Maslina, lat. Olea europaea L., zimzeleno je drvo mediteranskog porijekla, ali se uzgaja i u podnebljima sa sličnom klimom kao što su Kalifornija, Južna Afrika i Australija.

Danas je poznato više od tisuću različitih sorti.

Na području Sredozemlja, među grmolikim raslinjem makije, raste i divlja maslina trnovitih grana i sitnih plodova.

To prekrasno drvo srebrnastih listova može doživjeti duboku starost od dvije tisuće godina.

Cvijet masline je žućkasto-bijele boje i ugodna mirisa, a plod je boba duguljasta ili okrugla oblika.

Tijekom zriobe zelena se boja nezrelog ploda mijenja u crvenkastu i konačno, u više ili manje tamniju crveno-ljubičastu ili crnu boju.

Dragocjeno maslinovo ulje dobiva se isključivo od ploda pitome vrste.

Maslina se pojavljuje u mnogobrojnim mitovima i pričama naroda diljem Mediterana.

U antičkoj Grčkoj bila je posvećena Ateni – božici mudrosti, zaštitnici pravde, umjetnosti i znanosti.

Atena je bila jedno od najmoćnijih božanstava grčkog panteona, utjelovljenje snage i mudrosti njezina oca Zeusa.

Od najstarijih vremena bila je božica mudro i promišljeno vođenog rata koji završava pobjedom te zaštitnica gradova koji su u hramovima imali njezine posvećene kipove – paladije.

Grad je bio neosvojiv dok god se u njemu nalazio paladij.

O tome kako su maslinu dobili Grci, govori mit o prepirci između Atene i Posejdona.

Jednom je Posejdon, želeći zavladati Atikom, udario trozupcem u Akropolu, upravo pored hrama božice Atene.

Na tom se mjestu u istom trenu stvorilo vrelo morske vode iz čije bi se dubine, kad bi zapuhao južni vjetar, čulo udaranje morskih valova.

Želeći preuzeti vlast mirnim putem, Atena je pokraj vrela posadila prvu maslinu.

Ljutiti ju je Posejdon, međutim, pozvao na dvoboj, na što bi Atena i pristala, da se tome nije suprotstavio Zeus i naredio im da spor iznesu na javnu raspravu.

Sud se sastojao od najvišeg božanskog vijeća, a svjedok je bio prvi stanovnik Atike, Kekrop, čovjek-zmija rođen iz zemlje.

Odlučeno je da veća prava na zemlju ima Atena zato što je podarila ljepši poklon – maslinu.

Na mjestu na kojem se zbio opisani mitski događaj, sagrađen je u vrijeme Peloponeskog rata, otprilike 420. g. pr. Kr., hram Erehtejon, najmlađa građevina na atenskoj Akropoli.

To se mjesto ujedno smatra najsvetijim mjestom na Akropoli, na kojemu su ljudi od najstarijih vremena gradili svoje hramove.

Atenina maslina rasla je uz njezin hram, ispred Erehtejona, a pokraj masline bio je smješten grob Kekropa, čovjeka-zmije. Stablo koje je božica posadila postojalo je još i u II. stoljeću, a današnje potječe iz 1917. godine.

Drvo masline raslo je i uz žrtvenik Atene u Platonovoj Akademiji, a masline su bile posađene i u Asklepionu kod Epidaurusa, hramu posvećenom Asklepiju, grčkom bogu liječničkog umijeća.

Nasuprot grada Epidaurusa, na grčkom otoku Egini, i danas se nalazi Eakejon, četverokutni sveti prostor od bijelog kamena.

Unutar ograđenog prostora od starine su posađene masline. Eakejon je bio posvećen Eaku, sinu Zeusa i nimfe Egine, koji je vladao tim otokom i kojemu nijedan smrtnik nije bio ravan po istinoljubivosti, tako da su ga čak i sami bogovi uzimali za suca u svojim sporovima.

Zbog svoje je pravednosti nakon smrti postao jedan od sudaca koji u podzemnom svijetu sude mrtvima zbog njihovih prijestupa.

Pod zaštitom božice Atene bili su mnogi mitski junaci, poput Odiseja i Herakla.

Odisej je štapom od maslinova drveta iskopao oko kiklopu Polifemu, a Heraklo je nosio vijenac od maslinovih grančica i kao oružje imao batinu od maslinova drva.

U središnjem hramu Olimpije sjedio je na prijestolju Atenin otac, bog Zeus. U desnoj je ruci nosio kip Nike, krilate božice pobjede, a u lijevoj žezlo sa zlatnim orlom na vrhu, a na glavi mu je bio vijenac koji je nalikovao grančici masline, simbolu snage.

U Olimpiji je rasla i jedna vrsta divlje masline koju su nazivali “maslina lijepog vijenca”, a običaj je bio da se od njezinih grančica izrađuju vijenci za olimpijske pobjednike, ali i za pobjednice u igrama božice Here koje su se održavale uoči Olimpijskih igara, a sastojale su se u natjecanju djevojaka za naziv “Visoke Herine svećenice”.

Božica Leta je, prema mitu, na otoku Delosu rodila Apolona, boga Sunca, između maslinovog i palminog drveta.

U Egiptu i Palestini Leta je bila poznata kao Lat, božica rodnosti palmi i maslina.

Palma je bila stablo rođenja, a maslina stablo novog života i oba se povezuju sa zimskim solsticijem i mladim Suncem.

Jedna od najvećih dragocjenosti vezanih za maslinu je ulje koje se dobiva tiještenjem njezinih plodova. Stari su narodi govorili da je u maslinovu ulju zarobljena energija Sunca.

Poistovjećivali su ga s Božjim duhom i nazivali tekućim zlatom.

Posvećeno maslinovo ulje i grančice masline upotrebljavali su se prigodom svetih obreda, primjerice kod bolesničkog pomazanja, na samrti, prilikom inicijacija svećenika, imenovanja kraljeva, posvećenja žrtvenika i kripti, kod paljenja žrtvi bogovima i slično.

Velika ljekovita moć maslinova ulja poznata je od najstarijih vremena.

Danas je i znanost potvrdila da maslinovo ulje ima blagotvorno i zaštitno djelovanje na gotovo sve tjelesne sustave te da općenito produžava životni vijek.

Prema znanstvenim spoznajama, maslinovo ulje povoljno djeluje na rast i razvoj djeteta, jer sadrži, što je jedinstveno u biljnom svijetu, količinu masnih kiselina u omjeru koji je sličan majčinu mlijeku.

Maslina je oduvijek bila drvo junaka, drvo Odiseja i Herakla, njihove snage i pobjede.

Sađena je u svetištima ne samo božice Atene već i u čast svih onih časnih ljudi koji su plemenitošću svoje duše bili dostojni tog drveta i njegove zaštite.

Maslinovo stablo postalo je simbol pravednog mira, postojanosti i dugovječnosti. Grke je podsjećalo na Atenu, na njezinu čistoću i promišljenu borbenost. Bila je to Atenina maslina.

Autor: Ivančica Krivdić

http://nova-akropola.hr