Čarobna frula je posljednja čarobna opera Wolfganga Amadeusa Mozarta nastala tijekom lipnja i srpnja 1791. godine, potkraj njegova života.

Libreto je napisao Emanuel Schikaneder, direktor Bečkog putujućeg kazališta.

Postoje podaci da je pravi autor teksta Karl Ludvig Giesecke, pjevač u Schikanederevom zboru, a da je sam Schikaneder zamolio Mozarta da komponira nešto za njega kako bi ga izvukao iz materijalnih teškoća.

Opera je prvi put bila izvedena 30. rujna 1791. godine u Theater an der Wien u Beču, pod Mozartovim osobnim ravnanjem. Publika ju je primila prilično hladno.

Međutim, uspjeh joj je rastao od izvedbe do izvedbe, da bi do studenog 1792. godine doživjela stotu i uskoro postala predstavom kuće, izvođena svaki put pred prepunom dvoranom.

Čarobna frula kao cjelovito djelo istinska je bajka nezamislive snage izrezbarena iz čiste Mozartove duše u bolnim i gorkim trenucima posljednjeg ljeta njegova života.

Teške životne okolnosti s kojima se neprestano borio ne samo da nisu ostavile trag na njegovom stvaralaštvu, nego naprotiv, kao da su pomogle još većoj vedrini, lakoći i jednostavnosti stvaranja.

Čarobna frula se ne može doživjeti samo slušanjem, gledanjem ili čitanjem.

Ukoliko je se pokuša obuhvatiti na ovaj način, izgledat će kao da izmiče poput nekog sna.

Jer, ona to i jest – začarani san prepun novih, neznanih, zaboravljenih predjela u koji jedino možete – jednostavno ući otvorenog srca i dopustiti da vam živi zvuci Čarobne frule poput zraka Sunca ispišu prastare, izgubljene tragove.

Bajka o čarobnoj fruli

U drevna vremena negdje na Istoku živio je mudri kralj nadaleko poznat po svojoj dobroti.

Posjedovao je Sedmerostruki Sunčev krug koji je u sebi nosio veliku moć vladanja nad ljudima i otkrivanja mnogih tajni prirode.

U rukama neopreznih i sebičnih, Sunčev krug je mogao biti zloupotrebljen.

Kralj je to vrlo dobro znao pa je njime upravljao oprezno i na dobrobit čitavog čovječanstva.

Protivio se molbama svoje žene da pomoću Sunčeva kruga širi moć i raskoš.

Kraljica je bila lijepa kao vila, ali oholog i hladnog srca. Kao jedinog nasljednika kralju je rodila kćer kojoj su dali ime Pamina.

Na jednom od svojih osamljenih putovanja kralj je zalutao u visokim brdima gdje ga je zahvatilo strašno nevrijeme.

Zaštitu je našao pod golim tisućljetnim hrastom.

Iz njegove grane izrezbario je prekrasnu frulu. Kada je zasvirao, njeni zvuci vratili su ga natrag u njegov dvorac, ženi i djetetu.

Bogovi su fruli podarili čarobnu moć da onoga koji u nju zasvira štiti od svih nevolja i da sve one koji slušaju njen zvuk vodi na put Dobra.

Na granici kraljevstva, u blizini neprohodnih Vatrenih brda nalazilo se posvećeno područje Hrama.

Od davnine bilo je to sjedište Saveza mudrih koji su odlučili tražiti Istinu i osloboditi ljude mračnog praznovjerja, neznanja, bijede i mržnje i pokazati im put koji vodi Ljubavi i Mudrosti.

Samo su najbolji i najmudriji mogli biti primljeni u Savez i to nakon dugih i teških iskušenja u kojima su morali dokazati postojanost, šutljivost, hrabrost.

Bogatim, vjekovima stjecanim iskustvom posvećeni su područje Hrama učinili uzorom ljudske djelatnosti; svojom mudrošću oni su pomagali ljudima u borbi protiv zlih sila.

Međutim, bilo je i zavidnih i onih koji su neprijateljski pogledavali na istinsku slavu mudrih.

Često su pokušavali vatrom i ubojstvima narušiti čistoću, svetost područja Hrama i uništiti Savez.

