Kroz tisuće godina srednjoameričke povijesti velike civilizacije Olmeka, Teotihuacána, Maya, Tolteka, Azteka i drugih naroda ostavile su nam u nasljeđe više od jedanaest tisuća arheoloških nalazišta.

Izranjajući iz neodredivih početaka o kojima saznajemo tek iz starih mitova, na svom su putu ostva­rivale zadivljujuće kulturne dosege.

Civilizacijski se plamen neprekidno održavao i prenosio sljedećim valovima naroda, od svitanja kulture Olmeka do rušenja Astečkog carstva.

Tako su ostale sačuvane mnoge zajedničke vrijednosti jedinstvene izvorne tradicije – slični religijski simboli i gotovo identičan panteon bogova, kompleksan sustav kalendara i pisma, dok se u bezbrojnim varijantama ponavljala istovjetna pravilna i planski utvrđena orijentacija gradova sa snažnim ceremonijalnim jezgrama i piramidalnim građevinama.

Kao izravni ili neizravni naslje­dnici civilizacija koje su cvale prije njih, Azteci razvijaju iznimno originalnu i bogatu kulturu.

Stvaralački duh i duboka prožetost religijom i filozofijom nisu oslabili niti pokazali sklonost za imitiranjem, već su urodili snažnom sintezom za vrijeme Astečkog carstva.

Quetzalcoatlova piramida

Ova je piramida primjer najljepšeg pročelja Teotihuacána na kojem se izmjenjuju prikazi Quetzalcoatla i Tlaloca, dva važna božanska principa koja je usvojio panteon Nahuatl.

Pročelje je ostalo očuvano jer su ga neposredno prije misterioznog pada ovog veličanstvenog grada svećenici prekrili grubljim zdanjem.

Piramida je smještena unutar kompleksa Citadela koji, kao i sama piramida, predstavlja umanjeni model Zemlje.

Osnovica kvadratnog zida Citadele približno je stotisućiti dio opsega Zemlje, a osnovica baze piramide je stotisućiti dio polumjera Zemlje.

Teotihuacán – Grad bogova

Pogled s Mjesečeve piramide na Put mrtvih i Sunčevu piramidu.

Aztecima je Teotihuacán bio mitska domovina i mjesto rođenja novog, Petog doba u kojem su trebali ostvariti svoju povijesnu ulogu.

Iako su u ovaj grad došli gotovo pet stoljeća nakon njegovog napuštanja, ostao je mjesto hodočašća i nadahnuća i u vrijeme zadnjeg astečkog vladara, Motecusome II.

Dolazak Azteka

Mali, nepoznati narod kojeg ne spominju ni najstariji zapisi, “narod čije lice nije nitko poznavao”, pojavio se na povijesnoj pozornici u XII. st., lutajući neprihvaćen od sviju, bez ičega osim male sta­tue boga zaštitnika Huitzilopochtlija i nesalomljive volje.

Prema le­gendi, cilj njihovog dugogodišnjeg traganja bio je znamen koji je svećenicima dao Sunčani Huitzilopochtli – usred jezera pronaći bijelog orla koji na kaktusu nopal drži zmiju u kljunu.

Kaktus nopal sa svojim crvenim cvijetom predstavlja ljudsko srce – središte u kojem je jedino moguć susret duhovnih i zemaljskih snaga personificiranih simbolima orla i zmije.

Na ovom će mitskom mjestu ptica nebeskog svjetla savladati snage prolaznog predstavljene zmijom.

Iz mjesta na koje se spuštaju orlovi,
Iz mjesta gdje se uspravljuju
jaguari,
Sunce je dozvano.

Kao štit koji se spušta,
Tako zalazi Sunce…

Ponosan na sebe,
Uzdiže se grad Mexico-Tenochtitlán.
Ovdje se nitko ne plaši smrti u ratu.
To je naša slava.
To je tvoja zapovijed
O, Darovatelju života!…

Colección de Cantares Mexicanos

Tragovi božanskih stopa

Ometecuhtli (Gospodar našeg tijela)
Muški aspekt dvojnog boga Ometeotla

Religija je kod Azteka proži­mala sve aspekte života, pri­lagođavajući svoj duboki sadržaj sposobnosti shvaćanja onih do kojih je dolazila.

Obični je svijet imao religiju jednostavnog poljodjelstva, aristokracija religiju hijerarhije i moralne odgo­vornosti, a mudraci i svećenici religiju misterija.

Upravo je na polju religije naj­jasnije došao do izražaja duh Azteka i njihova spremnost prihvaćanja kulturnih vrijednosti naroda s kojima su se su­sretali i kasnije ih pokoravali i pripajali Astečkom carstvu.

Tako su astečka plemenska božanstva i daleko bogatiji panteon starijih civilizacija tvorili velik i skladan sustav.

Najvažniji su utjecaj na astečki panteon izvršili Tolteci koji su pripadali istoj jezičnoj skupini nahuatl, a Azteci su se smatrali njihovim izravnim nasljednicima.

Čitavo to mnoštvo bogova za njih je imalo značenje mnogostrukih utjelo­vljenja jednog jedinstvenog kozmičkog principa kojeg su nazivali Tloque Nahuaque, “Gospodar bli­zine i jedinstva”, “Onaj po kojemu se živi”.

