Alkemija je umijeće pretvorbe (transmutacije) kovina u zlato. Ali pravi cilj alkemije zacijelo nije bilo proizvesti kovno zlato za upotrebu, ili kao u Kini, pitko zlato (aurum potabile). Napitak kojim bi se postigao dug tjelesni život. Alkemija zapravo ni u jednoj svojoj fazi nije preteča kemije, nego simbolička operacija. Guru Nagarjuna kaže da je operacija moguća, misli na pravljenje zlata iz kamena (Kina) ili kovina (zap.ezoterika), djelovanjem duha, ali to djelovanje (siddhi) nikada ne može biti samo sebi svrhom. Zlato je besmrtnost, kažu vedski tekstovi. A tome teži jedino zbiljska pretvorba: ono što se odnosi na čovjekovu individualnost. Liu Xiang izričito kaže da je za neuspjeh u dobivanju zlata kriva greška u duhovnoj pripremi.  Kinezi su kasnijom polarizacijom pojmova odijelili unutrašnju alkemiju (nei dan) od izvanjske alkemije (wai dan) koja je samo simbol prve, a na Zapadu njezinu simboliku jasno iznosi Angelus Silesius: Olovo se mijenja u zlato, slučajnost nestaje kad se ja s Bogom mijenjam po Bogu u Boga, i dodaje da se u najčešće zlato mijenja srce; Krist ili milost Božja jesu tinktura.

 

     Općenito, alkemijski simbolizam pripada kozmološkom planu. Dvije faze: zgrušavanje i otapanje (koagulacija i solucija) odgovaraju fazama univerzalnog ritma, koje su kalpa i pralaya, involucija-evolucija, udisanje-izdisanje, naizmjenične težnje tamasa i sattve. Smatra se da je alkemija proširenje i ubrzanje prirodnog nastajanja, u pravom smislu riječi spolna radnja koju sumpor izvodi na živi, a ona stvara rudače u zemljinoj utrobi; ali se pri tom zbiva i pretvorba. Zemlja je posuda za taljenje u kojoj rudače polako dozrijevaju, gdje bronca postaje zlato.

 

      Alkemijska peć ima isti oblik kakav imaju planina Kunlun (brdski lanac u Zapadnoj Kini proteže se do granica s Tibetom), središte svijeta i tikvica (posuda), slika svijeta. Bavljenje alkemijom omogućava da u sebi otkrijemo prostor identičnog oblika: pećinu srca. Jaje mudrosti je, uostalom, zatvoreno u posudi za taljenje, kao što je jaje svijeta  ili zlatni zametak zatvoren u kozmičkoj spilji. Taljenje sastojaka u posudi za taljenje simbolizira i u Kini i na Zapadu, povratak na prvobitnu neizdiferenciranost, a izražava se kao povratak u maternicu, u embrionalno stanje. Gornji otvor atanora (samogoruća alkemijska peć koja održava istu temperaturu) sličan je otvoru koji je simbolički načinjen na vrhu glave kroz koji se zbiva izlazak iz kozmosa, ili kroz koji zametak, kako kažu Kinezi, izlazi pri povratku u prazninu. Na Zapadu su elementi Velike Mijene (Velikog Djela) sumpor i živa, vatra i voda, aktivnost i pasivnost, nebeski i zemaljski utjecaji čija ravnoteža stvara sol. U unutrašnjoj alkemiji taoista to su qi (chi, ki) i jing, dah i bit. Jednako tako su i vatra i voda (Vatra Duha, Sjemena Voda, kaže Rasprava o zlatnom cvijetu).

 

     Bitne su etape Velike Mijene bijela mijena (albedo) i crvena mijena (rubedo). Prema zapadnom hermetizmu te etape odgovaraju malim tajnama (male arkane) i velikim tajnama (velike arkane); ali isto tako rascvjetavanju kineskog zlatnog cvijeta i izlasku iz zametka, postizanju stanja pravog čovjeka (zhen ren) i transcendentnog čovjeka ( shen ren): Prvobitnog čovjeka i Univerzalnog čovjeka, stoji u islamskom ezoterizmu, gdje ovog potonjeg označuje Crveni sumpor. Riječ je zapravo o:

1. a)dosezanju središta svijeta ili edenskog (rajskog) stanja,
2. b)izlasku iz kozmosa duž zemljine osi i o dosezanju nadljudskih stanja.

