PREDAVANJE DR. IVE PILARA

Bogomilstvo kao religiozni problem

(10. veljače 1927.)

 

Kada čovjek u Bosni iz gradova i sela zađe u krasnu bosansku brdsku prirodu, morati će opaziti na zaravnima, na humcima ogromno neko kamenje.

 

Monoliti su to od jednoga komada istesani, u raznim veličinama, od metra i pol do tri metra dugački, od metra do blizu dva široki, a vazda nešto viši nego široki.

 

Sa gornje strane su gdjekada vodoravni, ali najčešće krovasto, u trokut uzdignuti kao rimski sarkofazi, tako da izgledaju kao neke kučice.

 

Obično ih ima poveći broj na okupu.

 

Najčešće na njima nema niti crteža ni natpisa, no pokatkad ima i toga, ima katkad sunce, katkad mjesec, mač, buzdovan u kamenu izdjeljan, a ima često i sav kamen krasni išaran ornamentima, dapače ima i natpisa, koji su svi pisani glagoljicom u starohrvatskom jeziku.

 

Tako ima u Ban-dolu, 30 km od Tuzle takav kamen, na kojem piše: "Ase leži Božičko Banović, na svojej zemli, na plemenitoj."

 

Svaki naš intelektualac znade, da su to jedini gotovo ostaci moćne nekad sekte bosanskih bogumila.

 

Narod, začudo, koji oko tih spomenika živi, ne zna ništa o njima.

 

Ovi su mu spomenici sasvim tuđi.

 

On ne zna ni što su, ni kako su onamo došli, ni od koga potječu.

 

Ako ga pitate, on će odgovoriti, to su kamenovi, mramorovi, i tek koji inteligentniji kazati će, to su greblja (znači groblja), ali, da su to ostaci propale narodne veličine, to narod u Bosni savršeno ne zna.

 

Proživjevši preko 20 godina u Bosni, nisam mogao da prođem bez interesa kraj ovih nijemih spomenika naše prošlosti.

 

Znajući sam vrlo malo o tim spomenicima i njihovim postavljačima, a ne mogući o tim bogumilima saznati, stao sam izučavati to pitanje.

 

I milostive gospođe i gospodo, nagrada za moj trud bila je velika.

 

Meni su se otvorili horizonti o kojima nisam ni snivao, jedan cijeli novi svijet, o kojemu naša starija historiografija začudo malo znade.

 

Smatram za dužnost, da ove horizonte otvorim i Vama, tim više, pošto sam svojim predavanjem od 16. XII. 1926. otvorio niz predavanja o religioznim pitanjima.

 

Glavna značajka tih bosanskih bogumila bila je u tome, što je njihova vjera bila dualistička, tj. da su vjerovali u dva počela, počelo dobra i počelo zla.

 

Kod nas dugo se do Račkoga nije znalo, ali danas je suvremena znanost nepobitno ustvrdila, da taj dualizam potječe od velikog dualističkog vjerskog pokreta na Iranu, koji je personificiran u velikom perzijskom proroku i reformatoru Zaratustri ili Zoroastru.

 

Zaratustra je historijska ličnost, to se danas smatra nedvojbeno utvrđenim.

 

U Zendavesti pripisuje se Yasna 28-53 njemu i vodeći iranolozi označuju pače ove pjesmotvore kao Zaratustrine verificirane propovijedi.

 

I doista, ovaj dio Zendaveste donosi toliko ličnih i subjektivnih momenata, da ne može biti dvojbe, da je Zaratustra iz porodice Spitama bio historijska ličnost, a ne mythus.

 

Ali valja istaknuti, da ga takvim shvaćaju još danas npr. bugarski specijalista za bogomilsko pitanje prof. Jurij Ivanov.

 

Ovome shvaćanju da je Zaratustra jedan mythus, davala je najviše podloge činjenica, što suvremenoj historiografiji nije do danas uspjelo utvrditi kronologiju Zaratustrinoga života i djelovanja.

 

Tu se učenjaci bitno razilaze. Dok prof. Jackson i neki drugi drže da je Zaratustra živio u sedmom vijeku prije Isusa, dakle oko godine 650-600 prije naše ere, to drugi iranolozi, a napose Justi i Bartholomae stavljaju njegov život 800-1000 godina ranije, oko 1500 prije Krista.

 

Međutim, bilo kako bilo, Zaratustra je historijska ličnost, njegova dualistička religija postala je državnom i narodnom religijom perzijskoga naroda, perzijske države i igrala svakako kroz preko 1000 godina na kugli zemaljskoj najveću ulogu, a njezino djelovanje osjetilo se je mnogo kasnije i daleko preko dosega političkoga utjecaja perzijske države, osjetilo se je i kod nas.

 

Jezgra Zaratustrine nauke, koja ujedno sadrži i grandiozni filozofski sistem, jest u tome, da postoje od iskona dva počela, počelo dobra i svijetla, personificirano u Ahura-Mazdi, ili Mazda-Ahuri, te počelo zla ili tmine Agromainjuš ili Ahriman. Po Ahura-Mazdi zove se i čitava religija Mazdaizam.

 

 

Ahura-Mazda

 

Ova dva počela su od početka u borbi, i u toj borbi mora svaki mazdaistički vjernik sudjelovati boreći se u svemu protiv zla i tmine.

 

Ahriman

 

Ova religija je aktivistička, jer svaki pojedinac mora sudjelovati i naprezati se u toj borbi.

 

Ona je i izrazito optimistička, jer nakon dugog trajanja borbe princip dobra Ahura-Mazda konačno će pobijediti princip zla i tmine, i svi koji su u toj borbi sudjelovali, dobiti će svoju nagradu.

 

Na strani principa dobra bore se veliki broj anđela, koji se zovu Ameša-spenta, a na strani principa zla bore se zli duhovi, koji se zovu daeva (u našem jeziku div).

 

Slike principa dobra su sunce i vatra, koji su njemu posvećeni.

 

Mazdaizam nije poznavao hramova i sjajnoga kulta, nije poznavao kipova ni likova božanstava, bogoslužje se obavljalo na vrhuncima bregova.

 

Mazdaizam je poznao pričest, koja je značila žrtvu i sastojala se u kultnom uživanju posvećenog kruha i piča, dobivenog iz cvijeta biljke "saoma".

 

Osim religioznog sadržaja imao je mazdaizam i socijalni sadržaj.

 

Tako je poljodjelski život vjerska zapovijed, a isto tako zabranjuju religiozni propisi uživanje mesa, kao i svih dijelova žive životinje, jer je proveden jedan princip perfectae lenitatis, savršene blagosti, koja zabranjuje ubijanje životinja, kako to vidimo i kod Indijaca.

 

Zaratustrina religija je na svaki način bila preko 1000 godina državna religija perzijske države, koja je u svemu dijelila sudbinu te države te konačno propala, kada su godine 637. po Kristu Arapi kod Kadezije potukli Perzijance i oborili njihovu državu.

 

 

Nastavlja se…