Doveli su me u neobičnu dvoranu.  Igra svjetla i sjena neprestano se izmjenjuje. Zbunjeno stojim i čekam. Neznam gdje sam ni zašto sam tu. Pokušavam se prisjetiti prošlih zbivanja, no nejde. Zablokirana sam i  pomalo zbunjena. Polako mi se vraća prisebnost, ipak zašto sam tu, i gdje sam to ja.

Ulazi mnoštvo ljudi. Ne poznajem ih, ipak znam da sam ih negdje vidjela. U životu sretnete mnoge koji prođu kraj vas kao sjene. Nemate sa njima neki poseban kontakt, ali njihova prisutnost okaći se na vas kao na vješalicu. Odbacite to zakačeno ne razmišljate o tome. Zar se sada javljaju,pozivaju me na sud. Zašto,pa ništa loše im nisam učinila. Ne nemoguće, kakve su to misli. Čekam i šutim.

Skupina je to od žena i muškaraca. Odjeća im je u skladu duginih boja. Izgledaju prijazno ali odlučno. Mirno čekam a oni šute pošto su se smjestili u naslonjaće protkane ljubičastim odsjajima.

Znaš li gdje si?

Ne

A znašli zašto si ovdje?

Ne

 Zanima li te?

Spontano sa prikrivenim negodovanjem odgovorim... Ne....

Dvoranom se prolio ugodan smijeh, toliko ugodan kao dah proljetnog sunca koje zagrijava  zamrzlu zamlju.

Nismo ni očekivali  drugačiji odgovor od tebe.... prozbori jedno od njih.

Ti spavaš  draga naša... u snu si... pokušavamo te probuditi. Žalimo da se sjetiš snova, jer oni će ti dati odgovore na pitanja koja si postavljaš. No ti ih uporno ignoriraš. Digla si željeznu zavjesu između njih i sebe. Znaš li zašto?

Što im odgovoriti? .. Na brzinu se snađem i iskreno odgovorim; .... Ne želim se sjećati sna o vampirima, ružnim, teškim i tužnim stvarima.

Aha...znaći to je tvoja obrana.. zatvotiti se, a znaš li da ništa time ne dobivaš. Ipak sjećaš se tog sna, bila si hrabra ali doza straha kojeg nisi bila ni svjesna propustila je sjećanje na san. Spavaš da, ali tvoj duh iako si ti u snu živi. Eto sad nisi sa vampirima, sad si bićima svjetla,dopusti da ti poklonimo sjećanje na san. Nisu svi snovi ružni, ima ih prelijepih.

Ne.

Ne želiš, jasno nam je. Misliš - barem u snu sam u miru, bezbrižna. Zapitaj se jesi li, i gdje si ustvari dok spavaš. Odbijaš sjećanje, a ono ti želi razjasniti štošta.

Razjasnit ću ih sama.

Hoćeš,ali to je teži put, mi ti nudimo pomoć, zašto ju ne prihvatiš?

Ne .... vjerujem samo sebi. Ugodno je ovdje sa vama. Prekrasni ste, prijazni, osjećam toplinu i ljubav. Osjećam brižnost ali sama moram spoznati ono što mi vi želite reći.

Dobro.

Nešto su šaputali međusobno, a mene je obuzelo žaljenje što sam tako postupila, ali ne odustajem. Neznam dali je to stvarnost ili obmana, zato ću po svome i vjerovati sebi.

Dali si se predomislila?

Odlućno izgovorim NE. Hvala vam dobri ste, dragi, ako smijem birati eto izabrala sam.

U redu, idi dijete, idi u miru.

Digli su se, izašli iz dvorane, lepršavo, tiho kao što su i došli.

Okrenula sam se i ugledala izlaz. Došla sam u poznato mi mjesto. Sjela u nasljonjač, podbočila glavu rukama i utonula u misli. Pitanja su me počela salijetati. Mogla sam dobiti odgovore a nisam htjela,što sad hoću.  Zatvorim umorne oči, obuzeo me neprobojan san.