 

 

     S drugog stajališta, alkemija simbolizira čovjekovu evoluciju iz stanja u kojem prevladava materija u duhovno stanje: pretvoriti kovine u zlato isto je što i čovjeka pretvoriti u čisti duh. Alkemija podrazumijeva spoznaju materije, ali više u smislu poznavanja nego znanosti. Najčešće se primjenjuje na kovine, slijedeći jednu od onih simboličkih fizika koje su učenjake najviše zbunjivale. Materijalna alkemija i duhovna alkemija pretpostavljaju poznavanje načela tradicionalnog poretka i počivaju mnogo više na teoriji proporcija i odnosa nego na pravoj fizikalno-kemijskoj, biološkoj ili filozofijskoj analizi međusobno povezanih elemenata. Alkemijski jezik i logika sasvim su simboličke naravi.

 

      Poznata Smaragdna ploča kazuje o prvobitnim alkemijskim aksiomima, a oni se mogu ovako sažeti: Sve se suprotnosti određuju prema osnovnoj suprotnosti muško – žensko. Velika je Mijena spajanje muškog elementa, sumpora, sa ženskim elementom, živom. Svi autori gomilaju usporedbe posuđene iz jezika sjedinjenja i razmnožavanja, koje služe kao simboličko uporište.

 

     Jedan od najzanimljivijih alkemijskih postupaka bio je u srednjem vijeku nazvan Kraljevskim umijećem, a opisao ga je jedan alkemičar. Polazeći od ideje o propadanju prirodnih bića, Najviša Velika Mijena (Mistična Mijena, Put Apsolutnog, Feniksova Mijena) bila je vraćanje prvobitnog dostojanstva čovjeku. Pronaći kamen mudrosti znači otkriti Apsolutno, znači posjedovati savršenu spoznaju (gnoza). Kraljevski put trebao je voditi u mistični život u kojem bi čovjek, odstranivši korijene grijeha, postao plemenit, blag, pobožan, vjerovao u Boga i bojao ga se.

 

     Četiri operacije, koje su predstavljale razine na kojima se ostvaruju preoblikovanja i pretvorbe, a koje također treba simbolički protumačiti, zauzimale su u radu alkemičara prvo mjesto:

     Očišćenje (purifikacija) subjekta, njegovo rastvaranje (disolucija) sve dok od njega ne ostane samo univerzalno biće, ponovno skrućivanje i napokon ponovno sastavljanje, pod vlašću najčišćeg bića, zlata ili Boga.

      Druga se operacija naziva i volatilizacijom, sublimacijom, spaljivanjem, pretvaranjem u pepeo itd.

     Neki u procesu preoblikovanja (transfiguracija) uzimaju u obzir šest radnji: spaljivanje (kalcinacija) koje odgovara crnoj boji, ukidanju razlika, poništenju želja, svođenje na prvobitno stanje materije; truljenje (putrefakcija) koje rastavlja kalcinirane elemente do njihova potpunog raspadanja; do rastopine (solucija) koja odgovara bijeloj boji potpuno pročišćene materije; destilaciju, a potom spajanje koje odgovara crvenoj boji, ili sjedinjenju suprotnih elementa, mirnom istodobnom postojanju suprotnosti, i napokon, sublimaciju  koja odgovara zlatu, boji sunca, punoći bića, toplini i svjetlosti.

 

      Različiti sustavi radnji sadržani su u poznatoj formuli solve et coagula koja se može prevesti s pročisti i spoji u cjelinu. Primijeniti se može i na razvoj objektivnog i na razvoj subjektivnog svijeta osobe koja je na putu dovršenja (cjelovitosti).