Svjedoci smo čestog obnavljanja interesa za mit o kralju Arthuru, najviše preko holivudskih filmova i serijala koji imaju moć da u kratko vrijeme s jednom idejom upoznaju milijune, ali najčešće na površan način.
Posebnu pozornost mnogih privlači jedan segment iz inače složene strukture ovog mita, onaj o ljubavnom trokutu Arthura, Guinever i Lancelota.
Ova tragična priča stoljećima je bila simbol ideje “pada”.
Jednima je ona potvrda da je srce jače od razuma, drugima jasan pokazatelj da dužnost treba staviti ispred osjećaja, trećima priča o običnoj nevjeri.
A postoje i oni koji pokušavaju pronaći ključ za dublje razumijevanje mita.
U XV. st. Thomas Malory u djelu Arthurova smrt uz teme prijateljstva bavi se i uzvišenom ljubavlju (amour curtois), prikazujući je kao izdaju koja zbog “osobnih osjećaja” uništava i najčvršće veze.
U dvadesetom stoljeću niz autora je počelo skretati pozornost na dublje značenje mitova.
Mircea Eliade u mitu vidi “arhetipski model za sva stvaranja bez obzira na to na kojem se planu odvijaju; biološkom, psihološkom ili duhovnom”.
Prema C. G. Jungu “arhetipovi koji se otkrivaju u mitološkom, neka su vrsta kolektivne svijesti i imaju pokretačku i ujediniteljsku ulogu u razvoju ličnosti”.
Jean Chevalier ukazuje da je mit nešto “kao simbolički teatar vanjskih i unutrašnjih borbi koje čovjek započinje na putu svog razvoja, u traženju svoje osobnosti”.
Mit je u funkciji prijenosa ideja čije su poruke od presudne važnosti za individualni i kolektivni kulturni razvoj.
Svaki narod, današnji stvaratelj svjetske povijesti ili onaj koji ju je kreirao ranije, ima svoje mitove koji žive u kolektivnoj svijesti.
Mit posjeduje specifičnu narativnu strukturu čija ljepota i nutarnja snaga osiguravaju mjesto u pamćenju svake nove generacije, bez obzira na razinu do koje ćemo se vinuti prilazeći mitu.
U svakom slučaju, svi ozbiljni autori koji su proučavali ovu temu slažu se u jednom: mitovi nose snažne i važne poruke koje treba otkrivati.
Kratak sadržaj priče
Nakon što je Arthur već postao kraljem, on i Guinever se zaljubljuju i sjedinjuju na prekrasnom vjenčanju.
Sav narod, dvor i plemstvo slave taj trenutak znajući da zemlji treba kraljica kako bi život bio “potpun”, jer je vladavina bez kraljice “krnja” vladavina.
U tom trenutku kraljevstvo uživa najveće blagodati.
Pobijeđeni su svi unutrašnji i vanjski neprijatelji, zemlja rađa obiljem, a ne nedostaje vitezova željnih dokazivanja u časti i hrabrosti. Jedan od tih vitezova je i Lancelot, najodvažniji i najpostojaniji u vjernosti prema kralju, te iznimne ljepote i muževnosti.
Ovaj sklad biva narušen rađanjem ljubavi između Lancelota i Guinever, čime započinje tragedija od čijih će posljedica trpjeti cijelo kraljevstvo.
Ispočetka se oboje opiru ljubavnoj strasti koja im pomućuje razum, rastrgani između odanosti prema Arthuru i onoga što međusobno osjećaju.
Na razne načine pokušavaju spriječiti i odgoditi ono što je, čini se, ipak neizbježno.
Arthur ne može i ne želi ništa poduzeti, iako sve opaža i duboko pati.
Naposljetku se Lancelot i Guinever prepuštaju strasti i zabranjenoj ljubavi.
Time je razbijeno jedinstvo okruglog stola i kraljevstvo se počinje urušavati
. Kralj se razbolijeva i gubi snagu.
Zemlja više ne rađa, a pravednost se gubi pred naletima nepravde. Narod je nesretan i potlačen. Svuda vlada tuga, nestalo je nade.
Lancelot luta na rubu ludila po kraljevstvu, a Guinever odlazi u samostan kako bi se očistila od grijeha.
Arthuru će se vratiti u konačnom boju protiv sila uništenja koje predstavljaju Mordred i Morgana.
Lancelot kao najhrabriji od najhrabrijih vitezova, a Guinever predajući Arthuru mač Excalibur, za koji se vjerovalo da je zauvijek izgubljen.
Galahad, najčišći od vitezova, pronalazi Gral i na zemlju se opet vraća proljeće, a ranjenog Arthura odvoze na otok Avalon.
Prema proročanstvu, on će se jednog dana vratiti i ponovno vladati.