Po­put svojih pre­thodnika, nisu ga prikazivali, osim ponekad otiscima stopala i ruku. Ovaj nezami­slivi Duh Univerzuma dje­luje preko dvojnog božanstva Ometeotla, Gospodara dvojnosti, koji uje­dno prestavlja i prvi božanski par Ometecuhtlija i Omecíhuatl.

Stvaranje ostalih bogova, svijeta i čovjeka bilo je povjereno četvorici njihovih sinova: Quetzalcoatlu, Huitzi­lopochtliju, Xipe Totecu i Tezcatlipoci.

Quetzalcoatl (Pernata zmija)
Bog zapada, vjetra, mudrosti Venere

Kao Ehecatl, bog vjetra, Quetzalcoatl predstavlja sveprisutni Duh koji čisti i otvara puteve kako bi njima mogli proći ostali bogovi i ljudska bića.

Quetzalcoatl kao Venera u raljama pernate zmije simbol je čovjekova položaja i njego­vih mogućnosti.

Predstavlja dušu koja uzlijeće prema nebu i materiju koja silazi na zemlju; on je vrlina koja se uzdiže i slijepa sila koja vuče čovjeka dolje; on je buđenje i san, danje svjetlo, ali i noć kad putuje u podzemni svijet.

Tezcatlipoca (Dimno zrcalo)
Podzemno Sunce, Gospodar Cvjetnog rata

Zrcalo koje dimi povezano je uz Mjesec. Napravljeno je od kristala otrgnutog od primordijalne zemlje “koja nikada nije bila obasjana Suncem”.

Tezcatlipoca je brat Quetzal­coatla i njegov neprijatelj, Gospodar pomrčina i tame.

Kao Gospodar Cvjetnog rata povezan je uz kult žrtvovanja nižih želja.

Žrtveni nož usmjeren je protiv neprijatelja u samom čovjeku, koji je zarobio snagu Sunca što protječe njegovim srcem.

Coatlicue (Suknja od zmija)
Majka bogova, božica zemlje, života i smrti

Meksički kritičar umjetnosti J. Fer­nandez opisuje je riječima: “Ona cijela vibrira i živi, unutra i izvana, cijeli njen život jest život i jest smrt, njen se smisao širi na sve strane…

Tako dramatična ljepota Coatlicue u konačnici ima ratnički smisao, život i smrt, i zato je njena ljepota vrhunska, tragična i dirljiva.”

Xipe Totec (Naš oderani gospodar)
Bog oslobođenja i obnove

Xipe Totec vlada proljećem i ponovnim buđenjem prirode.

Njegova oderana koža simbol je preobrazbe sjemenke koja trganjem vlastite ljuske oslobađa energiju života kako bi omogućila rast budućoj biljki.

Huitzilopochtli
Bog kolibrić

Huitzilopochtli najav­ljuje novo doba čovje­čanstva vezano uz buđenje čovjekove svijesti.

Simbolizira po­sljednju transformaciju duše koja se od leptira pretvara u kolibrića.

Prema astečkom je mitu njegov dugački kljun zraka svjetlosti koja svoju energiju crpi izravno od Sunca.

Također je bio zaštitnik uče­nja u školama calmecac koje su osposobljavale buduće svećenike i vladare.

Tlaloc (Plamena voda)
Bog nebeske vode

Predstavlja pare što se dižu nad zemljom ugrijanom od Sunca nakon kiše i izmaglicu koja lebdi nad dolinama u svitanje.

Tlaloc spušta pare koje ustraju u svom uzdizanju i zbog toga simbolizira borbu protiv struje, borbu kojom se heroj suprotstavlja bujici…

Chalchiutlicue (Ona s plaštom punim dragulja)

Chalchiutlicue je snaga zemaljskih voda što otječu s vremenom, noseći ljude, nemoćne da se odupru, prema njihovom neizbježnom kraju.

Vezana je uz ceremonije slične obredu krštenja kojima se dijete pročišćavalo vodom.

Cvijet i pjesma

Ako je život san,
ima u njemu jedna riječ,
jedan smisao –
cvijet i pjesma.

Tecayeuatzin

Maska od opsidijana
Prikaz boga Ixtiltona koji je prema le­gendi noću posjećivao djecu i donosio im miran san.

Za astečke mudrace i umjetnike nije bilo moguće izravno odgovoriti na temeljna ljudska pitanja vezana uz spoznaju Boga i traženje istine ovdje na zemlji.

Zato postoji drugi, intuitivni put kojim čovjek korača pomoću “cvijeta i pjesme” (in xochitl, in cuicatl), što je astečka metafora za umjetnost i poeziju.

Arhitektura Piramide drevnog Meksika karakterizira dvostruko stepenište i gradnja zadnjeg, gotovo uspravnog sloja. Hram Acatitlan na slici jedan je od rijetkih sačuvanih astečkih hramova.

Istinski je umjetnik onaj koji je sposoban razgovarati s vlastitim srcem, a njegovo se srce opisuje kao knjiga slika.

Umjetnik je kradljivac cvijeća i pjesama, onaj koji kroz dugi razgovor sa samim sobom traga i u svojoj nutrini pronalazi odgovarajući božanski simbol, unosi ga u riječi, ugrađuje u kamen, stavlja na kodekse ili u pleme­nitu kovinu, nježno perje, glinu.

Na taj način on prenosi simbole koji drugom čovjeku mogu pomoći da također pronađe istinu i vlastiti izvor.

nastavlja se...

Autor: Nataša Žaja

http://nova-akropola.hr