Ima jedna stara anegdota o tri putnika koji su putovali u Rim.
Posjetili su papu koji je pitao prvoga: ''Kako dugo ćeš biti ovdje?'' Čovjek je odgovorio: ''Tri mjeseca.''
Tada je papa rekao: ''Tada ćeš moći vidjeti velik dio Rima''.
Odgovarajući na isto pitanje, drugi putnik je odgovorio da on može ostati samo šest tjedana. Na to je papa rekao: ''Tada ćeš vidjeti više od onoga prvoga!'' Treći je putnik rekao da će ostati samo dva tjedna, na što je papa rekao: ''Ti si sretan jer ćeš moći vidjeti sve što treba vidjeti.''
Putnici su bili zbunjeni jer nisu razumjeli mehanizam uma.
Samo pomislite na to da imate na raspolaganju životno razdoblje od tisuću godina, propustit ćete mnoge stvari jer ćete ih odgađati.
Ali jer je život kratak, čovjek si ne može priuštiti odgađanje. No ljudi to ipak čine - i onda to plaćaju.
Zamislite da vam netko kaže da vam je ostao samo još jedan dan života. Što biste učinili? Hoćete li razmišljati o nepotrebnim stvarima?
Ne, sve ćete to zaboraviti. Voljet ćete, moliti se bogu i meditirati jer vam je ostalo samo još dvadeset četiri sata. Prave stvari, bitne stvari nećete odgađati.
bglavac
irida
edin.kecanovic
