Ljubav se nikad ne brine o tome je li onaj drugi vrijedan da je primi ili ne. Kad bi se brinula o tome, sličila bi škrtu čovjeku. A ljubav nije nikad škrtica.
Oblak se ne brine zavređuje li ga zemlja ili ne. Iz njega pada kiša na planine, pada na stijene, pada svuda i bilo kuda. Ona se daje bez ikakva uvjeta, bez ikakvih niti vezanosti.
Takva je ljubav; ona jednostavno daje, uživa u davanju. Tko je god želi primiti, dobit će je.
Ne treba je zavrijediti, ne treba pripadati nekoj velikoj kategoriji, niti ispunjavati nikakve uvjete.
Ako sve to zahtijevate, tada ono što dajete i nije ljubav. Mora da je nešto drugo.
Kad jednom saznate što je ljubav, spremni ste je davati. A što je više dajte, više je imate. Što više ljubavi prosipate na druge, to više ljubavi izvire iz vašega bića.
Uobičajena ekonomija je posve drukčija – ako ste nešto darovali, to ste i izgubili. Želite li nešto zadržati, izbjegavajte to dati drugome. Skupljajte to, postanite škrtica.
No s ljubavlju je upravo suprotno – želite li je imati, nemojte biti škrti. Inače će ljubav umrijeti, istrošit će se.
Nastavite je davati i njezini svježi izvori postat će vam dostupni. Svježe struje poteći će u vaše biće.
Cijelo postojanje počet će se izlijevati u vas ako je vaše davanje bezuvjetno, ako je potpuno.
bglavac
irida
edin.kecanovic
