Ne sumnjaj nikada u sebe i svoja djela, ma kako god ona izgledala u očima promatrača. Vjeruj sebi i svojoj nutrini. Prigrli znakove kraj puta.Nisu slučajno tu.

Na kraju određenog puta svakog perioda i zbivanja u životu, ako smo pozorni, što ponekad zbog razigranosti i drugih čimbenika ne možemo biti, shvate se sve čari i njegova svrha. Iako se prođe i dobro i loše u konačnici nekog perioda vidi se da je sve dobro, upravo onako kako je trebalo biti. U tome su čari i bit putovanja, iskustvo koje je bilo potrebno duši na njenom putovanju. Ništa nije slučajno, sve ima svoje vrijeme i mjesto. Duša ima svoj predodrđeni put koji dopunjuje tokom življenja osobe.

Pozornim promatranjem vidi se ako se to želi vidjeti i prihvatiti, da svako djelo, dobro i ono koje doživljavamo kao loše,uz česte optužbe, pokude i prigovor postaju smiješni kad se shvati i prihvati da svatko treba biti dosljedan sebi prolazeći svoj put.  Ipak koliko tko može biti dosljedan sebi u životu punom predrasuda i nametnitih, naučenih i pokupljenih tuđih obrazaca? To može svatko tko se neće obazirati na mišljenja ni ničiji način života. To tuđe može biti kao znak pokraj puta, neka vrsta putokaza, opomene, na koji se može obazirati sa opreznošću. Kako god, možda loše zvuči, treba se ići svojim putem pa i onda ako ne odgovarate svojoj okolini.

Iako sam na tom putu imala djelovanja, kao što sam sama djelovala dobro i loše ćime sam bila okružena, kao svatko od nas, držala sam se svoga. Ne žalim ni jednog pređenog koraka, jer sve mi je to bilo potrebno. To sam uvijek nejasno osjećala, no prođeno iskustvo donjelo mi je svjetlost u kojoj sam se našla mirna, spokojna. Moji pogledi na život nisu se izmjenili, samo su se učvrstili, proširili, te na temelju njih imam putokaz kako dalje. Uostalom to je bio moj put na kojem sam gledala obazirati se i oslanjati samo na sebe.

Često sam zanemarivala, ignorirala znakove pokraj puta koji bi mi možda omogućili lakši prolazak. No mojoj duši bilo je potrebno upravo to što sam prošla, da nije tako moja duša nebi dobila spoznaje zbog kojih je došla,sve potrebno u datim trenucima bili oni dobri ili loši. Kod toga nisam pala u euforiju nestvarnosti i savršenosti života kojima smo svi okruženi velikom navalom informacija u medijima i svakodnevnici. Jer život koji živimo ovde i sada nije i ne može biti savršen kako se to sjajno propagira. On je stvaran, opipljiv primjeren sadašnjem trenutku u kojem nam okolnosti mogu servirati dobro ili loše.  Ona nejasna spoznaja o savršenstvu u nama zbunjuje i stvara u ljudima zbrku u današnje vrijeme velikog buđenja svijesti.  Dali nas zbunjuje saznanje duboko u nama o savrešenosti vječnosti koja će i doći, a htjeli bi je se domoći što prije? Dali može doći dok živimo i time se svojim iskustvima pripremamo za taj trenutak?  Ako smo dosljedni sebi u svim segmentima i dobrim i lošim mislim da se lakše dođe do spoznaje i svjetla koje nas vodi tome.Svako mišljenje kao i djela dio su osobnosti svakog od nas. Kad se jednom sve sabere u cjelinu shvatit će se kod zatvaranja kruga, tada će nestati svi znakovi kraj puta. Put će ispuniti svoju svrhu.