Upisao:

mlabos

13. listopada 2019.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

674

PUTA

Azteci – nasljednici bogate povijesti 2

Jedan od izvora znanja o Aztecima piktografski su zapisi mudraca ili “knjige slika” koje su nazvane kodeksima. Naslikani su na pergamentu od agave, kože ili pamuka, a složeni tako da se rastvaraju poput harmonike. Dugi su 5-10 m, a široki 18-27 cm. Jedni su povijesni zapisi, dok su drugi pripovijesti, a najzanimljiviji su oni mitološkog ili astronomskog sadržaja. Bili su osnova za podučavanje u astečkim školama i pomagali su učenicima u shvaćanju simboličkih pojmova i apstraktnih religijskih učenja.

Xochipilli (Dijete ili Princ cvijeća)

Mladi bog proljeća, cvijeća, rađanja, ljubavi, plesa i sreće.

Vezan je uz pjesništvo i umjetničko nadahnuće.

Na glavi mu je kruna od perja, na licu maska, na vratu ukrasi u obliku jaguara, a po tijelu simboli Sunca i cvijeća.

Istinski umjetnik:

Razgovara sa svojim srcem
…sve crpi iz svoga srca;
sa zadovoljstvom obrađuje,
u miru, pouzdano,
obrađuje kao Toltek,
sastavlja stvari,
vješto obrađuje, stvara;
uređuje stvari,
dotjeruje ih, poravnava.

Nespretni umjetnik:

obrađuje slučajno,
izruguje se svijetu,
zatamnjuje stvari,
prelazi preko lica stvari,
obrađuje bez pažnje,
vara ljude, on je lopov.

Umjetnik je kroz svoja djela imao ulogu humanizirati srce ljudsko i učiniti mudrijima njihova lica.

Morao je biti svjestan vlastite odgovornosti prema drugima kako ne bi stvarao poput lošeg umjetnika koji obrađuje slučajno, izruguje se svijetu, zatamnjuje stvari, vara…

Terakota
Ova razigrana žara prikazuje boga plodnosti.

Skulptura
Kamena skulptura prikazuje ratnika reda orla. Crte lica su iznimno čiste i realistične što je neuobičajeno za astečku umjetnost.

Umjetnost izrade ukrasa od perja
Lepeza od perja ptice quetzal kakvu su nosili plesači na svečanostima.

Sklupčana zmija od zelenog granita, simbol često prisutan u umjetničkim prikazima.

Svečanosti, obredi i svete igre

Ovaj lijepi teponaztli, vrsta astečkog bubnja, napravljen je iz izdubljenog panja i ima urezanu stiliziranu sovu.

1. Prikaz detalja s neke svečanosti u kojoj astečki plemić pleše i pjeva.

U ruci drži raskošnu lepezu od quetzalovog perja, a oko nogu ima male udaraljke. Obučen je u tipičnu odjeću astečkih plemića.

2. Slika prikazuje skupinu astečkih glazbenika u pratnji plesača.

Glazbenici sviraju udaraljke, vjerojatno bubnjeve izrađene od jelenje kože, dok plesači drže lepeze i cvijeće.

3. Popularna igra loptom ili igra pelota bila je prije svega obred kroz koji se pokušavalo oponašati kretanje nebeskih tijela.

Svečanosti su pripremane u Kući muzike i plesa, Mixcoacalli, gdje su se stalno uvježbavali novi i ponavljali stari plesovi i pjesme.

O tome Garibay kaže: “Učenje i usavršavanje pjesme i igre shvaćalo se kao naređenje dano od Boga.

Igrali su uz pratnju raznih instrumenata: talambasa, bubnjeva, čegrtaljki, flauta… Sudionici su mijenjali odjeću ovisno o kraju iz kojeg je pjesma potekla, čak i način izgovaranja riječi.

Često su nosili maske…”

Umjetničko remek-djelo, ovaj je astečki instrument vrsta flaute u obliku papige. Pisak je na kraju dugačkog repa, dok se zvuk oblikovao pomoću rupe na leđima i izlazio iz kljuna.

Svete igre izvođene na velikim trgovima Azteci su zvali maseualistli, što znači “zasluga”, jer je sudjelovanje u njima trebalo zaslužiti vrlinom, djelima milosrđa i žrtvovanjem.