No, on bi svaki put odolio i razvijao se još veći i veličanstveniji.

U takvim trenucima opasnosti i u svim teškim odlukama sastajalo se najviše Vijeće.

Članovi Vijeća su između sebe određivali Prvog posvećenog.

U doba vladavine mudrog i pravednog kralja bio je to Sarastro, izabran još kao mladić na tu odgovornu dužnost zbog svoje velike plemenitosti.

Mudri kralj i Sarastro bili su bliski prijatelji i narod ih je obojicu volio i poštovao.

Iako je kralj bio upoznat s ulogom Saveza, nije bio njegov član. Stari zakon Saveza nije dopuštao da pripadnik vladajuće dinastije bude posvećen.

U vrijeme kad se rodila Pamina, u susjednom je velikom i moćnom kraljevstvu rastao princ Tamino.

Sve svoje vršnjake nadmašivao je u spretnosti, mudrosti i hrabrosti.

Mnogi u kraljevstvu, koji su živjeli u bijedi i siromaštvu, naslućivali su u njemu čovjeka koji će promijeniti njihovu sudbinu.

Glas o prinčevim vrlinama dopro je i do Sarastra i mudroga kralja.

Kraljeva je želja bila da ga Tamino naslijedi u upravljanju carstvom jer nije imao sina.

Tamino i Pamina su rasli, a da se nisu međusobno poznavali.

Pamina nije znala ništa o želji svoga oca; za nju je znao jedino Sarastro.

Kada je osjetio da mu se bliži smrt, kralj je pozvao Sarastra i predao mu sedmerostruki Sunčev krug na čuvanje.

Plašio se da kraljica, kojoj je ostavio sva blaga, krunu i čarobnu frulu, ne bi zloupotrijebila Sunčev krug za svoje vlastoljublje.

Također je zamolio Sarastra da uzme Paminu k sebi, da je tako spasi od kraljičinog lošeg utjecaja i kad odraste, da je uda za Tamina.

Kada je kralj zaklopio oči, kraljica ga je proklela jer se smatrala opljačkanom za najveći posjed. Međutim, Sarastro je učinio kako ga je prijatelj zamolio.

Pamina je odrastala pod Sarastrovom zaštitom u najljepšu djevojku u zemlji.

Duboka ljubav prema njoj osvojila je Sarastrovo srce, ali on je bio svjestan zavjeta kojeg je dao njenom ocu.

Nakon nekog vremena dogodilo se ono što je kralj slutio.

Pod samovoljnom vladavinom kraljice, koju su tada nazvali Kraljica noći, zemlja je propadala.

Spretno je proširila vijest da ju je muž prevario, a Sarastro pokrao.

Većina ljudi u zemlji joj je povjerovala.

Zavladala je nesloga i zbunjenost. Jedini kraljičin cilj bio je da dobije Sunčev krug i zbog toga se povezala sa zlim silama, ali svi njeni pokušaji bili su spriječeni snagama posvećenih. Međutim, ona je nastavila smišljati nova lukavstva.

Jednog dana, za vrijeme lova, Tamino je zalutao u kraljevstvo Kraljice noći. Ostao je bez oružja, a progonila ga je divovska zmija.

Od smrti su ga spasile tri kraljičine dame.

On nije znao da ga je kraljica na taj način zapravo namamila jer ga je odabrala da za nju osvoji Sunčev krug.

Zato mu je dala sliku svoje kćeri Pamine.

Silna ljubav odmah je obuzela mladićevo srce i on ju je odlučio osloboditi.

Kraljica je princu dala čarobnu frulu da ga štiti na putu, a za pratioca mu odredila ptičara Papagena koji je živio u blizini palače i lovio za kraljicu dragocjene ptice.

Tako je Tamino krenuo protiv Sarastra.

Sarastro je znao za njegov dolazak.

Zamolio je svog prijatelja, prvog govornika Saveza, da dočeka Tamina na ulazu u Hram.

Mudrošću i dobrotom govornik je odgovorio Tamina od njegovog neprijateljskog nauma.

Tamino je spoznao da Sarastro nije zao čarobnjak i uvidio da ga je kraljica prevarila.

U međuvremenu je Papageno pronašao Paminu.

