Božice u raznim tradicijama vezane uz ideju ljubavi i ljepote:
Venera (rimska božica);
Hathor (egipatska božica);
Freya (germanska božica);
Astarta (feničko-sirijska božica);
Mylitta (asirska božica);
Alilat (arapska božica);
Anaitis (armenska božica);
Argimpasa / Artimpasa (skitska božica);
Inana (sumerska božica);
Ishtar (babilonska božica);
Turan (etruščanska božica);
Ushas i Aurora (indoeuropske božice).
Je li grčka mitologija samo niz zanimljivih priča ili ostatak nekog drevnog, nama nepoznatog cjelovitijeg znanja?
Jesu li grčka božanstva izmišljena bića čija je uloga bila samo zabaviti slušatelje, ili u tom šarolikom mozaiku postoji neki dublji smisao jasan kako negdašnjim mudracima tako i “običnom” puku?
Kakve su veze spajale grčka božanstva i stare Grke?
U pokušaju da pronađemo odgovor, približit ćemo se jednom od tih božanstava uz pomoć zapisa antičkih, osobito neoplatoničkih filozofa.
Sva grčka božanstva vezuju uza se određenu snagu i vrlinu, a Afrodita je osobito omiljena jer utjelovljuje ideju ljubavi, ljepote i ljupkosti.
Afrodita je, kao božica ljubavi, simbolička personifikacija jedne od najjačih sila postojanja koja se nalazi u temelju svijeta.
Ljubav je snaga koja čini da se stvari spoje, združe, povežu i time stvore nešto novo.
Jedan od mnogih aspekata ljubavi Grci su predočavali uz pomoć jednog drugog, vrlo važnog drevnog božanstva, starog Erosa, Erosa Phanesa, najstarijeg od tri grčka Erosa.
On predstavlja sjedinjujuću snagu ljubavi koja unosi red i harmoniju među suprotstavljene elemente od kojih se sastoji kaos i na taj način od kaosa stvara kozmos.
Rasa besmrtnika nije postojala dok Eros nije spojio sastojke svijeta; iz njihova vjenčanja rodio se Uran (Nebo), Okean (Ocean), Gea (Zemlja) i nastala vječna rasa blaženih bogova.
Te prvotne snage koje su oblikovale svemir danas nazivamo prirodnim zakonima.
Bez snage privlačnosti dva se atoma ne bi mogla spojiti ni održati u molekuli, Zemlja ne bi na sebi mogla održati čitav niz živih bića, a Sunčev sustav svoje postojanje.
Bilo da te snage zovemo gravitacijom ili nekim drugim pojmovima, u srži svake od ovih snaga nalazi se snaga privlačnosti ili snaga ljubavi.
Božica Afrodita također predstavlja snagu privlačenja.
Međutim, kod razmatranja pojma ljudske ljubavi, a tako i ljepote, ključno je što su drevni Grci govorili o dvije Afrodite.
Afrodita Urania, nebeska Afrodita, rođena je iz morske pjene (aphros – grč. pjena), a Afrodita Pandemos, zemaljska Afrodita, kćer je Zeusa i Dione. Stariju Afroditu, Uraniju, neoplatoničari su također vezivali uz nebesku ljubav, ljubav duše i duha, a mlađu, Pandemos, uz tjelesnu, ovozemaljsku ljubav.
Dok Uranija izvor svoje ljubavi i ljepote pronalazi u neprolaznom svijetu bezvremenih, arhetipskih vrijednosti, Pandemos se vezuje uz materijalnu stvarnost, njene potrebe, strasti i želje.
To su dva aspekta jedne te iste snage; prvi je, zbog božanske iskre u njemu, svojstven čovjeku i jedino njemu dostižan prakticiranjem vrline i onoga što je istinski humano, a drugi je svojstven animalnom svijetu, u kojem, svjesno ili nesvjesno, po inerciji sudjeluje i čovjek.
Zbog toga se kaže da moći Afrodite Pandemos djeluju na sva bića koja žive na zemlji i Olimpu – osim na tri božice koje ne dotiču njene čari: Atenu, Artemidu i Hestiju.
Atena je posvećena mudrosti i nutarnoj borbenosti, Artemida lovu, prirodi i časnosti, a Hestija svetoj vatri koja gori u središtu svakog bića.
Njima vlada nebeska Uranija i svoju ljubav uzdižu isključivo prema svijetu božanskih arhetipova.
Rođenje Venere
Platon određuje ljubav kao težnju za ljepotom i besmrtnošću.
Kao što, dakle, postoje dvije vrste ljubavi (prema onom osjetilnom i onom duhovnom), tako postoje i dvije vrste ljepote, jedna tjelesna, a druga arhetipska ili duhovna.
Plotin nas podsjeća: Lijepo koje je u tijelu jest netjelesno, to jest, ono što tijelo čini lijepim arhetipska je Ljepota u kojoj sudjeluju sva pojedinačna lijepa tijela.
Zaljubljene privlači tjelesna ljepota jer posjeduju nesvjesno sjećanje na ideal ljepote.
Zato treba osvijestiti činjenicu da je ono što nas privlači voljenom predmetu upravo transcendentna Ljepota, a ljepota predmeta samo je njezin odraz.
