Zbog popularnosti Tibetanske knjige mrtvih, ljudi često povezuju riječ bardo sa smrću.

Istina je da je „bardo" upotrebljavan u svakodnevnom govoru među Tibetancima za prijelazno stanje između smrti i ponovnog rođenja, ali ono ima mnogo dalekosežniji i dublji smisao.

Čini se da u bardo učenjima, više nego igdje drugdje, možemo uvidjeti koliko je samo duboko i sveobuhvatno znanje svih Buda o životu i smrti, i kako su zaista nerazd­vojivi ono što mi zovemo „život" i ono što zovemo „smrt" kada su viđeni jasno i shvaćeni iz perspektive prosvjetljenja.

Naše cijelo postojanje možemo podijeliti u četiri stvarnosti: život, umi­ranje i smrt, poslije-smrti i ponovno rođenje.

To su Četiri barda:

"prirodni" bardo ovog života

"bolni" bardo umiranja

"svjetlosni" bardo dharmate

"karmički" bardo nastajanja

Prirodni bardo ovog života obuhvaća cijelo razdoblje između rođenja i smrti.

U našem sadašnjem spoznajnom stanju, to se može činiti više nego samo bardo, prijelaz.

Ali, razmislivši, jasno je da, uspoređen sastrašnom dul­jinom i trajanjem naše karmičke povijesti, vrijeme koje provodimo u ovom životu ustvari je razmjerno kratko.

Učenja nam posebno naglašavaju da je bardo ovog života jedino, i zato najbolje, vrijeme pripremanja za smrt, prijateljevanjem s učenjem i utemeljivanjem prakse.

Bolni bardo umiranja traje od početka procesa umiranja sve do kraja onoga što je poznato kao „unutarnje disanje"; ono, zatim, dosiže vrhunac u buđenju prirode uma, koje zovemo „Temeljna Svjetlost" u trenutku smrti.

Svjetlosni bardo dharmate obuhvaća poslije-smrtno iskustvo sjaja prirode uma, blistavosti „Jasnog Svjetla" koje se objavljuje kao zvuk, boja i svjetlo.

Karmički bardo nastajanja je ono što u osnovi zovemo Bardo prijelaz­nog stanja, koji traje sve do trenutka kada uzimamo novo rođenje.

Ono što razlikuje i obilježava svaki bardo jest da su sve praznine ili razdoblja, u kojima je mogućnost osviješćenja naročito prisutna.

Povoljne pri­like za oslobođenje događaju se neprestano i neprekidno tokom života i smrti, i bardo učenja su ključ ili oruđe koja nas osposobljavaju da ih otkrijemo i prepoznamo, i da ih učinimo najupotrebljivim.