Kada su se Tamino i Pamina ugledali, odmah se među njima rodila velika ljubav, ali ih je Sarastro morao razdvojiti.

Stari zakon Saveza nije dopuštao da Tamino pristupi iskušenjima jer je bio princ, ali Sarastro je spoznao da bi Tamino mogao razjedinjenoj zemlji donijeti spas.

Također je želio da ga princ jednom zamijeni u upravljanju Savezom.

Zbog toga je bio spreman da za blagostanje zemlje prekrši stari zakon.

Nakon što je u to uvjerio posvećene, naredio je da Tamina i Papagena odvedu u Hram iskušenja.

Tako je Tamino zajedno s Papagenom započeo svoje teško putovanje.

Pouzdanje u bogove i ljubav prema Pamini dali su mu neustrašivost, a čarobna frula ga je štitila. Odvažno je izdržao mnoge opasnosti.

Kraljica je u međuvremenu, nakon uzaludnog očekivanja Taminovog povratka, prodrla u područje Hrama.

Od Pamine je saznala da je Tamino kod posvećenih i obuzeta mržnjom zahtijeva od kćeri da usmrti Sarastra. Pamina to nije htjela učiniti.

Tamino je uspješno prolazio kušnje.

Trebao je još sam proći dva opasna puta kroz Vatru i Vodu.

Tu mu se pridružuje Pamina i uz pomoć čarobne frule zajedno prolaze i ta iskušenja.

Nakon toga dočekuju ih svećenici i uvode u Hram mudrosti.

Kraljica noći je, uz pomoć Monostatosa, Sarastrovog sluge, pokušala svoj posljednji udarac.

Napala je posvećene u želji da s lica zemlje zbriše Savez.

Veliko svjetlo Sunčevog kruga zaslijepilo ju je i bacilo u vječnu noć.

To je bio početak novog doba.

Tamino je postao nasljednik obaju kraljevstava i određen za Sarastrovog nasljednika. Tako su mudrost i zemaljska moć postali jedno.

Kao i sve bajke, i Čarobna frula priča je o jednom Putu.

Na taj Put koji nije nimalo lak i bezbrižan, princ Tamino ne dolazi svojom namjerom.

On naprosto biva upleten u određene “slučajne” okolnosti i jedino što može je svjesno pokušati odgovoriti na njih.

Dati odgovor izazovu sudbine nije nešto što je rezervirano samo za glavnog junaka izuzetnih potencijala, za nekoga tko je poseban i odabran.

Svaki od ostalih junaka ove bajke također prolazi određena iskušenja koja su mu pružena kao mogućnost napredovanja kroz život.

Jer, “put vječno ide”, kako bi to rekao J. R. R. Tolkien.

Na te izazove i kušnje nailazi plemeniti i mudri svećenik Sarastro jednako kao i ptičar Papageno.

Put je započeo u mračnom kraljevstvu Kraljice noći u kojem se mladi princ susreće i upoznaje s vlastitom tamom, da bi zatim krenuo na nepoznato i neizvjesno putovanje prepoznavši nutarnju čežnju za božanskim u slici Pamine.

Na putu ga prati ptičar Papageno, njegova ljudska priroda i čudesni zvuk vrline koji u sebi nosi frula.

Frula, nastala iz visokog, starog hrasta u jednoj olujnoj noći, u svom srcu skriva moć Zemlje i moć Neba.

Teško je povjerovati da su navedeni i mnogi drugi simbolički elementi slučajni.

I Mozart i Schikaneder sasvim su jasno znali što ovim čarobnim djelom žele ljudima dati – probuditi i pokrenuti u njima jednu pritajenu težnju, jedno živo biće, dati im putokaz koji svoju bit vuče iz duge duhovne povijesti čovječanstva iz koje je ova opera i iznikla.

Jer ona u sebi nosi elemente egipatskih misterija o Ozirisu i Izidi, ideju Pitagorine filozofske škole kroz prikaz Hrama, Platonovu ideju o vladaru filozofu i jednu univerzalnu vjeru u ljudsko, u Čovjeka.

Zato je Čarobna frula zvuk nade za sve nas kojima je darovana, nebeska glazba koja prati dušu na njenom povratku božanskim izvorima.

Autor: Nataša Žaja

http://nova-akropola.hr