Žrtve inkvizicije u Dalmaciji

Markantun de Dominis (Markantun Gospodnetić, Rab, 1560. - Rim, 8. rujna 1624.) senjski biskup i zatim splitski nadbiskup, hrvatski matematičar, fizičar i filozof.

 Rodom od obitelji Dominis sa Raba, koja po predaji potječe od knezova Frankapana.

Senjski biskup i splitski nadbiskup, u 16. stoljeću pokusima istraživao disperziju bijele svjetlosti i na taj način tumačio pojavu duge.

Početkom 18. stoljeća Newton odaje priznanje Dominisu za objašnjenje duge pomoću dvaju lomova i jednog odbijanja svjetlosti na kapljicama kiše.

Pripadao je isusovačkom redu.

Predavao je matematiku u Padovi i u Rimskom kolegiju (do 1596), a filozofiju, logiku i retoriku u Bresci.

 Zbog sukoba s katoličkom crkvom emigrirao u Englesku (1616-1622), gdje je 1617. objavio svoje najvažnije djelo De republica ecclesiastica (napisano 1602-1613. u Splitu).

 Došavši u sukob sa Inkvizicijom, proglašen je heretikom, te pritvoren u dvorac Sant Angelo, gdje je umro prirodnom smrću.

Nakon smrti, 20. prosinca je nad njegovim lešom proglašena osuda u crkvi Santa Maria iznad Minerve.

 Inkvizicijskom je odredbom njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima, i javno spaljen u Campo di Fiore, te bačen u Tiber skupa sa njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624.

 Godine 1578. Francisco Peña podsjeća da "prvi cilj inkvizicijskog postupka i smrtne osude nije spašavanje duše optuženoga nego zastrašivanje ostalih" te da je kod osude u odsutnosti "dobro napraviti lutku osuđenog na koju će se napisati njegovo ime i razlog osude te sve to predati svjetovnom sudu, kao što bi se učinilo da je odsutni stvarno prisutan".

nastavlja se...