Jedna od značajnijih astečkih svetkovina bila je posvećena Xochpilliju, bogu proljeća, zaštitniku umjetnosti i umjetničkog nadahnuća.

Tijekom dvadeset dana koliko je praznik trajao, svakodnevno se pjevalo i plesalo, a učesnici su u kuću vladara unosili dva visoka štapa ukrašena cvijećem.

Oni su bili znamen proslave posvećen cvijeću, proljeću i plesu.

Najboljim izvođačima, pjevačima, sviračima i plesačima, kao i onima koji su sastavljali pjesme i plesove, dodjeljivane su nagrade.

Kodeksi mudraca – “knjige slika”

1. Kodeks Borgia
Quetzalcoatl, ovdje prikazan u aspektu boga vjetra Éhecatla, udahnjuje život kosturu koji predstavlja boga smrti Mictlantecuhtlija.

2. Kodeks Cospi
Prikaz simbola sakralnog kalendara, Tonalpohuallija, koji ima 260 dana.

3. Kodeks Fejervary-Mayer
Prikaz četiri aspekta prirode povezanih s odgovarajućim parovima komplementarnih božanstava, bojama, pticama i stablima. Čitav je prikaz uokviren križem s 260 točaka koje predstavljaju ciklus sakralnog kalendara.

Jedan od izvora znanja o Aztecima piktografski su zapisi mudraca ili “knjige slika” koje su nazvane kodeksima.

Naslikani su na pergamentu od agave, kože ili pamuka, a složeni tako da se rastvaraju poput harmonike.

Dugi su 5-10 m, a široki 18-27 cm. Jedni su povijesni zapisi, dok su drugi pripovijesti, a najzanimljiviji su oni mitološkog ili astronomskog sadržaja.

Bili su osnova za podučavanje u astečkim školama i pomagali su učenicima u shvaćanju simboličkih pojmova i apstraktnih religijskih učenja.

Kodeks Borgia
Prikaz dragocjene posude u kojoj se pepeo Quetzalcoatla u Zemlji mrtvih transformira u novi izvor života i uzlijeće u obliku ptica bogatog perja.

Poznatiji kodeksi:

1. Tira de peregrinacion ili Kodeks Boturini opisuje hodočašće Azteka.
2. Kodeks Borboniko sadrži podatke o religiji i kalendaru.
3. Kodeks Mendoza govori o kulturnim ustanovama nahuatl svijeta.
4. Kodeks Borgia je prikaz astečkog kalendara, bogova i njihovih atributa.
5. Kodeksi Vatikano i Ramirez sadrže podatke religijskog i mitološkog karaktera.
6. Kodeks Fejervary-Mayer opisuje vezu bogova s kalendarom.
7. Kodeks Cospi, poznat i kao Kodeks Bolognese, govori o proročanstvima.

Nažalost, najveći dio uništili su španjolski osvajači, a u čitavoj Srednjoj Americi sačuvano je tek osamnaest ovakvih “knjiga”.

Prvi meksički nadbiskup Zumaraga sakupio je kodekse iz svih dijelova Meksika, naročito iz Texcoca, i naredio da se spale na trgu Tlatelolca. Njegov su primjer slijedili i ostali Španjolci.

Rijetki su ih sačuvali, koliko su mogli, a Bernardino de Sahagún pokušao ih je objasniti na osnovu živuće tradicije koju su mu prenijeli preživjeli mudraci iz cijelog Astečkog carstva.

De Sahagún kaže: “Sve stvari o kojima pišem prenijeli su mi starci preko slika, jer slike su bile pismo koje su u staro vrijeme koristili.”

Kodeks Borboniko
Na kraju uspjele “ceremonije nove vatre”, svećenici su palili baklje koje su kao simbol obnove i nade glasnici odnosili do hramova i kućanstava u Tenochtitlánu.

Kružno svetište viteških redova orla i jaguara u Malinalcu izdubljeno je u živoj stijeni.

Vitezovi orla i jaguara

Ratničke vještine imale su dominantnu ulogu u obrazovanju astečkih muškaraca koji su se od svoje petnaeste godine uvježbavali i podvrgavali strogoj disciplini.

