Blatnjavi put

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvijek padala. Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla preći  raskršće.

Dođi, djevojko, reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.

Ekido ne progovori do navečer, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo prenoćiti. Tada se više nije mogao suzdržati. Mi svećenici ne prilazimo blizu ženama, reče Tanzanu, posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si ti to učinio?

Ja sam djevojku ostavio tamo, reče Tanzan. Da li je ti još uvijek nosiš?