Vrijeme plodnosti, i vrijeme smiraja,
Krug počinje, kad krug završava
Ciklus iza tebe jest sada,
Novi ples je pred vratima

 

Sitno gledaš na dar svoga života
To je greška, tako se uškopljavaš
Kako da stvaraš, ako si preplašena
Kako da letiš, ako ne znaš da imaš krila

 

Pokazujem ti ih, svim načinima
Žrtvovala sam anđela
Da bi ih osvijestila
Vratila si mu krila – što si sebi učinila?
Shvati, napokon, da si bijela grlica, labudica

 

Sveta i čista, plodna i sretna
Budi zahvalna na tome, budi zahvalna!
Pa polako kreni nahraniti djecu koju imaš
Mekoćom svog perja, srži svog života

 

Tvoja kundalini, nju daj!
Čega se toliko bojiš? Zbog čega si toliko ustrašena?
Mene pitaš, a u tebi je tajna
Hajde, odgovorit ću ti: bojiš se stvaranja

 

Zbog čega? Tko zna...
Nekad si bila žrtvovana, nekad odbačena
Ali što onda? Zar nije to igra života koju si odabrala
Da bi je u potpunosti iskusila,
Bila živa, puna, živo umirala,
A ne mrtva živjela, zastrašena i u sebe nesigurna

 

Daj, daj da vidim taj plodni ples stvaranja
Pusti svoju hrabrost, Ti jesi Ljubav
Čista i snažna, poput bijelog Lotosa
Sjećaš se Učitelja, ta ljubav vas je povezala

 

Glas Života odasvud te zaziva
Sa svih strana Svemira
Šapće ti svoju pjesmu postojanja
A ti uplašeno čučiš,
Kao cvijet istrganih latica
Ustani, nisi više djevojčica
Žena si, Majka, počni stvarati
Ti jesi Ja, Carica Stvaranja