Jedno od najljepših i najdubljih objašnjenja simbolike Grala nalazimo kod Wagnera u djelu Parsifal. Gral se pronalazi u trenutku kad se istinski zapita u čemu je tajna Grala. U vrijeme kada su sve vrijednosti izgubljene i zaboravljene, onaj koji se istinski zapita o smislu o kojem nitko više ne razmišlja, samim time i pronalazi Gral.
Psihološko tumačenje
Jedno od mogućih tumačenja mita o kralju Arthuru je i ono psihološko.
Na individualnom planu Arthur simbolizira višu čovjekovu svijest, njegov pravi identitet, čovjekovu besmrtnu dušu.
On vlada dvorom koji je simbol ispunjenja, duhovnog savršenstva.
Dvor je mjesto u kojem su ideali živi, a snovi stvarni.
Simbolizam Arthura upućuje na ispravan poredak u trostrukoj podjeli svijeta o kojoj su govorili starogrčki filozofi: Nous (duh), Psyche (duša) i Soma (tijelo).
Duh treba imati prvenstvo nad dušom i tijelom.
On je onaj koji pravedno vodi dušu i omogućuje joj ispravan uvid u suštinu stvari.
Duh ili Arthur ne može to postići silom (zato Arthur ne može i ne želi ništa poduzeti, iako vidi što se događa s Guinever i Lancelotom), već duša mora sama progledati, spoznati ili, prema Platonu, mora se sjetiti, jer je “svo znanje samo sjećanje”.
Arthur je početak i kraj svih stvari, razina duha od kojeg sve potječe i kojem se sve vraća.
Guinever je duša, psiha.
Iako sjedinjena svetim brakom s Arthurom, ima podijeljene težnje, više i niže strasti.
Ona ima slobodu izbora koja nije uvijek blagoslov.
U njenoj slobodi da bira između dobra i zla sva je tragedija duše, njen istinski pathos, ali i prilika za rast i stjecanje neophodnog iskustva.
Od početka ona pripada Arthuru (duhu), ali se u jednom trenutku okreće Lancelotu koji simbolizira materijalno sa svime što ono nosi: privlačnost i zavodljivost, moć i snagu kojima se teško možemo oduprijeti.
Ipak, materija je nešto bez čega se ne može i kad joj se dâ prikladan značaj i kad biva oruđem duha, postaje najbolji saveznik i velika pomoć.
Lancelot je najmoćniji vitez jer je materija ona u kojoj se očituje snaga duha.
Arthur ne može bez Lancelota kao što nema duha bez materije, niti materije bez duha.
Problem nije u izboru gdje se jedno napušta u korist drugoga, dakle koncept “ili”, već u uspostavljanju prioriteta, odlučivanju na temelju kriterija koji ne podliježu prolaznosti vremena i običaja, što onda omogućuje da zaživi koncept “i”.
Dakle, Guinever će se vratiti Arthuru ne zato što je jedno odbacila, već zato što je spoznala.
U početku, njezin izbor rezultira raspadom dvora, savršenog svijeta.
Ona pati sve dok ponovno ne uspostavi primordijalne veze s Arthurom.
I Lancelot se vraća Arthuru da bi pročišćen pomogao ostvarenju cilja, tj. ponovnoj uspostavi dvora – savršenog svijeta.
Sve se odvija kroz borbu, kroz rat.
Rat je univerzalni obrazac u svakom mitu, putem kojeg se korača stazama života.
On je prvenstveno nutarnja kategorija i obuhvaća onu vrstu sukoba koja je potrebna kako bi se kvalitativno nadišlo postojeće stanje, kako bi se nadišlo dano iskušenje.
Protagonisti svakog mita moraju se izboriti za vrijednosti ili za sreću kojoj teže.
Za dvor – savršeni svijet, potreban je angažman svih: mudrog čarobnjaka, pravednog kralja i hrabrih vitezova.
Svi oni spavaju u nama i budeći njih budimo ideal viteštva, uvijek prikazivan kroz borbu za istinske vrijednosti.
To je borba za naš pravi identitet, način da osvojimo vlastitu slobodu.
Teško je ne primijetiti toliko ljepote koju nam jedva prikriveno nude mitološke priče, od najstarijih, pa sve do modernih poput Tolkienovog Gospodara prstenova.
U njima su opisani mnogi putevi koji svi vode do istog cilja.
O cilju se ne može puno reći ali, kako je predložila Marthe Arnould: “Pođimo tražiti ključeve lijepih puteva… s one strane vidljivog, potražimo istinu, radost, sveti i skriveni smisao svega što postoji na toj čarobnoj i strašnoj zemlji… to je put postojanja.”
Autor: Boris Kučalo
bglavac
irida