Jednom kad bi stasali do zrelosti, uključivani su u vojne pohode.

Astečki vladari ustanovili su različite ratničke redove koji su imali svoje posebne uloge i oznake. Među njima je vladao viteški odnos, a najpoznatiji su bili Vitezovi orla i Vitezovi jaguara.

U astečkim ustanovama odgajani su ratnici, a prema ratničkom duhu podjednako su bili upravljani i domaći odgoj i javne počasti.

Ratnik je, kao i svećenik, dobivao najveće društveno poštovanje, a i sam se kralj morao dokazati kao iskusan ratnik.

Prema astečkom vjerovanju, vojnik koji pogine u ratu odlazi na mjesto neizrecivog blaženstva, u svijetle palače Sunca.

Zato su njihovi ratnici, prožeti vjerskim nadahnućem, prezirali opasnost i hrabro gledali smrti u lice.

Postojali su, također, i profesionalni ratnici, poznati kao quachictin – “obrijani”, koji su se uvijek nalazili na najopasnijim položajima u bitkama, a uživali su velike povlastice.

Vitezovi su nosili prazan, neukrašen grb i štit bez gesla sve dok ne bi izvršili neko junačko djelo, poput srednjovjekovnih europskih vitezova, a nagrada za iskazanu hrabrost bila je pravo na vlastita obilježja.

Taj se zakon odnosio i na pripadnike kraljevske obitelji.

Ova skulptura od terakote iz Tenochtitlána prikazuje pripadnika viteškog reda orla.

1. Azteci su bili vrsni u umjetničkom radu s perjem od kojeg su u kombinaciji s plemenitim metalima izrađivali prave mozaike. Pretpostavlja se da ovaj astečki ratnički štit prikazuje kojota.

2. Oznake činova astečkih ratnika prema Kodeksu Mendoza.

3. Potomci nekada slavnih i moćnih astečkih ratnika danas su samo turistička atrakcija.

Prikaz odjeće i opreme astečkog ratnika.

Odjeća ratnika viših po rangu bila je slikovita i veličanstvena.

Imali su uzane haljetke od prošivenog pamuka, tako debele da kroz njih nisu mogle prodrijeti lake protivničke strelice.

Poglavari su ponekad nosili oklop od tankih zlatnih ili srebrnih pločica preko kojega bi odjenuli haljetak načinjen od perjane tkanine raskošnih boja.

Kacige su bile drvene, u obliku glava divljih životinja, ili srebrne sa šarenom perjanicom na vrhu, ukrašene zlatom i draguljima.

Nosili su i ovratnike, narukvice i naušnice, sve od istih skupocjenih materijala.

Vojska se dijelila na korpuse od osam tisuća ljudi, a oni na odrede od tri do četiri stotine, od kojih je svaki imao svog zapovjednika.

Zastava, koja se može usporediti sa starorimskom, nosila je oznake državnog grba izvezene zlatom i perjem.

Odredi i veliki vođe imali su svoje posebne zastave i gesla.

Ritualni nož čija je drška u obliku viteza orla izvedena kao mozaik od sedefa, tirkiza, pirita i opsidijana.

Kamena skulptura ratnika s maskom jaguara u ritualnom položaju. Astečki su se ratnici prije odlaska u rat podvrgavali strogom postu i meditacijama kako bi njihovi postupci bili ispravni i pravedni.

Astečki je vojni zakonik obilježavala ista strogost kao i ostale njihove zakone.

Neposlušnost se kažnjavala smrću, a smrt je čekala i vojnika koji bi napustio svoj odred, bilo da napadne neprijatelja prije danog znaka, bilo da pljačka tuđi plijen ili zarobljenike. Jedan od zadnjih kraljeva Texcoca dao je smaknuti svoja dva sina, nakon

što im je izliječio rane, jer su se ogriješili o taj zakon.

Njihova disciplina bila je hvalevrijedna, što su španjolski osvajači jednodušno priznali: “Krasno je bilo vidjeti ih u pokretu, kako vedro stupaju i u tako savršenom redu!”

U borbi su češće nastojali zarobiti, negoli ubiti protivnika, jer se vrijednost ratnika procjenjivala po broju zarobljenika.

