao i u vrijeme svojih prvih istraživača.

 

ZABILJEŽENI POČECI INDIJSKE KULTURE

Etimološki naziv Indije potječe od latinskog indus, izvedenice staroperzij­skog hindu, a od sanskrtskog sindhu – naziva za rijeku Ind.

Prve urbane kulture koje bilježimo na području doline ove rijeke smatraju se dravidskima.

Veliku poteškoću u njihovom razumijevanju predstavlja još uvijek neodgonetnuto protoindijsko pismo, međutim čak i na temelju djelomičnih arheoloških ostataka možemo reći da se radi o visokim kulturama.

O tome svjedoče uređeni gradovi s kućama na kat od pečene standardizirane opeke, raščlanjeni tlocrti širokih ulica, razgra­nata mreža kanalizacije i vodovoda, bazeni za obredno kupanje i kupatila po kućama, uređeni riječni dokovi za brodove, žitnice sa sustavima ventilacije te tragovi simbola poput lotosa, sva­stike, pipala koje već tada pronalazimo na području Indije.

Najpoznatiji gradovi su Harappa, Lotal i Mohenjo Daro, a ono što iznenađuje jest povezanost sa susjednim narodima i razvije­nost trgovačkih putova.

Zanimljivo je da nije pronađeno ništa što bi podsjećalo na novac.

 Okosnice kronologije:

12000. g. pr.Kr. – Oslikane špilje

3300. g. pr.Kr. – Kulture doline Inda

1500. g. pr.Kr. – Dolazak Arijaca

540. g. pr.Kr. – Kraljevstvo Magadha

327. g. pr.Kr. – Aleksandar               Makedonski u Indiji

262. g. pr.Kr. – Ašoka, kralj dinastije Maurya prihvaća budizam

I. do III. st. – Kušansko carstvo

III. do VI. st. – Kraljevstvo Gupta – “zlatno doba umjetnosti“

VIII. st. – Muslimanski sultanati i carstva

1498. g. – Prvo pomorsko putovanje Europljana u Indiju (Vasco da Gama)

1526. – 1857. g. – Mogulsko carstvo

1757. – 1947. g. – Engleski kolonijalizam

1877. g. – Kraljica Viktorija proglašena indijskom caricom

1947. g. – Osnovana Republika Indija

 

 

 

 Antropološki nalazi ukazuju na mediteranske, protoaustraloidne i mongoloidne etničke tipove što suge­rira neprestano miješanje rasa.

Oko 1700. g. pr.Kr. snaga dravidske civilizacije počinje slabiti, a duhovni ostaci njihove kulture ostat će sačuvani u temeljima kasnijeg džainizma.

Dravide od oko 1500. g. pr.Kr. postepeno potiskuju Arijci koji sa sobom donose novi civilizacijski impuls, uvode vedski sanskrt, a od oko 1000. g. pr.Kr. bilježimo i nalaze željeznih predmeta.

   Špiljsko slikarstvo Bhimbetke:

U području Madhya Pradesh nalazi se nekih sedam stotina arhe­oloških lokaliteta s osli­ka­nim pećinama i špiljama datiranim do 12000 godina starosti.

Među najpoznatijima je Bhimbetka čije ime potječe od mitološke asocijacije s Bhimom, jednim od Pandava iz epa Mahabharate.

Špilja Bhimbetka oslikana je motivima lova, plesa, rađanja djeteta, Sunca, konja, slona, goveda, zmije, pauna, bizona, leoparda, geometrijskih apstra­ktnih znakova.

Ova špilja ne bi bila toliko posebna da ne postoje određeni zajednički elementi s europskim špiljskim kulturama.

N. Kameswara Rao s Indijskog instituta za astro­fiziku u Bangaloreu povezuje svoja istraživanja iz 2005. g. s otkrićima europskih znanstvenika, poput npr. onih Michaela A. Rappengluecka.

Rappenglueck je suvremenim metodama istraživanja uspio povezati crteže na svodovima špilje Lascaux (17000 godina starosti, magdalenijanska kultura) sa slikama neba u točki proljetnog ekvinocija, ljetnog solsticija i za sada najstarijim otkrivenim prikazima Mjesečevog prolaska kroz zviježđa tijekom ciklusa od 28 dana.

U godinama koje slijede ova istraživanja tek treba potvrditi, a rezultati do kojih će se doći zasigurno će mijenjati naše predodžbe o povezanosti i međusobnim kontaktima takozvanih primitivnih prapovijesnih kultura.

Kraljevinu Magadhu sa snažnom administracijom, planskim gospodarstvom i razvijenom cestovnom infrastrukturom osnovao je kralj Bimbisara u VI. st. pr.Kr.

Ova prva arijska kraljevina prostirala se od Bengalskog zaljeva prema unutrašnjosti, na područje današnje države Bihar.

Najveći dio indijskog potkontinenta ujedinit će u III. st. pr.Kr. kralj Ašoka iz dinastije Maurya, gorljivi zagovornik budizma, čija je vladavina ostala upamćena po mudrosti, samilosti i toleranciji, kao i gospodarskom, političkom i kulturnom uzletu.

Prema zapisima Plinija Starijeg, Ašoka je na svom dvoru ugošćavao veleposla­nike egipatskog vladara Ptolemeja II.

   Prikaz lista svetog stabla bo ili pipala, pod kojim će prema legendi tisućama godina kasnije Sidharta Gautama postati Buddha ili Prosvijetljeni, pronalazimo podjednako u najstarijim sačuvanim gradovima Harappi i Mohenjo Daru, kao i u novijoj indijskoj povijesti.

Na slici otisak lista pipala pronađen u drevnoj Harappi.

Zlatnim dobom indijske kulture obično se smatra razdoblje dinastije Gupta (320. – 510. g.) tijekom kojega cvjetaju umjetnost, znanost, filozofija, pomorstvo, trgovina s okolnim zemlja­ma i zanatstvo.

Njihovo se carstvo da­nas smatra modelom klasične indijske civilizacije.

Međutim, u V. st. započinju napadi Huna i osipanje carstva u ma­nje države, a ova politička, gospodarska i vojna rascjepkanost države olakšat će prodor muslimana.

Oni će se počevši od VIII. st. postupno širiti Indijom da bi vrhunac dosegli za vladavine mogulskih careva (1526. – 1857. g.).

Mogulsko je carstvo zauzimalo većinu Indijskog potkontinenta, a kraj mu je označio dolazak britanskih kolonizatora.

OD ŠPILJA AJANTE DO KAMENE ČIPKE DILWARE

U Indiji gotovo na svakom kora­ku pronalazimo spomenike znanja i vještine indijskih graditelja.

Iako je teško razdijeliti osnovne elemente pojedinih stilova, možemo istaknuti da su najstariji hinduistički hramovi često isklesani iz jednog komada stijene, a kasniji piramidalni ili lagano šiljasti uvijek bogato ukrašavani likovima božanstava i prizorima iz njihova života.

Za budističku arhitekturu najznačajnije su stupe i vihare (samostani) te Ašokini stupovi ukrašenih kapitela.

Džainistički hramovi oživljavaju elemente drevnog dravidskog stila, a ukrašeni su mramorom i džainističkim idolima.

Ostaci Mohenjo Dara

http://nova-akropola.com