A što dušu čini lijepom?
Vrlina je ljepota duše, i ona je istinitija od ostalih ljepota.
Upravo je vrlina ono u što se Afrodita (ili naša duša) zaljubljuje.
Uz Afroditu Uraniju veže se još jedan važan pojam, a to je Zlatna Afrodita.
Ona predstavlja vječnu mladost kojom je Afrodita obdarena.
To je stanje u koje ljudska duša dolazi u trenucima zaljubljenosti u ono što je Vječno i ono što je Lijepo, a samim time, kako navodi Platon, i Dobro, Pravedno i Istinito.
To je zanos duše koji nam omogućuje ostvarivanje vječnih ideja u prolaznom svijetu.
On ne ovisi ni o starosti ni mladosti tijela u kojem se duša nalazi jer vječna mladost nije osobina tijela.
Doživjeti Zlatnu Afroditu znači dotaknuti vječnost.
Venera, Pompeji, I. st.
Dobri ljudi posjeduju ljubav prema apsolutnom Dobru, a ne bilo koju ljubav.
Plotin, Eneade III. 5.7.30.-33….
duša je majka ljubavi, Afrodita je duša, a ljubav djelatnost duše koja teži ka Dobru.
Plotin, Eneade III. 5.4.25.-26.
Ljubav je težnja za samom ljepotom koja prethodno postoji u dušama, prepoznavanje, srodnost i nepojmovno shvaćanje sličnosti.
Plotin, Eneade III. 5.1.11.
Svaki čovjek u sebi nosi dvije Afrodite, jedna je požudna, druga stvaralačka, jedna nas čini ljudima svakodnevice, druga nas približava vječnosti.
Afrodita, koju se često identificira s ljudskom dušom, u sebi istovremeno objedinjuje težnju Ljubavi i ispunjenje te iste težnje, tj. Ljepotu i Besmrtnost.
S njom se može povezati svaki čovjek bez obzira na mjesto i vrijeme u kojem živi.
Za to je potrebno samo jedno – svjesno usmjeriti svoja nastojanja prema onom neprolaznom u nama i u svijetu koji nas okružuje.
Kako je to moguće?
Kako netko može vidjeti “neizmjernu ljepotu” kad ona kao da je unutar svetog hrama i ne izlazi van da bi je mogao vidjeti netko neposvećen?
Onaj tko može neka prati i ide u unutrašnjost pošto je vani ostavio očinji vid i ne okreće se prethodnom tjelesnom sjaju.
Jer nipošto ne treba trčati za ljepotama koje vidi u tijelu, već treba, zato što zna da su to slike, tragovi sjenke, bježati prema onome čije su to sjenke. (…)
Odbaci sve to, nemoj gledati, već zatvori oči, promijeni ih i probudi (oči) koje ima svatko, ali malo njih se njima služi.
Plotin, Eneade I. 6.8.1.-8.
Knidska Afrodita, rimska kopija prema Praksitelovom originalu
Orfička himna Afroditi
Uranijo, uzvišena, kraljice, koja voliš smijeh, rođena iz mora, koja voliš noć, lica koje ulijeva divljenje;
Umješna, od koje je nastala nužnost (Ananke), stvoriteljice, noćna božice, damo koja sve povezuješ, tvoje je da svijet u harmoniji spojiš jer sve stvari, o božanska snago, od tebe potječu, trostruka sudbina (Moire) vlada po tvom nalogu, sve stvoreno jednako se tebi podvrgava: što god nebo – koje sve obuhvaća – blagorodna zemlja i olujna pučina sadrže, tvoju vlast priznaje i sluša tvoju zapovijed, moćna pratiljo boga Bakha.
Boginjo braka, divna očima, majko Erota, koji se vole gostiti; izvoru uvjeravanja (Pheitha), izvoru tajne, kraljice naklonosti, ti uzvišena roda, sveprisutna i nevidljiva; bračna Lukaina, ljudima naklona, obilna, najželjenija, životodajna, blaga.
Velika nositeljice žezla bogova, tvoje je da smrtnike vežeš u neizbježne veze; i svako pleme divljih čudovišta strašnih povežeš magičnim lancima kroz bezumnu žudnju.
Priđi, Cipranko, budi sklona mojoj molitvi, bilo da sjajiš uzdignuta na nebu, ili zadovoljna u mirisnoj Siriji vladaš;
bilo da te nose, svu od zlata, preko egipatskih ravnica da pokraj njihovih svetih poplava, plodnih i slavnih, tvoj blaženi dom smjeste;
ili se raduješ na azurnim obalama, gdje more pjenećim valima huči i veseliš se zborovima smrtnika što pjevaju;
bilo da predivne nimfe jasnih plavih očiju, zadovoljne oduvijek im znanim pješčanim obalama, voze tvoju hitru zlatnu kočiju;
ili si na Cipru tvoje slavne divne majke, gdje te – najljepša nimfo – svake godine neudate nimfe slave ujedinjujući se u pjesmi koja Adonisu čistom pjeva, i tebi Božanskoj.
Priđi, sveprivlačna, budi naklonjena mojoj molitvi, jer te dozivam s posvećenim umom punim poštovanja.
bglavac
irida
edin.kecanovic