Istinski smisao rata kod Azteka nalazi se u ideji Cvjetnog rata čije je duboko značenje povezano uz borbu vječnih i prolaznih snaga u čovjekovoj nutrini.

Ako u toj borbi pobijedi duh, tijelo procvjeta, pretvarajući se u “novo svjetlo” koje se pridružuje snagama Sunca.

Svakodnevni život

Astečko društvo

Osnovna jedinica astečke društvene organizacije bila je calpolli, zajednica obitelji koju je povezivalo krvno srodstvo kroz više naraštaja.

Većinu stanovništva u gradovima činilo je pučanstvo ili macehualtin, a pri vrhu društvene ljestvice bilo je plemstvo ili pipiltin, iz čijih su redova birani državni službenici.

Na vrhu društvene piramide bili su teteuctin, gradski poglavari, kojima je pripadao i sam car, a na dnu piramide bili su mayeque ili robovi, koji su obrađivali plemićku zemlju.

Međutim, astečka društvena hijerarhija nije bila kruta i pružala je mogućnost uspona.

Posebnu ulogu u astečkom društvu imali su pochtece ili trgovci na velike udaljenosti, koji su dobavljali luksuznu robu te pritom obavljali niz drugih, strateški važnih poslova.

Kako se postaje Aztek

Godine 1519. Azteci su vjerojatno bili jedini narod na svijetu koji je imao obavezno opće obrazovanje za oba spola.

Ono je, kako za djevojčice tako i za dječake, počinjalo u dobi od petnaest godina, a trajalo je do stupanja u brak.

Postojale su dvije vrste škola: calmecac i telpochcalli. Škola calmecac obično je bila vezana uz neki hram, a pohađali su ju sinovi i kćeri plemića i neka od djece pochteca.

Polaženje ove škole bilo je preduvjet za dobivanje visokih dužnosti u astečkom društvu. Škola telpochcalli ili “kuća mladih” bila je

Brak

Brak se obično sklapao oko dvadesete godine dogovorom između obitelji.

Ceremonija se odvijala noću i završavala vezivanjem mladenkine košulje i mladoženjinog ogrtača.

Tržnica Tlatelolco

Glavna tržnica Astečkog carstva bila je Tlatelolco, grad dvojnik astečke prijestolnice Tenochtitlán.

Prema navodima španjolskih osvajača, bila je veća od bilo koje tržnice u tadašnjoj Europi.

Svakog je dana na tržnici kupovalo i prodavalo oko šezdeset tisuća ljudi. Novac nije postojao pa se većina transakcija odvijala razmjenom.

Nadzor nad radom tržnice obavljali su tržišni inspektori koji su se brinuli o ispravno provedenim transakcijama i formiranju cijena. Krađa se kažnjavala smrću.

Hrana i poljoprivreda

Astečka se poljoprivreda temeljila na uzgoju kukuruza, graha, bundeva, čili paprika, rajčica, banana i kakaovca, čiji se plod upotrebljavao za pravljenje čokolade.

Zahvaljujući tehnici chinampe – plovećih vrtova, prinosi su bili izuzetno veliki.

Prehrana običnih građana sastojala se pretežno od tortilla umočenih u molli, tj. umak od mljevene paprike i vode.

Meso i ribu jeli su viši slojevi društva ili su bili namjenjeni isključivo za svečanosti, dok se siromašniji sloj uglavnom prehranjivao povrćem.

TENOCHTITLÁN – otočki grad

Tenochtitlán, prijestolnica Astečkog carstva utemeljena u XIV. stoljeću, bila je smještena na umjetno sagrađenom otoku kojeg su okruživale slane vode jezera Texcoco.

Otok su s kopnom povezivala tri nasipa.

Duž jednog od njih protezao se veliki zidani akvedukt koji je omogućavao redovitu opskrbu grada pitkom vodom.

Tenochtitlán i njegov satelit, grad Tlatelolco, prostirali su se prema procjenama na 8 km² i imali oko dvjesto tisuća stanovnika, što je bilo pet puta više od Londona u to isto vrijeme. Danas se na njegovim ostacima nalazi Mexico City.

Autor: Nataša Žaja

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!